Može li Hrvatska ponoviti uspjeh sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj?!

Ante Čačić smijenjen je nakon remija u Rijeci protiv reprezentacije Finske, a HNS je imao težak zadatak – pronaći zamjenu koja će u kratkom vremenskom roku probuditi igrače, izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo i “običnom” čovjeku vratiti želju za gledanjem reprezentativnog fudbala. 

Izbor se sveo na dva imena – Zlatka Dalića i Matjaža Keka. Sedmog oktobra 2017. godine, Hrvatska je dobila novog selektora, Zlatka Dalića, koji je dva dana kasnije prvi put vodio ekipu i to na teškom gostovanju u Ukrajini gdje je, zahvaljujući golovima Andreja Kramarića, upisao prvu pobjedu i obezbijedio baraž u kojem su sa ukupnih 4:1 bili bolji od reprezentacije Grčke. Dalić je za nagradu dobio ugovor i priliku da vodi reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Nezgodna grupa

Nakon izvlačenja grupa za Svjetsko prvenstvo, (skoro) svi su bili mišljenja kako Hrvatskoj sreća nije bila naklonjena. Da bi obezbijedili plasman u osminu finala, morali su igrati protiv Argentine, Nigerije i Islanda. Argentina je zbog Messija i nevjerovatnog napadačkog potencijala etiketirana kao favorit grupe, dok su “Vatrenim” predviđali borbu za drugo mjesto. Zanimljivo, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo bili su u grupi sa Islandom koji je osvojio grupu, tako da su kuglice na izvlačenju Dalićevoj ekipi pružile priliku za osvetu.

Pripremne utakmice pred početak Svjetskog prvenstva u Rusiji, Hrvatska je odigrala sa Brazilom i Senegalom. Dalić je protiv Brazila svom najboljem veznjaku, Luki Modriću, dodijelio ulogu desetke, u nadi da će tu izvući njegov maksim, a leđa su mu čuvali Ivan Rakitić i Milan Badelj. No, protiv Brazila to nije išlo. Luka Modrić bio je odsječen, nije imao toliko dodira s loptom i samim tim se izgubila njegova produktivnost. Najbolji vezni igrač na svijetu nije pravio razliku na terenu kao što to čini u dresu madridskog Reala. Modrić se, želivši učestvovati u organizaciji igre, vraćao po loptu “ugušivši” Ivana Rakitića, ali i Badelja. Vatreni su, na koncu, poraženi od Brazila, ali barem je prvih 45 minuta pokazalo da imaju toliko toga u rezervi i da mogu poraditi na ispravljanju grešaka kako iste ne bi ponovili protiv Argentine.

Na prijateljskom meču protiv Senegala, Dalić je napravio određene izmjene. Iako je Modrić opet igrao “desetku”, njegovo vraćanje po loptu nije gušilo organizatorski dvojac, jer je Milan Badelj “iskakao” i odvlačio svoje čuvare prema protivničkom golu, što je ostavljalo dosta prostora za Modrića. Hrvatska je upisala pobjedu u, recimo, negledljivoj utakmici, ali je u Rusiju otišla ipak otišla sa nekoliko upitnika vezanih za igru, taktiku i Modrićevu ulogu.

Grupna faza Svjetskog prvenstva

Prva utakmica na bilo kojem prvenstvu po pravilu je najteža. Poraz te automatski dovodi u nezavidnu situaciju, dok pobjeda znači kako su vrata drugog kruga odškrinuta. Dalić je protiv Nigerije izveo 4-2-3-1 formaciju sa Kramarićem na poziciji desetke, dok su organizatori igre bili Luka Modrić i Ivan Rakitić. Iako su prvi udarac u okvir gola imali tek u 72. minuti i to iz jedanaesterca, Hrvatska je u potpunosti kontrolisala tok utakmice. Ni u jednom momentu Nigerija nije izgledala poput reprezentacije koja može naškoditi Hrvatskoj. Igra Vatrenih bila je daleko od odlične, ali rutinska pobjeda od 2:0 (interesantno, bila je ovo prva pobjeda Hrvatske na otvaranjima Svjetskih prvenstava još od 1998. godine) ohrabrujuća je za nastavak turnira, posebno jer je Argentina “izgubila” dva unaprijed upisana boda protiv Islanda. Tri boda protiv Nigerije ubrzo su stavljena u drugi plan zbog slučaja Kalinić. Napadač Milana odbio je ući u igri pravdajući se nedovoljnom fizičkom spremnošću, što je bio više nego dovoljan razlog da ga Dalić pošalje kući. Uvrijeđen što neki igrači imaju prednost nad njim, Kalinić nije pokazao kako je spreman žrtvovati se za tim, a to je osobina bez koje timski sportovi jednostavno ne funkcionišu. Uostalom, kad Sampaoli ne ubacuje Higuaina i Dybalu (dijelim vaše mišljenje, Sampaoli je uistinu poseban slučaj kao i cijela reprezentacija Argentine koja je na ovom prvenstvu pokazala kako izgleda anarhija na fudbalskim terenima), a na terenu su igrači slabijih kvaliteta poput Pavona i Meze, onda se i Kalinić može pomiriti s činjenicom da nekad treba igrati igrač koji se više uklapa u viziju trenera, iako je kvalitetom slabiji. Uostalom, trener je taj koji bira i sastavlja ekipu te koji je najodgovorniji za rezultat. Dalić je izbacivanjem Kalinića pokazao da neće tolerisati takvo ponašanje pojedinaca i da je kolektiv u svakom trenutku iznad individualca.

Meč protiv Argentine pokazao je svu moć Vatrenih. Ako je utakmica protiv Nigerije bila rutinska, šta reći o pobjedi nad Gaučosima?! Jednostavno – Hrvatska je uništila Argentinu, pokazavši kvalitet, snagu, taktičku i tehničku pripremljenost i sa čak tri gola u mreži Caballera. Dalićeva 4-1-4-1 formacija (koja se može pretvoriti i u 4-3-3) sa Brozovićem koji je sve vrijeme zatvarao Messija, bila je nerješiva enigma za Sampaolijev tim. Argentina je imala više loptu u posjedu, više kornera i veći broj uspješnih pasova, ali terenom je gospodarila Hrvatska. Modrić i Rakitić u svakom su trenutku pomagali Brozoviću da zaustavi Messija koji je motor ove reprezentacije. Argentina je u samo nekoliko navrata zaprijetila Subašiću, ali bili su nadigrani, razbijeni i ubijeni u pojam. Da nije bilo greške Caballera koji je bukvalno asistirao Rebiću za vodeći pogodak, opet bi utakmica otišla u sličnom pravcu. Rebić je u prvom poluvremenu imao nekoliko užasnih startova i “mirisalo” je da će dobiti crveni karton, no Dalić mu je vjerovao i ostavio ga u igri, jer mu je njegova agresivnost bila prijeko potrebna. Modrićev pogodak iz 80. minute značio je i kraj nadanja da Argentina dođe do izjednačenja (ako se iko nadao, s obzirom na prikazanu igru), a Rakitićev pogodak u nadoknadi vremena gurnuo je Gaučose na rub provalije. Dvije pobjede iz prva dva meča i osiguran plasman u osminu finala, dale su Daliću priliku da protiv Islanda isproba rezervne igrače kako bi dobio što bolji uvid u snagu i mogućnosti vlastitog tima. Treća utakmica – treća različita formacija. Dalić je, nakon razgovora sa Modrićem koji mu je rekao kako više voli igrati svaka tri-četiri dana negoli odmarati, odlučio izvesti 4-3-2-1 formaciju u kojoj su vezni red činili Milan Badelj, Mateo Kovačić i već spomenuti Luka Modrić. Island je imao svoje šanse, prijetio, kombinovao i napadao, ali Hrvatska je na kraju upisala i treću uzastopnu pobjedu, a igrač utakmice bio je upravo Milan Badelj, kojeg je bilo na svim dijelovima terena.

Luka Modrić i Ivan Rakitić

Kapiten i vođa ove reprezentacije, Luka Modrić, zajedno sa Barceloninim veznjakom Ivanom Rakitićem, pokazao je kako treba izgledati vezni red jedne ozbiljne ekipe. Za Rakitića je svaki selektor Hrvatske namijenio drugačiju ulogu na terenu. Kod Bilića je često igrao na krilu i ulazio u sredinu (nešto što je David Silva radio u Manchester Cityju kod Mancinija), kod Nike Kovača obnašao je funkciju zadnjeg veznog, a kod Čačića je često bio desetka. Rakitićeva uloga u Dalićevom timu mnogo je drugačija – oslobođen je ogromnog defanzivnog tereta (iako se zahvaljujući dobrom pozicioniranju i čitanju igre po pravilu nađe na pravom mjestu i pomogne odbrani), a dobio je organizatorsku ulogu. Ulogu koja je stvorena za njega. Upisuje skoro dva ključna pasa po meču, pokriva mnogo prostora, dobija ogroman broj duela i zajedno sa Modrićem kontroliše tempo igre.

Modrić, s druge strane, pokazao se kao pravi vođa. Sudski procesi kao da uopće ne dotiču Luku, jer on na terenu izgleda impresivno, odlučno, šampionski. Baš kao i u Realu iz Madrida. Uspio je prenijeti nivo igre i, baš kao što je bio jedan od ključnih igrača madridskog kluba u tri uzastopne titule prvaka Evrope, tako izgleda u dresu reprezentacije Hrvatske. Zajedno sa Rakitićem čini najbolji dvojac veznjaka na ovom prvenstvu.

Kako protiv Danske

Uz dužno poštovanje prema Dancima, njihova igra zavisi isključivo o inspiraciji Christiana Eriksena. Age Hareide, selektor Danske, izvukao je najbolje iz Tottenhamovog veznjaka koji je na posljednjih 20 utakmica za svoju reprezentaciju postigao čak 17 golova. Danska ne igra oku lijep (istina, ljepota je u oku posmatrača, stoga ostavljam mogućnost da se nekome dopada način igre Hareideove ekipe) fudbal. Njihova glavna snaga je tranzicija, a osim Eriksena, važnu ulogu igra i Poulsen, zahvaljujući tjelesnoj konstrukciji. Poulsen je, kad već govorim o njemu, skrivio dva jedanaesterca na ovom Svjetskom prvenstvu (protiv Perua i protiv Australije). Favorit u današnjem meču svakako je Hrvatska, ali morat će tu ulogu opravdati na terenu. Vatreni su protiv Argentine imali manji posjed lopte, ali su maksimalno koristili svaku šansu za dobar napad. Protiv Danaca će pokazati da mogu i sa većim posjedom lopte biti jednako opasni i da će imati rješenja na defanzivu Danske koju u prvom redu čine Schöne i Delaney, a zatim i štoperi Christensen i Kjaer. Na Evropskom prvenstvu 1996. godine, Hrvatska je uništila Dansku sa 3:0. Posebno je ostao upečatljiv Šukerov lob kojeg Peter Schmeichel pamti i dan danas. Danas je na golu Danske njegov sin, Kasper, koji se nada drugačijem ishodu. No, treba biti realan i reći kako danas (skoro) sve zavisi isključivo od raspoloženja Vatrenih. Ukoliko budu spremni kao i u grupnoj fazi, Hrvatska će proći u četvrtfinale gdje će ih čekati Španija ili Rusija.

Ovu generaciju Hrvatske s pravom porede sa Ćirinom koja je 1998. godine osvojila treće mjesto. Mogu li Modrić, Rakitić i društvo ponoviti nešto slično?! Mogu, posebno zbog žrijeba. Istina, vjerovatno će u četvrtfinalu igrati protiv Španije, ali Španci u grupi nisu pokazali svoj puni potencijal, a dan uoči prvenstva ostali su bez selektora Lopeteguija. Vatreni imaju kvalitet, odlučnost, igraju odlično, imaju Dalića koji je, kako sada stvari stoje, odlično posložio stvari i izvlači maksimum iz ekipe i potrebna im je “samo” doza sportske sreće. Na kraju, sve se svodi na to. A, ako je iko zaslužio biti miljenikom sreće na osnovu pokazanih partija u grupnoj fazi, onda je to reprezentacija Hrvatske.