Muharemović: Ostavio sam neki trag, ali u odnosu na 100 godina Željezničara to je beznačajno

Legende Plavih sa Grbavice

Fudbalski klub Željezničar slavi svoj 100 rođendan. Nije mala stvar, a kroz svojih 100 godina Željezničar je prolazio i kroz dobre, ali i one loše periode.

Muharemović: Ostavio sam neki trag, ali u odnosu na 100 godina Željezničara to je beznačajno

Svakako da je jedan od najtežih perioda u Željinoj istoriji onaj od 1992. do 1995. godine, odnosno period agresije na našu zemlju, ali i pored svih nedaća koje su ga pratile, Željezničar je preživio. U tom trenutku to je bilo najvažnije, a jedan od onih koji je rov i vojničko odijelo mijenjao plavim dresom i kopačkama je i Dželaludin Muharemović.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Ostavio je Muharemović dubog trag u Željezničaru, neizbrisiv, rekli bismo. I danas kada priča o svom klubu osjeti se da to čini sa mnogo respekta.

"Biti član nečeg što živi 100 godina samo po sebi je nešto ogromno. Čini mi se da mnogi ljudi nisu ni svjesni koliko je velik Željezničar. Dešavalo se mnogo toga u tih 100 godina. Bilo je lijepih perioda, bilo i onih za koje ne možemo reći da su lijepi. Prolazio je Željezničar kroz svašta, pogotovo u periodu tokom i nakon agresije na našu zemlju. Način na koji smo opstali zapravo daje jednu težinu. Neko ko je od malih nogu navijač, pa onda igrač, sportski direktor i trener, mogu reći da sam ponosan što sam dio plave porodice. Ostavio sam neki trag, ali u odnosu na 100 godina Željezničara sve je to beznačajno", govori za SportSport.ba legendarni fudbaler Željezničara.

Nekako je zanimljiv taj period agresije na Bosnu i Hercegovinu. U momentima kada je Sarajevo bilo pod opsadom, kada se "glava gubila" na svakom koraku, Muharemović i njegovi saigrači su kada nisu bili na prvim odbrambenim linijama, trenirali i nadali se da će doći dan kada će se samo baviti fudbalom.

"To je period kojeg se svi akteri sasvim sigurno sjećaju. Iskreno, mogu reći da nas je to i spasilo, ne mislim u tom nekom fizičkom smislu, nego mentalnom. Tada biti u Sarajevu je značilo i da možete nastradati na svakom koraku, a mi smo eto i trenirali. Da kažem, čistili smo mozak od svih tih užasnih stvari. Svi ti treninzi po salama, pa na Koševu, za nas su bili nešto veliko. Treniraš sa jednom ili dvije lopte, ali znaš u dubini duše da će doći neko bolje vrijeme. Preživio je klub, ljudi su se okupljali i tada oko Želje, pa kasnije i neki novi dali "infuziju" za rezultate koji su kasnije ostvareni", ističe Muharemović.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Prvo prvenstvo Bosne i Hercegovine odigrano je u Zenici 1994. godine.

"Sjećam se tog perioda. Igralo se po grupama, pa onda završnica u Zenici. Sam naš dolazak iz opkoljenog Sarajeva u Zenicu je bio ravan čudu. Kuda i kako smo došli, najbolje mi znamo. Ali, i tu smo pokazali da pored svega imamo kvalitet. Možda i po prvi put smo se tada osjećali kao igrači Željezničara. Koliko me sjećanje služi, predsjednik kluba je tada bio Mirsad Delimustafić. Znam da smo dobijali neke pakete hrane, pa zatim i prvu sportsku opremu iz Francuske. To se sada čini kao nešto malo, ali u tim momentima su takve stvari bili nešto najveće. Trenirali smo i nakon turnira u Zenici i čekali povratak na Grbavicu. Znali smo da će taj dan doći", ističe legendarni ofanzivni fudbaler Željezničara.

Ubrzo nakon agresije stižu i prvi uspjesi Željezničara u nezavisnoj Bosni i Hercegovini.

"Upravo tako, a meni je drago da su momci iz ovog ratnog perioda bili dio tih uspjeha. Bili smo fina grupa, tim u kojem niko nije iskakao iz kolosijeka. Čini mi se da se duh iz 1993. godine zadržao kasnije i mislim da su ti uspjesi nešto kasnije ostvareni na temeljima tog našeg drugarstva. Naravno, ne treba zaboraviti Kemala Kozarića, Sabahudina Žuju, Nijaza Brkovića i ostale ljude iz rukovodstva kluba u tom periodu koji su nam zapravo i omogučili da napravimo to što smo napravili. Kasnije naravno dolazi i Amar Osim, slijede evropski uspjesi", govori Muharemović.

Kroz svoju historiju Željezničar je imao uspona i padova. Ispadalo se u bivšoj Jugoslaviji iz elitnog ranga, pa se osvaja titula, igralo polufinale Kupa UEFA. U Bosni i Hercegovini se dominiralo, pa onda iznenada padalo u prosjek.

"Da, tako je kroz cijelu historiju kluba. A, možda nije ni čudno jer 100 godina je velik period. Svaki klub ima momente uspona i padova. Teško je biti na samom vrhu duži vremenski period, puno se teže tu održati nego doći do vrha. Krize su sastavni dio sporta, nekada su manje, nekada veće, ali vrati se Željezničar uvijek tamo gdje mu je i mjesto. Meni se čini da se u tim nekim kriznim periodima uvijek probudi ljubav ili recimo taj duh Željezničara. Uvijek se pronađu ljudi, pozitivna energije i kriza se prevaziđe", zaključio je Muharemović.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (2)

Svaka cast na ovoj izjavi u naslovu, tako govori pravi zeljovac. Zeljo iznad svega

zgembo.popuslic

Pravi igrac bio

Comandini
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.