Ko je bio Mladen Žižović? Lider terena i aut-linije koji je ispisao historiju bh. fudbala

Tuga je obavila regionalni fudbal kada je stigla vijest da je Mladen Žižović preminuo tokom utakmice Superlige Srbije između Mladosti i Radničkog iz Kragujevca.

Pozlilo mu je kraj aut-linije, dok je davao upute svojim igračima. Ljekari su odmah reagovali, ali uprkos brzoj intervenciji njegov život nije bilo moguće spasiti.

Meč je prekinut u 41. minuti. Teren je utihnuo, a fudbal je izgubio jednog od svojih najplemenitijih sinova.

Počeci iz Rogatice

Rođen 27. decembra 1980. godine u Rogatici, Mladen je od malih nogu nosio loptu pod rukom. Fudbal mu nije bio samo igra, bio je način života, strast koja ga je vodila kroz sve prepreke.

Prve seniorske korake napravio je u lokalnoj Mladosti iz Rogatice, a vrlo brzo je pokazao da posjeduje ono nešto što ne učiš, instinkt, viziju i hrabrost da preuzmeš odgovornost.

Uspon kroz Bijeljinu i Ugljevik

Put ga je potom odveo u Radnik Bijeljina, gdje je stekao reputaciju vođe i jednog od najinteligentnijih veznjaka generacije. U četiri sezone postigao je 17 golova i predvodio mladu ekipu do titule u Prvoj ligi Republike Srpske.

Iz Bijeljine je prešao u Rudar Ugljevik, gdje je između 2002. i 2005. odigrao više od 80 utakmica. Tamo je sazrio u potpunog igrača, lidera sredine terena s nevjerovatnim osjećajem za pas i ritam igre.

Zlatne godine u Zrinjskom

Godine 2005. preselio je u Mostar i obukao dres Zrinjskog. Bio je to spoj koji je stvoren da uspije.

U narednih pet godina postao je simbol Plemića, osvajač Kupa BiH 2008. i Premijer lige 2009. godine. Sa 34 postignuta gola u više od 120 nastupa, Žižović je bio srce i mozak Zrinjskog, čovjek koji je odlučivao najveće utakmice.

Krug se zatvara , povratak kući

Kratko je igrao u Albaniji za Tiranu, s kojom je osvojio nacionalni kup, a zatim se vratio kući, u Radnik Bijeljina. Tu je 2016. godine, kao kapiten, podigao trofej Kupa Bosne i Hercegovine.

Bio je to savršen kraj jedne sjajne igračke priče. U dresu Radnika počeo je i završio, s trofejom u rukama i osmijehom na licu.

Novi početak , trenerski život

Nije prošlo mnogo, a Žižović je ponovo bio uz aut-liniju, ovaj put kao trener.

Radnik Bijeljina mu je dao priliku 2017. godine, i on ju je iskoristio na način koji će se dugo pamtiti, plasirao je klub u kvalifikacije za Evropsku ligu.

To je bio historijski trenutak za mali klub iz Bijeljine. Njegova filozofija igre bila je jednostavna, posjed, hrabrost i timski duh.

Mostarska epizoda i nova energija

Godine 2019. preuzima Zrinjski Mostar. Ekipa je tada bila u tranziciji, ali Žižović je donio stabilnost, vjeru i prepoznatljiv stil igre.

Bio je trener koji je znao spojiti iskustvo i mladost, koji je igrače poštovao, ali i znao tražiti maksimum. Zrinjski je s njim ponovo izgledao kao ozbiljan tim.

Put u svijet

Nakon Mostara, kratko je vodio Slobodu Tuzla, a potom se okušao i van granica, u Saudijskoj Arabiji i Sjevernoj Makedoniji. U Shkupiju je ostavio snažan trag i afirmisao više mladih igrača koji su kasnije napravili karijere.

Bio je trener koji je znao da fudbal nije samo rezultat, nego i proces, razvoj i vjera u ljude.

Historijski uspjeh s Borcem

U Banja Luci je ostvario san. Pod njegovim vodstvom, Borac je 2025. godine ostvario najveći uspjeh u klupskoj historiji, plasman u osminu finala UEFA Konferencijske lige.

Na putu do tog podviga savladali su i renomirane klubove poput APOEL-a. Bio je to trenutak koji je ušao u legendu bh. fudbala.

Poslije utakmice, izgovorio je rečenicu koja danas odzvanja kao testament:

"Ova generacija Borca ispisuje historiju. O njoj će se dugo pričati."

Posljednje poglavlje , Kragujevac

Početkom oktobra 2025. postao je trener Radničkog 1923 iz Kragujevca. Vjerovao je da može napraviti iskorak i u Srbiji, i već u prvim danima donio je novu energiju i vjeru u tim.

Nažalost, to je bila njegova posljednja trenerska stanica.

Trener sa stilom i dušom

Žižović je vjerovao u napadački fudbal. Volio je tim koji se ne boji, koji igra i za publiku i za sebe. Njegove ekipe su disale zajedno, a on je disao s njima.

Igrači su ga poštovali jer je bio čovjek koji ne viče, nego objašnjava. Ne traži izgovore, nego rješenja.

Naslijeđe koje ostaje

U 44 godine života ostavio je više nego mnogi za čitav vijek. Bio je igrač, trener, uzor, prijatelj. Gospodin u sportu i čovjek koji je svakom dao do znanja da se može uspjeti, i iz Bosne i Hercegovine.

Njegovo ime ostaće upisano u historiju bh. fudbala, ali i u srcima onih koji su ga poznavali.

Mladen Žižović - doktor u kopačkama. Čovjek koji je fudbal pretvorio u život.

Počivao u miru.