Letić: Došao sam u veliki klub, a mononukleoza me učinila jačim · Intervju

Riječ je o nekadašnjem mladom reprezentativcu naše zemlje Bojanu Letiću s kojim smo razgovarali uoči bosanskohercegovačkog derbija u kojem će snage odmjeriti njegov sadašnji i bivši klub Sarajevo i Velež.

"S loptom sam se počeo družiti kada sam imao šest godina. Pokojni otac je također igrao, lijeva noga mu je bila jača pa vjerovatno genetika. Vidite, s loptom sam se budio i s loptom sam išao na spavanje. Od šeste do 17 godine sam bio u Jedinstvu, a onda odlazim u Orašje, pa Gradiška, Velež, Žilina i Karvina".

U svakom razgovoru isticao si da ti je godinu i pol dana provedenih u Mostaru jedan od najljepših perioda u životu.

"Velež je posebna priča. Nema se tu šta kriti. Samo lijepe uspomene me vežu za Mostar i Velež. I drago mi je što su Rođeni ponovo u društvu najboljih bh. klubova".

Nakon Veleža odlaziš "preko granice" i to poprilično mlad. Je li bilo straha od onog šta te čeka u Slovačkoj?

"Imao sam 21 godinu kada sam otišao u Žilinu. Nijer bilo lako odlučiti se na taj korak, ipak ste mladi i odlazite u jedan drugi svijet. No, život fudbalera je takav. U Žilini i Slovačkoj su me dočekali sjajni uslovi, veoma dobri tereni ali i potpuno drugačiji fudbal od ovog ovdje. Mnogo više se igra na duel, čvrsto da kažem, dok kod nas to nije slučaj. Sve u svemu lijepa sjećanja imam iz tog perioda. Recimo, u play-offu za Evropa ligu igrali smo protiv Athletic Bilbaa. Jedno nezaboravno, kako sportsko tako i životno iskustvo".

Međutim, nakon par godina dobrog iskustva u inostranstvu dolaze pomalo i šokantne vijesti.

"Da, krajem prošle godine sam se loše osjećao. Jednostavno sam bio slab, imao sam temperaturu i nakon što sam obavio liječničke pretrage dijagnoza je bila mononukleoza. Nije bilo lako, mislite o svemu. Znate da se ne radi o bezazlenoj dijagnozi no kada se oporavite od šoka kreće borba. Dva mjeseca nisam trenirao nikako, a onda sam nekih mjesec dana radio do konačnog povratka na teren. Učinilo me to jačim, danas mnogo pazim na ishranu i evo hvala Bogu nikakvih posljedica nije bilo".

Od odlaska u inostranstvo gotovo da nije bilo prelaznog roka u kojem se nisi povezivao sa nekim od klubova u Bosni i Hercegovini.

"Bilo je poziva u prošlosti pa čak i iz Sarajeva. Dva puta smo uspostavili kontak i evo što se kaže treća sreća. Vjerujte da sam prezadovoljan što sam stigao u Sarajevo. Radi se o najvećem bh. klubu, momci su me prihvatili na najbolji način i doista se osjećam kao da sam deset godina u klubu."

Prve dane u Sarajevu nećeš pamtiti po dobrom s obzirom da si se povrijedio u ranoj fazi priprema. Za igrača koji treba da se nametne svakako da to nije ohrabrujuće.

"U pravu ste. Bilo je teško, nema ništa gore za igrača kada je povrijeđen i kada ne može trenirati. Pogotovo za onog koji je tek došao u novi klub i treba da se izbori za svoje mjesto u timu. Radilo se o distorziji skočnog zgloba i na sreću brzo sam se oporavio. Zadovoljan sam početkom sezone, tu mislim i na svoje igre ali i igre tima. Biće to još bolje, no bitno je da ide ekipi, a onda je i pojedincu lakše."

Koga vidiš kao konkurenta Sarajevu u borbi za titulu?

"Željezničar i Zrinjski. Po meni su to ekipe koje će se boriti za vrh. Ne treba nikada otpisati ni Široki Brijeg. Vidjet ćemo, mi smo fokusirani na svaku narednu utakmicu".

Igrao si u Mostaru gradski derbi, igrat ćeš i sarajevski.

"Derbiji su posebne utakmice. Morate se i psihički pripremiti za derbi. Igrao sam mostarski, a vjerujte da željno iščekujem i ovaj sarajevski. To su posebne utakmice, atmosfera i u gradu je drugačija."

Tvoja 24 sata u Sarajevu i koliko je recimo bitan skladan porodični život za jednog sportistu?

"Oženjen sam, nakon treninga sam kod kuće. Volim pogledati dobar film, pročitati knjigu i izaći sa suprugom. Od velike je važnosti imati skladan porodični život, meni to mnogo znači. Recimo, u Žilini sam bio sam, nakon treninga kada dođeš kući nemaš s kim ni popričati. Kako se kaže, četiri zida i ti. Ovako, nakon napornih treninga kada dođeš kući imaš s kim popričati, opustiti se.

S kim se najviše družiš u klubu?

"Vjerujte da mogu nikog izdvojiti, sa svima sam dobar. Znamo izaći na piće, kao što sam rekao atmosfera u timu je sjajna i to se prenosi i na privatni život. Ta atmosfera je po meni jedan od najvažnih faktora za uspjeh. Drugarstvo na terenu i van terena."

Jedno vrijeme kada si nastupao za Žilinu povezivao si se sa PAOK-om.

"Vidite, sportski direktor grčkog kluba bio je na vezi sa našim sportskim direktorom. Takve sam dobio informacije, no moram reći da je bilo tu dosta raznih priča. Jedna od tih je i da su u Žilini "gurali" drugog igrača koji je imao dobre odnose sa našim tadašnjim trenerom. Ne vraćam se na to, bilo je šta je bilo i ne treba živjeti u prošlosti. Mogu reći samo da sam bio sretan kada sam čuo da se nešto "vrti", ipak je i to dokaz da idete u dobrom smjeru."

Povratak u Premijer ligu doživljavaš kao korak nazad u karijeri ili?

"Ne mislim da je korak nazad. U Češkoj sam igrao u manjem klubu nego što je Sarajevo. Kada s Karvinom igrate protiv velikana češkog fudbala uglavnom znate da ćete primiti nekoliko golova. Došao sam u najveći bh. klub, još uvijek sam dovoljno mlad da mogu napredovati pa možda i napraviti neki transfer koji će zadovoljiti klub i mene."

Koliko ti kao igraču znači podrška s tribina i da li možda može biti i dodatni teret na leđima?

"Meni mnogo znači. Puno mi je ljepše igrati kada čujem huk sa tribina. Može li biti teret na leđima? Mlađim igračima možda i može jer nemaju iskustva, no meni daje dodatnu snagu".

I za sami kraj, slijedi duel Sarajeva i Veleža.

"Radujem se tom susretu. Već sam rekao da mi je drago što se Velež vratio u Premijer ligu. Očekujem dobru utakmicu i naravno našu pobjedu, a Veležu želim sve najbolje u svim drugim utakmicama."