Musemić: Zabrana odlaska prije 28. nije bila najhumanija, ali bi ponovo trebalo uvesti nešto slično · Intervju

Nema čega se nije dotakao Husref, pa i stvari koje ga isprva možda nismo ni namjeravali upitati. Musemić je čovjek s kojim je milina razgovarati jer je iskren, pa se onda priča razvije, čovjek sazna nešto o čemu ni u snu nije pomišljao da bi mogao saznati. Dogovorili smo se u određeni vakat i došli malo ranije. Husref je već u klubu čekao. Kao zapeta puška.

"Većinom sam u klubu. Svjestan sam da ovoga ljeta neću imati odmor u doslovnom smislu. Da se može čovjek opustiti i ne razmišljati ni o čemu. Prvenstvo je okončano, ali sada slijedi period kada treba naći nove igrače, isplanirati pripreme... Ja samo znam da ćemo naredne sezone biti pod nikada većim pritiskom, jer tri godine nismo osvojili trofej. Biće mnogo teže nego ove sezone. Ne znam da li bi navijači bili zadovoljni i Kup kada bismo uzeli", kao iz topa je opalio legendarni napadač i uspješni trener bordo tima.

Zatekla ga je informacija da je Zinedine Zidane podnio ostavku. Mangupski ili ne?

"Pa dobro, možda je osjetio da je došao u Realu do kraja. I da uzme naredne godine titulu, ovo sada je njegov vrhunac. Možda je i svjestan da je imao dosta sreće, prošle godine Bayern, ove godine Juventus, malo sudije, malo ova dva golmana. Ne znam..."

Spominjete nove igrače, a navijači koji možda trenutno bojkutuju, ali vole klub ipak iščekuju koga bi to Sarajevo moglo dovesti ovoga ljeta. Da imate idealne uvjete koliko biste igrača doveli i koje pozicije posebno škripe?

"Pa, definitivno je da moramo tražiti zamjenu za Sarića. Njemu je istekao ugovor, nije ga produžio i vrlo je izvjesno da neće biti više igrač Sarajeva. Nije isključeno naravno, ni nemoguće da ostane, ali logično je da će pokušati pronaći inozemni angažman. Treba nam tu dakle igrač, trebao bi nam jedan stoper jer Adukora namjeravam koristiti u veznom redu i jedan možda fidbaler prema gore da pojačamo konkurenciju. Otprilike tri ili četiri igrača. S nekima smo razgovarali, i ja imam svoje neke želje, ali prohtjevi igrača s kojima smo razgovarali i koje bismo željeli dovesti jednostavno su pretjerani. Inače, prema kome Sarajevo iskaže interes, taj ima velike finansijske zahtjeve na koje jednostavno ne možemo odgovoriti. Ne znam, možda se ti igrači referiraju na plate kakve su u Sarajevu igrači imali prije tri-četiri godine, pa onda ispostavljaju cifre."

Kada planirate ekipu za sezonu i razmišljate o igračima koji bi Vam valjali, da li razmišljate o nekom duže periodu? Da li ste idealista ili Vam je prioritet kako trenutno zakrpiti rupe, a šta će biti poslije - bit će?

"Pa recimo generalni stav kluba je da ne dovodimo igrače preko 30 godina. Također, zimus smo doveli nekoliko fudbalera na godinu dana. Klub je prethodnih godina dovodio nemilice i ispostavilo se da se u tome griješilo i praksa je da ne potpisujemo dugogodišnje ugovore osim sa igračima koj se pokažu provjerenima. Ja lično bih volio da nam ostanu Halilović, Crepulja, Šofranac. Možda u prethodnoj polusezoni nisu pokazali nešto spektakularno, kako ko, ali mislim da imaju još dosta prostora i potencijala. Mogu pružiti mnogo više od onoga što jesu. Posebno se to odnosi na Crepulju koji je kritikovan, no kako je vrijeme odmicalo pokazao je da zna igrati lopte, da je "lagan". Posebno kada su tereni postali bolji... Što se tiče mene, nemam problem dovesti starijeg igrača za kojeg znam koliko može i znam da će ispoštovati ono zbog čega je doveden. Recimo doveo bih igrača koji ima 31 godinu i ne kažem da je sada to zabranjeno u Sarajevu, ali generalni stav je da se dovode mlađi od kojih bi se u nekoj perspektivi moglo i zaraditi", priča Musemić i dotiče se internacionalnog primjera:

"Vidjeli ste možda sada kada je Unay Emeri izabran za novog trenera Arsenala jedan od igrača koje izričito zahtijeva da Arsenal dovede je Stefan Lichsteiner koji ima 34 godine. Šta bi mi sad onda trebali misliti o Emeryju?"

U suštini, koliko mogu da shvatim, a to i pretpostavljam, trenerima je nedopustivo razmišljati ovdje na građenje tima? Ključ je kupiti za jeftino i po mogućnosti što prije prodati. Je li to smisao bh. fudbala?

"Pa teško je zadržati igrača jer živimo u takvoj državi i takvo vrijeme. Recite Vi meni koliko možete nabrojati igrača iz ovih najboljih klubova da su ostali negdje tri godine? Ja znam da su Bilbija i Todorović tri godine u Zrinjskom nakon što su otišli i Sarajeva. Znam, eto, i Wagnera, on je posebna priča. Izezatk kakvih nema puno na svijetu. U Želji koga imate?"

Bogičević, Stanić je bio dugo, Ćorić u Širokom...

Dobro, eto Bogičević. Mada je i on išao u Olimpik, po se vraćao, pa bio suspendovan... Stanić je bio dugo, ali i on je u jednom trenutku bio otpisan, i on je čini mi se išao u Olimpik. I dobro, koliko je to igrača, ne možemo ih nabrojati ni za jedne ekipe.

Dobro, kada će se ta praksa promijeniti i da li je to moguće uopće. U čemu je najveći problem?

"Problem je, ponavljam, što živimo jako brz život u kojem je sve na dohvat ruke, pa je onda logično da su ljudi nestrpljivi, pogotovo mladi, samim tim i fudbaleri. Bit će bolje kada postanemo odrješiti i kažemo stop!

Treba nam dakle promjena paradigme, načina razmišljanja?

"Ne znam da li se Vi sjećate, a odličan je to primjer: Prije 15, možda i više godina Juventus je došao po Igora Tudora u Split. Koliko košta? Četiri-pet miliona maraka, ne eura. Tada nisu ovako ogromni transferi bili kao danas. U Juventusu se začudili. Izvinite, ali nama je to previše, kakva crna četiri miliona. U Hajduku rekli dobro, Tudor onda ostaje, nema šanse da ide ispod te cijene pa makar poslije ništa ne zaradili. Za tri mjeseca iz Juventusa su se opet javilili i rekli dobro, evo tih 4-5 miliona i kupili ga. Dok tako ne počnemo razmišljati nemoguće je graditi ekipu na način kako su se nekada pravile."

A pravile su se tako što je postajalo pravilo da igrači ne smiju ići u inostranstvo prije 28. godine. Bavili smo se nedavno 1985. godinom kada ste Vi bili prvak Jugoslavije sa Sarajevom. Jeste li bili bolji igrač jer Vas je tim učinio boljim jer ste dugo bili na okupu ili biste imali bolju karijeru da ste otišli sa 25 recimo.

"Teško je porediti uopće ta dva perioda. Nekad je nezamislivo da se igralo brže ne prije 30 godina, nego prije 33, jer danas su i tri godine mnogo. Ne govorim o individualnim kvalitetama koje su također bile veće, već o brzini igre, načinu, ljepoti. Danas međutim našoj djeci ne treba zamjeriti, egzistencijalno su neriješena, frka je, trka, svi žele da se što prije obogate. Onda ne postoji sistem... To pravilo koje je tada vladalo nije bilo najhumanije, bez daljnjeg. Brani ti neko da radiš svoj posao. Trebaš biti ekstra dobar do 28 i onda da ostaneš do tih godina spreman, zdrav, da baš tada budeš u formi pa da te neko dovede, a još se u to vrijeme nije dovodilo kao danas. Ipak, mislim da bi neko slično pravilo i danas trebalo uvesti, barem da igrači ne mogu otići prije 21 godine."

Zašto to mislite?

"Zato što su kritične godine za fudbalera od 19. do 21. To je međuprostor kada on izađe iz juniora pa se ili gubi, ili postaje fudbalerom, a trenirao je skoro cijeli život. Oscilacije su neminovne i rijetkost je da je neko u tim godinama konzistentan u ponašanju. Obično mora biti zreliji od svojih godina da bi bio konstantan. Evo kod nas primjer mladog Šabanovića, odigra jednu utakmicu vrhunski, a onda sljedeću potpuno podbaci. To je razumljivo. Razumljiva je ta valovitost na skali."

Vas konkretno ne bije glas da forsirate mlade igrače?

"Ne znam kakav me glas bije. U realnosti ne bih rekao da je tako..."

Dobro, ali imamo primjere Nedima Hadžića i Demirela Veladžića koji se nisu pretjerano naigrali u Sarajevu, pa su sreću potražili u portugalskoj drugoj ligi. Drugoj. Nije li malo apsurdno to?

"A šta Vi možete tu uraditi kada su ta djeca nestrpljiva? On samo želi da ide odavde, misli da je dovoljno preći granicu gore u Bosanskom Brodu i svi njegovi problemi bit će riješeni. Treba samo da ode odavde i da legne, prstu u uho i eto ga - fudbaler. Hadžića konkretno nije bilo moguće zadržati upravo zbog toga. Svi hoće da riješe egzistenciju što prije, a onda dođe nana, mama, tata, sestra, rodica, sjati se tristopedeset menadžera. Svi savjetuju, pune glavu, nude angažmane....

Misle da u portugalskoj drugoj ligi teku med i mlijeko i da ništa ne moraš raditi. Pa, čovječe dragi ti moraš biti duplo bolji kao stranac da bi te iole cijenili. Kod nas mlad igrač ako iole valja podrazumijeva se da ga moraš odmah u prvi tim staviti, a to nije tako. Imaš djecu za koje smatraš da će eksloditrati, a od njih ne bude ništa, a opet imaš i one za koje ne očekuješ da bi se mogli mnogo razviti, a oni eksplodiraju. Nezgodne su te godine i zato bi bilo dobro da ta djeca mogu ostati barem do 21. godine kada bi trebali imati jasnu sliku o nečijim kvalitetama i koliko ko može. A svim mladim igračima koji kotiraju kao talentovani ja poručujem: hajde, izađi na livadu pa se dokaži. Svi mi pričamo ova liga slaba, ovakva ili onakva. Treba se dokazati i u ovoj ligi. Igrom, a ne riječima ili slikom koja se o nekome stvori u medijima."

Znam, ali dosadašnja praksa pokazuje da nekada igrače treba ispoštovati, a to se ne može kada ekipe jurišaju na titulu. Primjer je Željo koji je najviše u historiji zaradio 2015., kada je prodao Bajića i Hadžiahmetovića, a ko zna da li bi pomenuti igrači dobili šansu da je prethodno bilo novca za dovođenja sa strane?

"Ma šta je Željo zaradio. Reći ću Vam ja šta je zaradio, nije ništa. Sve dok se mi budemo zadovoljavali sa 400-500 hiljada maraka ili eura ne možemo krenuti naprijed. Dinamo deset-petnaest godina prodaje igrače za višemilionske iznose, mi se busamo u prsa kada neko ode za milion. Ljudi moji, znate li vi koliko se godina potroši u odgajanje i pravljenje tog igrač, koliko živaca i znanja uloži da bi ga prodali za tako malo. Pa i Dinamo s tolikim budžetom i igračima muku muči da bi došao u situaciju da prezimi u Evropi. Plasiraju se u Ligu prvaka tamo ih niko ne gleda, izgube sve utakmice. Generalno teška je situacija za sve klubove iz regiona, posebno za naše."

Odlični Feđa Dudić kazao je nedavno da Željo i Sarajevo u BiH još nisu na onome nivou na kojem su Zvezda i Partizan u Srbiji ili Dinamo u Hrvatskoj. Zašto?

Pa ni Zvezda nije bila na tom nivou u Srbiji prije tri-četiri godine. Gdje su oni bili, kuburili. Onda su uložili novac i odabrali da krenu tim putem. Koliko para, toliko muzike

Zašto danas ne postoje igrači koji barem konstitucionalno liče na ondašnje? Niko nema ni sličnu nogu kao Pape ili Meša.

"Ne znam, ali znam da je prije liga bila bolja ne samo zbog neodlaska prije 28, već jer su jako dobre ekipe i igrači igrali u rangovima ispod, drugoj ligi, republičkoj, pokrajinskim, kako su već zvale te lige. Svaka mahala je imala dobrog igrača. Što jer je bio život takav, nije bilo brzine, telefona, kompjutera, svi su igrali lopte i nisu ništa očekivali niti letjeli u visine. Prije se dogovoriš sa djevojkom i ako ti ili ona kasnite - sjediš i čekaš kada će doći. Danas te nešto zanima pritisneš dugme, google, saznaš sve. Sve je nadohvat ruke.

Šta sam ja kao fudbaler mogao očekivati? Kakav transfer, kakvi bakrači, imaš to što imaš i ne maštaš kao ovi danas. A koliko su dobre te niže lige bile najbolji vam je primjer Dragan Jakovljević koji je u Sarajevo došao iz Igmana iz Konjica. Ja sad tačno ne znam koja je liga Igman uopće bio. I malo, pomalo, kroz pola godine čovjek se nametnuo i zaigrao u prvom timu gdje se dobro uklopio na kraju osvojivši titulu prvaka. Za pola godine od Igmana iz Konjica do naslova prvaka. Ali to je tako bilo, nije uopće bila ogromna razlika između fudalera iz Prve lige i ovih nižih. Zato je fudbal bio na visokom nivou."

Vratimo se na prethodnu sezonu. Jeste li odgonetnuli razloge krize u koju je Sarajevo upalo početkom proljetne polusezone. U čemu je bila kvaka?

"Svaka ekipa neminovno upadne u period loših rezultata, ili loše igre, to nije sporno. Ja sam ranije govorio da mi ništa mijenjali na zimskim pripremama i inače tokom sezone kada nas nije išlo u odnosu na period dotad. Statistika govori da bi Sarajevo bilo prvak da se gleda učinak otkako sam ja preuzeo ekipu, dakle bez tih prvih pet kola. Bili smo efikasni, igrali vrlo lijepo, a onda se poklopilo mnoštvo stvari, konglomerat koji je uticao da imamo taj krizni period. Neću da kažem da nismo možda i mi u stručnom štabu nešto pogriješili, ali mislim da su i očekivanja nakon priprema uvjetovala da nas loše krene."

Od moštva stvari, koje bi konkretno izdvojili?

"Govorio sam da bi nas moglo koštati što su nam četiri bitna igrača odustvovala jedan dio sa priprema, Ahmetović, Bekić, Sarić i Mihojević. Prva trojica kada su se vratila iz reprezentacije nisu bili isti igrači kao prije odmora. Mihojević se nije više ni vratio. Bez njih na pripremama šansu u utakmicama dobili su igrači koji nisu bili u prvom planu i možda je to objašnjenje zašto smo odigrali tamo nestvarno dobre pripremene utakmice - zato što su ovi igrači možda dali mnogo više nego što oni objektivno mogu. Onda se vratimo i dođemo na Koševo protiv Radnika po onakvome terenu, protiv Slobode isto i onda se uvuče nervoza, pritisak, stane igra, stanu rezultati. Samo se sva kompletno produbi."

Ne smatrate da jedna ekipa poput Sarajeva i Želje koja je uvijek pod konstantnim pritiskom rezultata, mnogo više nego bilo koja ekipa u BiH treba imati psihologa, jer igrači očito nisu naviknuti na očekivanja i pritiske? Jeste li u karijeri imali priliku raditi sa sportskim psiholozima?

"Jesam imao priliku i obično su to bile krizne situacije, kao što smo i imali prethodne sezone. Ne znam šta da Vam kaže, ne mogu biti pametan. Nemoguće je odrediti koliko nam je psiholog u tim situacijama pomogao, a koliko je vrijeme bilo ključni faktor i da bi izašli iz krize svakako. Možda se samo potrefi i možda bismo izašli iz krize za isto vrijeme i sa psihologom i bez njega. To je isto ovo kao i sa Hordama zla. Ne može me niko ubijediti da smo zaigrali bolje jer njih nije bilo na tribinama. Možda bismo zaigrali i da su oni bili. Ko to može reći. Vrijeme je bitan faktor u svemu. Kao kad se zaljubite pa nakon određenog vremena to prođe. Šta utiče na to? Vrijeme.

Možda bi s psihologom igrači bili mentalno spremniji generalno?

"Znate šta je po meni najbitnije u tim situacijama, kakvog je karaktera kakav igrač. Spomenut ću vam Krstu Velkoskog kojeg nikako nije išlo, ni njega ni ekipu, ali je on sve to vrijeme giljao i borio se i nije odustajo ni padao psihički. Vidi čovjek da ga ne ide, ali ne posustaje, trudi se ide jače nego inače. Sticajem okolnosti morao je igrati jer nije imao ko umjesto njega igrati, ali na kraju taj njegov odnos i karakter je nagrađen, pa je u finišu odigrao nekoliko jako dobrih utakmica, postigao neke bitne golove. Osim njega izdvojio bih i Joakima Adukora. Niko ga ne spominje, a trebao bi biti prokazan kao svijetli primjer ne samo u Sarajevu nego i u Ligi čitavoj. Jako skroman igrač koji šuti, ne progovara, samo radi. Adukor je igrač kojeg bi poželio svaki trener zbog njegovog karaktera. Koliko je samo pozicija promijenio i nikada ni a nije rekao. Staviš ga na zadnjeg veznog, pa ga za deset minuta pomjeriš na stopera, pa haj tamo, haj vamo. On je sve to prihvatao tako jednostavno i svaki svoj zadatak izvršavao besprijekorno."

Prethodni saziv produžio je ugovor sa Vama u jeku najveće krize što se može okarkterisati mangupskim, gospodskim potezom. Došla je nova Uprava, kakva su Vaša očekivanja od nje?

"Čujte svi mi radimo najbolje što znamo, Investitor je tu na kraju krajeva koji daje novac i on želi najbolje. Ljudi koji su došli također žele najbolje klubu, trude se. Žele da napredujemo na svim poljima. Koliko ćemo uspjeti u tome pokazat će sljedeća sezona. Nije u ovim uslovima nimalo lako raditi. Ja često kažem, nema ljepšeg, a težeg posla kod nas u nfudbalu nego raditi u Sarajevu. Trudit ćemo se, raditi. Ponavljam opet ćemo biti pod velikim pritiskom, no ja priželjkujem da nam se vrate Horde zla. Ko zna, ako uvežemo pet-šest dobrih partija, što se ne bi vratili. Mi smo mentalitetom takvi, brzo se zagrijemo za nešto i brzo ohladimo. To je tako vijekovima i to se ne da promijeniti."