Tragedija kojoj se niko nije nadao u Ligi prvaka, UEFA se plaši onoga što bi moglo uslijediti

Cilj Lige prvaka je osigurati da najveće zemlje na našem kontinentu imaju najveći mogući povrat ulaganja iz godine u godinu. Iako demografski Engleska, Francuska, Italija, Njemačka i Španija ne čine ni 50 posto evropskog stanovništva, njihove nogometne lige ostvaruju čak 75 posto prihoda svih nogometnih liga na kontinentu.

Zato i ne čudi što upravo te "lige petice" zauzimaju prvih pet mjeta na listi UEFA-e. Osim toga, upravo UEFA mijenja pravila skoro svake tri godine kako bi timovi iz ovih zemalja imali što širi put za igranje u grupnoj fazi ili, sada u novoj verziji, ligaškoj fazi takmičenja.

Početkom ovog stoljeća samo su dvije najbolje ekipe iz svake zemlje mogle proći u glavni krug Lige prvaka. Tada su, međutim, vladari evropskog nogometa, vjerovatno pod utjecajem televizijskih kuća iz najvećih zemalja, došli do zaključka da je timovima iz vrhunskih evropskih liga bilo preteško. Od sezone 2009./10. ekipe koje završe treće u svojim ligama također stječu pravo nastupa u grupnoj fazi bez da igraju pretkola.

Sasvim iskren odgovor

Mourinha pitali Ferguson ili Pep: "Svaka čast obojici, ali za mene je najbolji..."

20.02.25. 23:36

I to se pokazalo premalo za najbogatije. Kako bi im Liga prvaka bila još privlačnija u sezoni 2018./19., prvi su put bez kvalifikacija mogli proći ne samo prvaci, ne samo drugoplasirani, ne samo treći, nego čak i četvrti iz liga 1-4 na UEFA-inoj listi. Kao rezultat toga, u kvalifikacijama je bilo samo šest slobodnih mjesta za nastup.

Ova raspodjela unaprijed dostupnih mjesta za prvoligaše imala je svoje sportske posljedice. Sa svakom dodatnom ekipom koja ima zagarantovano mjesto u grupnoj fazi smanjivao se broj ekipa izvan pet najjačih liga koje su uspjele proći grupu i plasirati se u šesnaestinu finala Lige prvaka.

Tako su između 1999. i 2009. godine, kada su samo dvije ekipe iz prvih liga igrale u grupnoj fazi bez eliminacije, u prosjeku 3,4 ekipe izvan TOP 5 napredovale među 16 najboljih u Ligi prvaka.

Kada je broj ekipa u prvim ligama povećan na tri (za sezone 2009-18), prosječan broj "jadnika" u osmini finala pao je na 2,8. S četiri zemlje koje imaju četiri nekvalificirajuća mjesta u svojim grupama Lige prvaka, broj timova izvan TOP 5 koji su se uspjeli plasirati za nokaut fazu pao je na 1,67 po sezoni.

No, i ovo malo nastupanje timova iz siromašnijih zemalja bilo je previše. Zato se rodila ideja o osnivanju Super lige. Iako je inicijativa brzo poražena zahvaljujući trenutnoj reakciji političara i navijača iz Njemačke, Velike Britanije i Francuske, UEFA je morala odgovoriti novim formatom Lige prvaka.

Njime su se željela ispuniti dva cilja - zaraditi još više novca od prava na televizijsko emitiranje i osigurati još veće prihode najbogatijim klubovima.

Ovaj prvi cilj postignut je povećanjem broja utakmica. Potonji uvođenjem mehanizama podjele novca na način da se favoriziraju "stalni" sudionici Lige prvaka i zemlje koje plaćaju skuplje prava televizijskog prijenosa. PSG je na početku sezone već imao 63 miliona eura na računu, Manchester City 62, a Bayern 61 milion eura. Real je tek šesti po visini startnine (58), jer Španci televizijska prava na ovakva takmičenja plaćaju manje od Francuza, Britanaca, Nijemaca i Talijana.

U konceptu, ideja je bila dobra. U praksi se, međutim, pokazalo da nekoliko vrhunskih ekipa iz TOP5 nije doživjelo izazove nove formule Lige prvaka. Gust raspored tu je sigurno odigrao vrlo važnu ulogu. Čak su se i bogate ekipe s jakim timovima poput Real Madrida i Manchester Cityja borile s kadrovskim problemima.

Osim toga, za razliku od prethodnih sezona, ligaška faza je zahtijevala borbu najboljih ekipa do posljednjeg kola. Više se nije radilo samo o prolasku, već io što boljem rasporedu prije sljedeće faze takmičenja.

Ispostavilo se da su nesreće bile vrlo skupe. Real Madrid i Manchester City, pobjednici dva prethodna izdanja, susreli su se već u play-offu, što je nekad bila šesnaestina finala.

Doigravanje se pokazalo kao masakr za talijanske klubove. Ispali su Milan, Atalanta i Juventus. Monaco i Brest, koji predstavljaju Francusku, također su se (pre)rano oprostili.

A ako tome pridodamo Bolognu, VfB Stuttgart, RB Leipzig i Gironu koji su ispali u ligaškoj fazi, ispada da u Ligi prvaka nikad nije bilo ovolike hekatombe klubova iz pet najjačih liga. U međuvremenu, među 16 najboljih u konkurenciji bila su četiri "jadnika": PSV Eindhoven, Feyenoord, Benfica i Club Brugge.

Zagriženi navijači Lige prvaka mogu se radovati. Dobili su najzanimljivije igre u posljednjih nekoliko godina. Situacija je lošija za emitere iz pet najbogatijih liga na kontinentu. Za njih je nepostojanje ekipa kao što su Juventus, Milan i Manchester City ozbiljan problem.

Pogotovo u današnje vrijeme, kada mnogi fanovi iz dobne skupine od 15 do 49 godina, što je za oglašivače najvažnije, koriste streaming servise na kojima možete otkazati pretplatu iz mjeseca u mjesec. Nogometni navijači mogu produžiti svoju pretplatu, ali navijači Cityja, Juvea ili Milana to ne moraju nužno učiniti.

I emiteri su svjesni svoje goleme moći u UEFA-i. Iako je Liga prvaka popularno takmičenje u cijelom svijetu, više od polovice prihoda dolazi iz samo pet evropskih zemalja: Francuske, Velike Britanije, Italije, Španije i Njemačke. Ovih pet evropskih tržišta plaćaju između 2,1 i 2,2 milijarde eura godišnje samo za medijska prava. Njihov glas se čuje i važan je u UEFA-i. Uostalom, glavni razlog zašto je sve više vrhunskih ekipa igralo u Ligi prvaka nije bio da se utakmice učine zanimljivijima, nego da se izvuče još više novca od prijenosa s najvećih evropskih tržišta.

Gdje je Luka završio nakon utakmice sa Cityjem?

Pojavile se "dokazne" fotografije Modrića, krenula je paljba po hrvatskoj legendi: "Prestanite..."

2 20.02.25. 23:52

Ponovi li se ovogodišnja situacija i veliki klubovi ispadnu prije donošenja najvažnijih odluka, "tržište" će morati djelovati. Neki Talijan ili Englez odvest će šefa UEFA-e u stranu i reći mu: "Gospodine Čeferin, ne plaćamo mi ogromne svote novca da poslije završi u džepovima Belgijanaca, Nizozemaca ili Slovaka."

UEFA zna da bi se to moglo dogoditi, ali nije ona kriva što pojedini "moćnici" ne mogu ni do osmine finala, a imaju tako bogate, jake i kvalitetne rostere poput Milana, Cityja ili Juventusa.

Možda je vrijeme da i "mali" prave priču, kao što je to u ligi Konferencije uradio banjalučki Borac, koji će danas saznati rivala u osmini finala trećeg po jačini UEFA takmičenja. Zvuči paradoksalno, ali navijači Borca će svoj tim pratiti i tokom proljeća u Evropi, a to nije slučaj sa navijačima gore navedenih velikana koji sada kunu novi format takmičenja.

A ligaška faza sa osam utakmica i sa sistemom prvih osam ide dalje, od 9. do 24. u razigravanje, ponudio je ako ništa pravi spektakl i dramu do zadnjih minuta. Takva drama zamalo je donijela Dinamo nokaut fazu, no Modri su zbog slabije gol-razlike ostali "ispod crte", odnsono na 25. mjestu.