Željko Lukajić, 52-godišnji trener Hemofarma iz Vršca, etabliran je stručnjak i vrlo zahvalan sagovornik koji je u razgovoru za SportSport.ba tokom boravka u Kampu Bjelašnica 2011. govorio o svim aktuelnim košarkaškim temama.
Karizmatični trener rođen je 14. decembra 1958. godine u Goraždu gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim je školovanje nastavio u Sarajevu gdje je nastavio da se usavršava na Višoj trenerskoj školi. Igračku karijeru je počeo 1977. u sarajevskom Željezničaru (i danas je veliki navijač Želje u svim sportovima) i nakon sedam godina je postao trener prvo u raznim starosnim kategorijama Željezničara pa u Famosu iz Hrasnice i Igmanu sa Ilidže. Vodio je Kikindu u sezoni 1992/1993, a još kao vrlo mlad trener imao je tu čast da vodi i beogradski Partizan u sezoni 1993/1994 i osvojio je Kup i igrao finale plej-ofa. Bogatu biografiju ćemo spominjati i u daljem tekstu, ali za početak smo popularnog Struju upitali o utiscima sa Kampa Bjelašnica 2011.
"Ovdje sam došao na poziv mojih bivših igrača. Markovića, Halimića i Firića smatram svojom
djecom i njihov poziv upućen još prošle godine sam oberučke prihvatio. Halimić je došao u Vršac i
izložio projekat i tu sam. Bili su sjajni igrači, a u novim ulogama pokazuju šta znaju jer je zaista sve bolje nego što sam i mislio. Pa pogledajte samo uslove koji su odlični. Tu je teren, pa dvorana udaljena samo 10 minuta ako je vrijeme loše. Budućnost kampa je da on uslijed dvorane koja je tako blizu bude i zimski i da zaista sve preraste u više nego ozbiljan kamp" - kaže Lukajić koji je poslije Partizana vodio Borovicu, a 1996. je preuzeo solunski PAOK sa kojim je igrao finale Kupa Saporte.
Šta uopšte kao trener mislite o radu sa djecom i mlađim igračima uopšte?
"Ono što je najbitnije to je osnova. Ona se mora napraviti, a zatim se vrši selekcija. Ako imate na kraju dva ili tri momka koji će nastaviti da se razvijaju i postanu veliki igrači uspijeli ste. Ali, na žalost ovako kako se u cijelom regionu radi sa mlađim kategorijama to nije dobro".
U čemu je problem?
"Na primjer, imate slučaj u Srbiji gdje 60% aktivnosti zamre u dvoranama od kraja marta. Ko je
ušao u plej-of ušao je, ostali svi staju. Toliko mali broj klubova radi kako treba da je to žalosno.
Zato se i dolazi do toga da sve manje ili uopšte nema velikih igrača, a i najmoćniji klubovi slabo obraćaju pažnju. Slušajte, jedan Vlade Divac je pronađen u Prijepolju, Mirza Delibašić u Tuzli, a Ratko Radovanović u Nevesinju i da ne nabrajam dalje. Bez pronalaženja talenata kome odmah dajete osnovu nema napretka, a prije je bilo bolje zato što je jugoslovenska škola košarke bila i ostala najbolja - smatra Struja koji je prvi put došao u Hemofarm 1998.
Sa Vršačanima je igrao finale poslednjeg Kupa Radivoja Koraća 2001. kad su izgubili od Malage.
Zatim Hemofarm u sezoni 2001/2002 igra finalni turnir FIBA Kupa, a vrhunac je 2004/2005 kad Lukajić sa svojim momcima osvaja Jadransku ligu i još dolazi do polufinala ULEB Cupa.
Kako ste zadovoljni prošlom sezonom i ostajete li u Hemofarmu?
"U kakvim smo uslovima radili prošle sezone napravili smo čudo. Igrali smo finale-plej ofa protiv
Partizana, a sve to sa dosta teškom situacijom. Na kraju krajeva, nama je najbolji igrač Milan
Mačvan otišao u Maccabi kad je najvažnije. Zato sam ponosan na igrače i zahvalan sam im na
svemu" - hvali Lukajić i najavljuje.
"U ponedjeljak je dan D jer ću tad razgovarati sa upravom i vidjeti šta i kako dalje. Sve to zavisi i
od izmijenjenog koncepta uprave i kakve su finansije. Ovdje u Bosni sam uzeo tajm-aut jer mogu i na miru razmisliti šta je najbolje. U svakom slučaju je najbitnije da klub živi iako je teško. Osnovana je i nova skupština i oni su stavili su prioritetne zadatke. Ima tu i lijepih stvari jer su nam na primer juniori prvaci Srbije i u tom sastavu su 3-4 vrlo perspektivna igrača".
Hemofarm se baš i istakao poslednjih godina po sjajnoj proizvodnji odličnih igrača.
"Stvarenje igrača je najbolji put i Hemofarm uspijeva u tome. Od Darka Miličića pa do današnjih
dobrih igrača uvijek tu bilo dosta kvaliteta jer se i ulagalo u rad sa mladima - podsjeća Struja koji je zaista pravi košarkaški fanatik jer je i za vrijeme našeg razgovora posmatrao dječake i njihove poteze pa je za jednog čak i rekao da ima potencijal da bude pravi igrač.
Ko zna, možda se i sjetimo tog dana ako dječak uspije, ali sa Lukajićem smo nastavili razgovor i o ostalim temama.
Pričate o toj teškoj situaciji u Hemofarmu. Svjedoci smo da je svugdje kriza, a pogotovo u regionu gdje se ruše mnogi veliki klubovi koji grcaju u problemima kao Bosna, Zadar, Crvena zvezda, Cibona, Šibenik ne postoji, Split je daleko od slavnih dana...
"Nije recesija samo kod nas. Pa u Rusiji su do skora kupovali po 12-13 NBA igrača, a sad sve
staje. Da bi klub funkcionisao sistem mora biti pripremljen. Osnovni organizacija, sistem i tradicija. To je pravi put. Mora se imati osnova, da se zna šta ko radi i koliko ljudi to radi. Ne sme se biti nestrpljiv. Pa pogledajte Panathinaikos koga vodi Željko Obradović. Oni naprave kostur tima za narednih 10 godina i kad treba ga dopunjuju sa po nekim novim igračem, na 2-3 godine. Mike Batiste je recimo godinama član Panathinaikosa kao važan igrač".
Spomenuli ste strpljenje. Čini se da ga manjka mnogim klubovima sa ovih prostora i da tu zaista
ima mnogo problema?
"Upravo tako. Ovdje imamo problem da mnogi imaju nerealne ambicije i da nekad imamo ljude koji su u košarci, a uopšte ne poznaju tematiku. Pa onda tu dođe do strašnog pritiska, a niko ne može da sačeka 2 do 3 godine koliko je neophodno da stvari krenu željenim tokom" - temperamentno objašnjava Struja.
Cedevita je klub koja radi nešto slično što je po Vama dobro dok se neki poznatiji klubovi u regionu pozivaju na tradiciju, a konstatno idu ka dole.
"Tradicija je bitna, ali nikako se ne možete oslanjati samo na nju. Ne može veliki klub stalno biti
prvi. Mora se nekad strpjeti kao što sam pričao, napraviti plan, da pokuša jer ima ugled da ne pada ispod 4-5 mjesta pa onda da opet krene na vrh. Svi bi trebalo da se ugledaju na Euroligu. Drže se postulata pamet-nauka-zakon i zato je sve idealno. Samo pročitajte ono što je divno napisano u projektu Eurolige i sve će vam biti jasno. E zato što ljudi tako rade budžeti timova koji je igraju su veliki, dvorane su prepune. Košarka jednostavno strašno mnogo napreduje".
Kažete košarka napreduje. Nekad smo imali moćnu jugoslovensku školu koja je bila najbolja na
svijetu pa nas zanimaju Vaši pogledi na to. Naprimjer, Ranko Žeravica je bacao akcenat na
napadačku košarku, neki kasniji treneri su se bazirali na odbranu. Kakvo je Vaše mišljenje i uopšte Vaši trenerski postulati?
"Imam veliki respekt prema Ranku, ali uz dužno poštovanje prema njemu i onima koji preferiraju
takav stil, mislim drugačije. Odbrana je sistem bez improvizacije, a u napad se ide iz organizacije u improvizaciju. Legendarni Aca Nikolić je pazio na odbranu pa se opet igralo atraktivno - objašanjava sve finese Lukajić koji je poslije prvog boravka u Hemofarmu otišao u bugarski Lukoil sa kojim je oborio sve rekorde i tri puta bio trener mjeseca poslije čega je bio i u BIH vodeći Igokeu, a zatim ruski Univerzitet Surgut.
Spomenuli ste profesora Nikolića koji je na Vas izuzetno utjecao?
"Još kao igrač počeo sam učiti pa sam kasnije kao mlad trener odlazio na seminare i upijao ili ako hoćete krao znanje. Profesor Nikolić je bio genijalan. Njegova je kombinacija 1-4 i nikad neću
zaboraviti Profinu osnovnu košarkašku filozofiju. Ona kaže: Dodaj loptu igraču koji je sam -
nadahnut je Struja kad priča o čovjeku koji je toliko uradio za košarku".
Dolazimo polako do kraja, a za to smo ostavili Vaše viđenje predstojećeg Evropskog prvenstva u
Litvaniji. Šta se može očekivati od reprezentacije BIH koja se poslije 6 godina vraća na prvenstvo?
"Da se odmah razumijemo da je Evropsko prvenstvo jače i od Olimpijade i Svjetskog prvenstva.
Sad će pogotovo ulog biti posebno velik jer se vade vize za Olimpijadu u Londonu. Što se Bosne i
Hercegovine tiče jasno ću reći da ako tim bude kompletan,može svašta da uradi. Uvjeren sam da
svaka od šest bivših republika SFRJ ima šta da pokaže u Litvaniji i daleko dogura. Niko ne sme da se šali sa selekcijama BIH, Srbije,Hrvatske, Slobenije, Crne Gore i Makedonije" - uvjeren je odlični stručnjak.
Šta Vi smatrate kao ključ za uspjeh BIH i ko su Vaši favoriti na EP?
"Već sam rekao prvu stvar, a to je da tim bude kompletan. Kvalitet je neosporan, a treći faktor je
izuzetno važan i zove se atmosfera. Tim bez dobre atmosfere nije tim. Mora postojati hemija, svi
moraju biti složni. Tim Srbije sa EP 2009.- i SP 2010. nije imao mnogo zvučnih imena, ali je imao
sve što sam naveo i uspijeo je. Što se tiče favorita, njih zaista ima dosta. Litvanija, Grčka, Španija, Francuska, Turska, Srbija, Hrvatska. Ima tu mnogo faktora. Njemcima ako igra Nowitzcki odmah rastu šanse, Rusi sa Kirilenkom mogu biti nagazna mina. Mnogo dobrih timova i sitnice će odlučivati - smatra trener rođen u Goraždu.
Ne mogu odoliti da Vas ne pitam još nešto. Ko Vam je trenutno najbolji igrač na svijetu? Možda
Nowitzki?
"Nowitzki je bio najbolji prošle sezone. Ali, moj glas ide Kobe Bryantu. On je ipak klasa za sebe i za mene u ovom momentu bez konkurencije prvi košrakaš današnjice - rekao je na kraju intervjua za Sportsport. ba trener Željko Lukajić.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
