Magija crveno-bijelih iz Mainza

Prije više od šest godina, tačnije 7. avgusta 2004. FSV Mainz je odigrao prvi meč u Bundesligi. Izgubili su od Sttutgarta sa 4:2 (strijelci Babac i Bodog), a nedelju dana kasnije savladan je HSV sa 2:1 uz dva gola Brazilca Antonia Da Silve.

Taj dan i premijerna pobjeda u eliti bio je kruna napora Mainza da uđe u Bundesligu, ali navijači vjerovatno nisu mogli ni pomisle da će i narednih šest godina donijeti svašta, tačnije, prvo konsolidaciju pa opet ispadanje i novi povratak koji je kulminirao u ovoj sezoni u kojoj su ostvarili pet pobjeda.

Istorija Mainza realno do prije nekih 15 godina i nije baš impresivna i pretjerano interesantna. Riječ je inače o glavnom gradu pokrajine Rinland Palatinate koji broji oko 200.000 stanovnika i star je 2.000 godina, a između ostalog je poznat i po tome što su baš u njemu počele da se štampaju prve knjige u Evropi po Gutenbergovom sistemu još 1450.

Prvi pokušaj da se osnuje fudbalski klub bio je 1903, a 1905. se zvanično vodi kao prva kad je osnovan Mainzer Fussballklub Hessia. Ime Hessia je izbačeno 1912. pa je 1919. došlo do fuzije sa Sportverainom 1908. Mainz i od tad je brojka u imenu Mainz 1905.

Bili su solidan klub i prvak regije Hessen 1921, a zatim i Bezirklige Mein Hessen 1932. i 1933. Dok je na snazi bio Treći Rajh igrali su u jednoj od 16 liga i to Gauliga Sudwest, ali samo jednu sezonu jer su ispali. Poslije Drugog svjetskog rata Mainz je u kontinuitetu igrao u Oberligi Sudwest jer tada još nije bilo jedinstvene Bundeslige koja je osnovana 1963.

Tako je Mainz 1947. u toj ligi bio 3, pa 1961. osvajaju 5. mjesto i to je bilo sve značajno. Pamte i gostovanje Manchester Citya 1955. godine na proslavi 50. godina kluba, a u novembru iste godine igrali su sa Saarbruckenom pred 30.000 gledalaca. Da nisu bili relevantan faktor u njemačkom fudbalu pokazuje i primjer iz nacionalnog kupa gdje su tek 1962. zaigrali u prvoj rundi i izgubili od Kelna sa 5:0. U sezoni 62/63, posljednjoj prije uspostave Bundeslige, bili su 12, pa su narednu počeli u tadašnjoj Regional ligi Sudwest koja je kasnije postala "Cvajta".

U tom periodu su bili solidni pa su u više navrata bili 4. i to 1964, 1967, 1968 i 1972, a 1966. i čak i treći. Najveći uspjeh iz tog perioda je vezan za sezonu 1972/73. kad su bili prvi i po tadašnjim pravilima su sa prvacima preostale dvije grupe igrali doigravanje za plasman u Bundesligu, ali su u konkurenciji Fortune Keln i St. Paulija bili treći. Sljedeće sezone su 5. od 16. timova i uspijevaju se kvalifikovati za jedinstvenu Drugu ligu.

Tada se dešava i još jedna stvar po kojoj je Mainz poznat. U prvoj drugoligaškoj sezoni bili su 11, a u drugoj 12. od 20. timova. Međutim, baš tada je njemački savez donio odluku o licencama za profesionalne timove koju Mainz nije imao, pa je iako je to na terenu zaslužio izbačen među amatere i od toga se dugo nisu oporavili. Od 1976. do 1988. su mračne godine, sa istina dva prva mjesta u grupi (78. i 81.), ali bez plasmana u Cvajtu u koju su konačno došli 1988. Ta godina je značajna i što je poziciju predsednika zauzeo Harald Struz (rođen 1950) koji je vjerovali ili ne i dalje na toj funkciji i nakon 22 godine. Njegov otac je takođe bio predsjednik kluba i to od 1951. do 1955.

U prvoj sezoni Struzove vladavine, tim je bio 18. i odmah je ispao iz Cvajte nakon čega se vratio i možemo da kažemo da od ljeta 1990. počinje najbolji period kluba zahvaljujući i Struzu koji je počeo svoj koncept i profesionalizaciju u svim strukturama. U narednim sezonama Mainz je 8, 9, 12,13,14. i 11, a upravo ta posljednja i to 95/96 više je nego interesantna.

Mainz je poslije osam kola imao gola razliku 0:14 što je za Riplija i jedan bod. Za trenera dolazi Wolfgang Frank i Mainz postaje prvi klub u Njemačkoj koji počinje igrati bez libera, što je tad bila inovacija. To je dalo rezultat i crveno-bijeli u drugom dijelu sezone osvajaju najviše bodova i pobjedom nads Bochumom obezbjeđuju opstanak pred 10.000 gledalaca što je bila prva tako dobra posjeta na stadionu Brunhweg poslije čak 23. godine i možemo reći da tek od tad navijači postaju baš doslovce 12. igrač.

Naredne sezone Mainz dolazi u najbolju priliku da uđe u Bundesligu. U posljednjem 34. kolu igrali su u Wolfsburgu i bio je to meč u kome pobjednik ulazi u elitu. Sjajan susret je okončan trijumfom Vukova od 5:4 i ko zna kako bi išla istorija ovih klubova da je bilo drugačije. Trener Frank je u međuvremenu otišao u martu 1997, a razočaranje poslije poraza u Wolfsburgu osjetilo se na narednim sezonama kad su zabilježili osrednje plasmane na 10, 7 i 9. mjesto da bi se 2001. kao 14. jedva spasili ispadanja. Vjerovatno su mnogi mislili da će opet uslijediti mračne godine, ali 2001. počinje era Jurgena Kloppa i definitivni uzlet Mainza.

Harizmatični Jurgen Klopp rođen 1967. igrao je za Mainz od 1990. do 2001. i odmah je iz kopački sjeo na klupu, što je bio svojevrsni rizik. Ali, veliki motivator je okrenuo istoriju kluba naglavačke kao i svoju jer danas briljira sa velikim Dortmundom. Samo i Klopp koji je igrao čuvenu utakmicu 1997. sa Wolfsburgom nije znao da će morati da popije dvije gorke pilule.

Prva je uslijedila u njegovoj premijernoj sezoni kad je Mainz "fajterskom" igrom stekao pregršt simpatija u cijeloj Njemačkoj, pa su bili i jesenji prvaci. Golman Vahe, Auer, Turk, Fridrich... ulaze tada u posljednje kolo sa dva boda prednosti u odnosu na četvrtog i igraju u Berlinu sa Unionom. Berlincima taj meč nije ništa značio, ali su ga odigrali pošteno i pobijedili su sa 3:1 zbog čega su dobili i nagradu za fer-plej, a Mainz je sa 64. boda postao rekorder jer nijedna ekipa sa tako dobrim skorom nije ostala bez elite.

Naredne sezone novi pokušaj i još veća tragedija. Kloppovi ratnici su u poslednjem kolu pobijedili u Braunsweigu sa 4:1, a sa direktnim rivalom Eintrachtom za čije amatere je Klopp igrao u mladosti borili su se za plasman u Bundesligu. Eintracht je igrao sa Reutelingenom i uspio je da pobijedi sa 6:3 golom Schura u posljednjim sekundama, pa je zbog slabije gol razlike Mainz opet izvisio. Da sve bude čudnije, taj isti Schur je veliki prijatelj Kloppa još iz dana kad su igralu za Rotweiss iz Frankfurta. Andrej Voronjin je sa 20. golova bio drugi strijelac lige, a navijači mnogih timova su saosjećali sa sudbinom Mainza.

Neko drugi bi se predao, ali ne i Klopp pa je treća konačno bila sreća. Mainz u posljednjem kolu pobjeđuje Trier sa 3:0, direktni konkurent Alemanija gubi od Karlsruhea sa 1:0 i crveno-bijeli sa 54. boda (najmanje od svih za plasman u elitu od kad se u Cvajti daju tri boda za pobjedu) konačno u proljeće 2004. postaje prvoligaš.

U prvoj sezoni poslije uvodnog poraza u Sttutgartu pobjeđuju HSV i prave seriju od šest mečeva bez poraza u sklopu koje pobjeđuju i tadašnje aktuelne šampione ekipu Werdera i Leverkusen koji je igrao Ligu prvaka. U 11. kolu su poraženi u Wolfsburgu sa 4:3 iako su vodili sa 2:0, a sezonu su završli kao 11, najbolji od sva tri tima koja su ušla u elitu. Osovina tog tima su bili Vahe (završio karijeru ovog ljeta), Da Silva, Fridrih, Babac, Roze, Gerber, Nikolić, Auer, Turk, Voronjin i Nikolče Noveski koji je jedini iz te generacije i danas u timu.

Potpuno neočekivano 2005. Mainz je debitovao u Evropi zahvaljujući fer plej mjestu. Kloppov tim je bio uspješniji od jermenske Mike i islandskog Keflavika da bi onda izvukli Sevillu protiv koje su u Španiji odigrali 0:0. Ipak su u revanšu u Frankfurtu, gdje su igrali svoje mečeve, poraženi sa 2:0 i to su im bili jedini primljeni pogoci u šest susreta, a Sevilla je te sezone i osvojila Kup UEFA. U prvenstvu su opet 11. iako su startovali sa pet poraza, ali sjajni su u Kupu gdje poslije 1965. i 2000. treći put dolaze do četvrtfinala i gube od Bajerna 3:2 u produžetku.

Treća sezona u Bundesligi je bila i posljednja u tom periodu. Michael Turk je otišao u Eintracht, slabo je otvorena sezona, ali dolaskom na pozajmnicu Danca Andreasena iz Werdera i angažmanom sadašnje zvijezde, a tada malo poznatog Muhameda Zidana, opstanak je postao moguć. Zidan je zabio 13 pogodaka u 15 susreta, ali na kraju je osvojeno 16. mesto i Mainz je opet drugoligaš.

Klopp je ostao trener, a u sezoni 2007/2008 iako su 20 kola proveli na jednoj od prve tri pozicije opet su malerozni četvrti kao 2002. i 2003. Tog ljeta Klopp od ponuda Bajerna HSV i Dortmunda bira ovu poslednju i poslije 18 godina napušta voljeni klub uz ispraćaj kome je prisustvovalo preko 15.000 ljudi.

U drugu sezonu u Cvajti tim je poveo Norvežanin Jern Andersen i vratio ga je u Bundesligu zahvaljući prvenstveno sjajnoj igri na strani. Kao da je atmosfera na Brunhwegu sputavala njegove pulene, pa su na tabeli domaćina u toj sezoni bili 12. dok su na strani osvojili fantastičnih 36 bodova. U istorijatu Bundeslige i Cvajte samo jedan tim je osvojio u sezoni više bodova kao gost i to Werder u šampionskoj sezoni 2003/2004, ukupno 37.

Plasman u Bundesligu nije bio sve jer Mainz poslije tri četvrfinala prvi put u istoriji dolazi do polufinala. Eliminirali su Babelsberg, Keln, Freiburg i Schalke, a zaustavio ih je Leverkusen pobjedom u produžetku od 4:1.

Svi su očekivali da će Andersen (nekad napadač Nurnberga i Fortune) voditi tim u Bundesligi, ali poslije ispadanja u Kupu od Lubecka i raznih sukoba dobija otkaz. Bivši prvotimac Jurgen Kramni na kratko vodi tim, a onda mimo svih očekivanja šansu dobija potpuno anonimni Tomaš Tuhel (23.08.1973).

Dvije godine je igrao za Kickers i četiri za Ulm, a već u 25. godini je okončao karijeru. Radio je u mlađim kategorijama Sttutgarta i Augsburga, a 2008. je preuzeo tim Mainza u uzrastu do 19. godina i sa njima je bio prvak Njemačke, što je bila glavna preporuka. To, naravno, nije bilo dovoljno da uvjeri navijače da je on pravi izbor, ali već poslije nekoliko sedmica bilo je jasno da je pred nama novi Klopp.

Čovjek kome je mentor bio 2009. preminuli Herman Badsttuber (otac Holgera iz Bayerna) sa svojim timom pobjeđuje Bayern u 3. kolu sa 2:1 i počinje rušenje protivnika na Brunhwegu. Za razlike od Andersonove ere, Mainz je pod Tuhelom igrao sjajno kao domaćin i prvi put su poraženi tek u 26. kolu od Werdera. Opstanak je obezbjeđen u 30. kolu, osvojeno je 9. mjesto, najbolje u istoriji kluba, a Aristide Banse sa 10 golova, Ivanšic i Hogland sa šest su skrenuli pažnju javnosti.

Tako dobre igre odmah su mnoge zainteresovale za Mainzove igrače, pa je Tuhel ljetos opet morao da se snalazi. Banse je za pet miliona eura otišao u Dubai, Hogland je opet obukao dres Schalkea, Vahe je završio karijeru, otišao je i Amri. Ali, u Mainzu znaju kako će sa novcem pa su za samo 3,1 miliona eura uzeli 14 igrača od kojih su neki već sad nosioci igre.

Cristian Fuchs jedan je od onih koji su pravi bingo. Austrijanac je došao na pozajmicu za 400.000 eura iz Bochuma i ovaj bek je već namjestio pregršt golova i sjajno igra. Luis Holtbi (20), vezista, pozajmljen je iz Schalkea i briljira tako da će jednog dana sigurno biti u A selekciji. Danac Rasmusen iz Celtica i Riise iz Leverkusena su takođe na pozajmici, a 22-godišnji Mađar Szalai inače napadač je otkupljen od Castille za 500.000. Kao najskuplji je došao za milion Sami Alagau iz Furtha, ali na njegovom primjeru se vidi koliko je Mainz jak. Za dva mjesta u napadu konkurišu uz njega još Rasmusen, Szalai, Babangida, zaboravljeni Borha koji je vladao u Cvajti i veliki talenat Schirle (19) koji će od naredne sezone igrati za Bayer. U veznom redu trenutno ne igra Ivanšic, a na sredini terena i odbrani Tuhel ima poduplane pozicije i pomoć veterana Karhana, Noveskog, Sota, Svensona i Fatija koji sa 26 nije star, ali odavno igra.

Možda nekom ne djeluje sve to tako moćno, ali kad se saberu utakmice svih igrača i ono što su uradili u Mainzu i prethodnim klubovima onda baš i nije čudno što su u vrhu. Nerealno je očekivati da Mainz bude prvak, ali kako vrijeme odmiče sve ih ozbiljnije treba shvatati u borbi za prvih šest, sedam mjesta. Po vrijednosti igrača su 14. u ligi što još jednom potvrđuje koliko je nezahvalno tim procjenjivati po novcu.

Njima je cilj kao i uvijek opstanak, ali ovakav start koliko god skromni bili mora da im koriguje ambicije. Na kraju krajeva, bili su prošle sezone 9. ispred mnogo poznatijih timova pa što ne bi i sad. Još kad se sagradi novi veći stadion pa ovih 20.000 srećnika ne bude doživljavalo stresove da dođe do karte biće još prijatnije i u ovako sjajnom okruženju simpatičnog grada i kluba.