Mlađi Hajrović: Mogao sam pući, ostaviti nogomet, ali šta bih napravio? Isti je i Izet · Intervju

Kroz četiri godine provedene u Arsenalovoj školi Sead je doživio sve i svašta, od brojnih povreda do prilike da putuje sa londonskim klubom u Grčku na utakmicu Lige prvaka. Zbog odluke da pređe na Emirates nikada nije žalio, uprkos svemu, a danas kada igra odlično za Winterthur ne gubi nadu da bi mogao ponovo napraviti iskorak u karijeri. Ne baš kao prije deset godina, ali bio bi zadovoljan i sa elitnim rangom u Švicarskoj.

"Od ljetos sam u Winterthuru. Bilo je još ponuda, javljali su se menadžeri, ali moram misliti i na svoju porodicu. Danas sam oženjen čovjek, otac... S ljudima iz Winterthura sam u kontaktu bio od januara, ono što su mi ponudili me zadovoljilo, a obzirom da sam već od ranije poznavao klub i same igrače, nisam imao šta puno da razmišljam. Kao klub smo uređeni, finansijski dobro stojimo i cilj nam je da se plasiramo u Superligu. Ide nam dobro, trenutno smo treći s bodom manje u odnosu na drugoplasirani Wil", javio se Sead Hajrović za SportSport.ba.

Ajmo redom. Kakva je liga, kvalitet...?

"Bolja nego što mislite, vjerujte. U to su se uvjerili svi koji su imali priliku gledati utakmice. Ovdje se više radi s mladim igračima, svima je u cilju da zarade nešto od prodaje, a razlika u kvaliteti nije drastično velika u odnosu na, recimo, Superligu u kojoj su Young Boys, Basel... Drago mi je da ima i Bosanaca tu. U Servetteu je Miroslav Stevanović. Igrao sam protiv njega, stvarno je odličan, zabija, asistira... Također ide vrlo dobro i Ajdinu Turkešu, potencijal je veliki."

Kroz karijeru ste doživjeli brojne padove. Jeste li nekada pomišljali da odustanete?

"Bilo je dosta padova, to ste u pravu, ali ni u jednom momentu nisam se predavao ili pomišljao da se ostavim nogometa. Jednostavno sam kao osoba mentalno jak. Sada imam 25 godina, to su mlade godine za jednog nogometaša i nisam odustao od svojih snova. Cilj mi je najprije da ostanem zdrav, a onda da se svojim igrama izborim ponovo za neki transfer. Da li će to nešto u Švicarskoj ili Njemačkoj, ko zna... Ali, zacrtao sam sebi da se kroz godinu-dvije nađem okušam u jačoj sredini."

Kako danas gledate na period proveden u Arsenalu? Bili ste velika nada...

"Danas me često ljudi pitaju da li se kajem što sam otišao u Arsenal, jesam li možda trebao ostati u Grasshoppersu, ali moj odgovor je uvijek isti - ne. Pa, gotovo nijedan od igrača iz moje generacije što je ostao u Švicarskoj danas ne igra profesionalni nogomet, a uz to u tom periodu u Grasshoppersu nisu baš cvjetale ruže. Nogomet je takav, ne možete predvidjeti šta će se dešavati, ali vrijeme provedeno u Arsenalu ću svakako pamtiti dok sam živ. Sada mi je najbitnije da sam danas zdrav, da mogu zarađivati za svoju porodicu i uživati u ovome što radim."

OK, a kako je bilo trenirati uz igrače poput Thierryja Henryja, Robina van Persieja...?

"Ma stvarno je bilo odlično iskustvo. Gledati Henryja, Van Persieja i sve te zvijezde je bio užitak, od toga kako igraju, pa do samog načina života. Mogao sam dosta naučiti. Oni su izvan terena odlični momci, bili smo pravi drugari, a posebno me impresioniralo što nas mlađe nisu gledali sa visine. Svi smo bili kao jedna porodica."

Arsene Wenger, kakav je on?

"Fenomenalan trener, pravi učitelj. Iako nisam bio toliko često dio prvog tima, imao sam kontakt s Wengerom, jer i njemu je bilo u cilju da se mi mlađi brže razvijamo i odrastamo kao igrači. U stanju je da motiviše igrača na sve moguće načine, ali isto tako sugeriše na pogreške, kako da se popravi..."

Brat Izet se mučio s formom, ali sada je konačno pronašao pravu sredinu.

"Nije mu bilo lako, mučio se posljednjih godina u Werderu, Eibaru, Galatasarayu, ali i on je kao i ja mentalno jak i ni u jednom momentu nije odustajao. Strpljivo je čekao svoju priliku i, evo, sada je jedan od najboljih nogometaša Dinama. Koliko dobro igra u prvenstvu, toliko i u Evropi."

Ipak, pozive u reprezentaciju ne dobija unatoč dobrim igrama.

"Ako nastavi igrati dobro, odnosno ako zasluži baš taj poziv, onda će morati i doći... Ali, opet, selektor je taj koji odlučuje i o njemu sve ovisi. Izet samo mora biti strpljiv i čekati novu šansu."

Izet Hajrović voli modu, Sead Hajrović baš i ne

Izet je poznat po tome što voli modu, kakav je onda Sead?

"Ha, ha, ha. Mi smo se još kao djeca mnogo razlikovali, kao da nismo braća. On jednostavno uživa u tim krpicama, prati trendove, voli automobile..., dok sam ja nekako više porodičan tip. Uživam u tome da provodim vrijeme s porodicom, da doručkujemo zajedno, ručamo. Previše sam jednostavan."

Sa kadetskom reprezentacijom Švicarske ste osvojili Svjetsko prvenstvo. Je li Švicarcima teško palo što ste se kasnije odlučili za BiH?

"Nije bilo jednostavno, definitivno, jer u švicarskim medijima je bilo dosta kritika. Pisalo se kako je meni i mojoj porodici Švicarska 'sve dala', ali jednostavno odlučilo je srce i nisam ni u jednom momentu požalio što sam se odlučio za BiH. Ni ja novinarima ne govorim šta trebaju da rade, niti mogu želje svakome ispunjavati. Tako je, kako je."

Kako vam se čini danas reprezentacija BiH?

"Pratim dosta reprezentaciju, vesele me rezultati koji su ostvareni u proteklom periodu, a posebno to što ima i dosta mlađih igrača. Duljević je igrao sa mnom u mladoj reprezentaciji, pokazao je da ima kvalitet, a tu je i Sanjin Prcić. Želim im sve najbolje, kao i ostalim igračima."

Je li vam neko od igrača BiH bio uzor?

"Da, kako da ne. Emir Spahić. Imao sam priliku da ga upoznam, bio je odličan kao igrač, ali imao je i momente kada se nije uspio baš kontrolisati na terenu. Doduše, time je i pokazao kakav je kao čovjek, nije dao na svoje saigrače...", istakao je Hajrović na kraju razgovora za SportSport.ba.