Milinkovića-Savića je doveo Albanac, BiH ima jednog takvog, ali...

Nije dugo vremena prošlo, u istom gradu, ekipa koja igra na istom stadionu u svojim je redovima imala najboljeg strijelca Serije A i dva visokouznapredovala fudbalera s velikim izgledima da se za njih uzme čitavo bogatstvo.

Pogađate, radi se o Ciri Immobileu, Sergeju Milinkoviću-Saviću i Luisu Albertu.

Došli oni tek tako? Dovelo ih?

Iako sa za evropske prilike skromnim budžetom, Lazio se prethotne sezone do posljednjeg kola borio za plasman u Ligu prvaka ispustivši četvrto mjesto u nesretnom porazu od Intera na Olimpicu 2:3. U Evropskoj ligi igrali su također značajnu ulogu sve do nevjerovatnog poraza od Salzburga u četvrtfinalu.

I to sve bez dva ponajbolja igrača iz prethodne sezone Lucasa Biglie i Baldea Keite, koje je također on doveo u Lazio. On se zove - Igli Tare!

Nakon što je završio svoju bogatu fudbalsku karijeru, 2008. je Tare odmah uskočio u direktorsku fotelju i još uvijek sjedi u njoj, bez obzira što je dan od najpodcjenjenijih sportskih direktora na svijetu.

I dok Srbi trve sa Šaćirijem i Xakhom nakon što su im zabili po gol u meču sa Švicarcima, mnogi zaboravljaju da je jedan Albanac najzaslužniji za procvat Milinkovića-Savića.

Tare je iz Genka doveo ovoga fudbalera koji je odigrao ispodprosječan Mundijal, ali se dojučer procjenjivao na 100 miliona eura. Čak je u aprilu prošle godine, prije nego što je procvjetao, Tare platio Genku deset miliona eura kako bi otkupio klauzulu po kojoj su Belgijanci trebali imati 50 posto od narednog transfera.

Milinković-Savić zapravo nije ni trebao igrati u Rusiji, ne bi ga bivši selektor Slavoljub Muslin ni vodio, no to se nije svidjelo tamošnjoj vrhušci, pa su Muslina otjerali. Pretpostavlja se da su dobru ulogu u tome odigrale i "menadžerske agencije", zapravo Tare glavom i bradom.

Tare je najpodcjenjeniji, rekosmo, sportski direktor samo iz razloga što Lazio i ne zarađuje previše od igrača koje napravi takvima. Tačnije, malo koji od njih se odluči ostati duže dok ekipa ne postane konkurentnija, pa je Tare primoran prodavati prije vremena kako bi klub bar nešto zaradio (za Baldea Keitu su se otimali Inter, Milan i Napoli, a on je na kraju otišao u Monaco za 30 miliona).

No da zna "ubosti", odnosno da je majstor za sitnu lovu dovesti jako dobra pojačanja, dokazao je nebrojeno puta. Senada Lulića doveo je upravo on i od njega tokom godina napravio kapitena, čovjeka u kojeg se kunu navijači Nebeskoplavih zbog gola Romi u finalu Kupa.

Kada su svi mislili da je najbolji strijelac svjetskih prvenstva svih vremena ispuhao, doveo je Miroslava Klosea, bez kojeg, danas vidimo, Njemačka naprosto nije Njemačka.

Doveo je, praktično izmislio Hernanesa koji se u Laziju dobro naigrao, u četiri godine 118 utakmica, a onda je prodan Interu. Slična je priča i sa Antoniom Candrevom. Italijanski reprezentativac, rijetki s iole duha i vica u igri, vucarao se godinama po posudbala kao igrač Udinesea. Te Livorno, te Juventus, pa onda Parma, Cesena... tražio se, tražio i našao u Laziju.

Za Hernanesa i Candrevu Tare je uzeo oko 40 miliona eura zbirno. Za Stefana de Vrija ovoga ljeta nije uzeo ništa, Holanđanin je otišao u Inter kao slobodan igrač i to jedan od njegovih poraza.

Za razliku od De Vrija, pobjedama se tumače njegovi potezi dovođenja Lucasa umjesto Lucasa, Leive umjesto Biglie. Imobillea koji je sada višestruko vrijedniji te Nanija koji je donio sa sobom internacionalno iskustvo. Prije dvije godine ugrabio je Luisa Alberta, Barcelonino dijete. Prvu godinu se nije naigrao, lagano su ga uvodili u priču, a onda je prethodne dostojno zamijenio Keitu.

Još jedan iz plejade onih koji su došlo za sitan novac, a sada mogu otići za velik je i Felipe Anderson. Doveden je 2013. za 7,8 miliona funti, a jučer je West Ham ponudio 50. Tačnije 35 može izdvojiti, a ostatak bi isplatio kroz određene bonuse.

Tare vrlo cijeni i poštuje svoje porijeklo, pa je golman Lazija, doduše rezervni četiri godine bio Etrit Berisha, a nakon odlaska u Atalantu, mjesto među stativama zauzeo je Thomas Starkosha koji je sa 23 godine oduševio i Jurgena Klopa. Liverpool je navodno veoma zainteresovan za ovog golmana no predsjednik Claudio Lotito, prema pisanju Il Messaggera, traži između 40 i 50 miliona eura.

Dugo godina Lorik Cana je bio neizostavni član prve postave, sakupivši preko 100. nastupa, a 2014. je sa 344 oduzete lopte u 16 utakmica bio izabran za 4. najboljeg defanzivca Serije A.

Ne treba napominjati da je Tare doveo i Vladimira Petkovića za trenera, sa kojim je Lazio osvojio Kup, a da nije njega i Marcela Bielse, danas bi još uvijek Simone Inzaghi sjedio na klupi Salernitane, kluba u vlasništu Lazijevog predsjednika Lotita. Naime Tare je bio dogovorio sve sa Argentincem, ali se u posljednjim sekundama on predomislio, da bi se Inzaghi pokazao kao vrhunski potez.

I BiH ima jednog sportskog direktora, Hasana Salihamidžića, ali ćemo tek da vidimo koliko je moćan. Ako je upola sposoban kao Tare, bit će dobro i za Bayern i za njega, a možda i za nekog bh. fudbalera.