"Nema teže lige od Prve lige FBiH, ko je prođe, prošao je sve u životu"

Samir Efendić za SportSport.ba

Biranim je riječima u intervjuu za SportSport.ba Samir Efendić govorio o bivšem klubu, tuzlanskoj Slobodi, ali naglašava da je ponekad čovjek u situaciji da mora nešto promijeniti i zato naglašava da prelazak u redove gradskog rivala Tuzla Cityja nije bio pogrešan potez. Naprotiv, vjeruje da je donio pravu odluku.

"Nema teže lige od Prve lige FBiH, ko je prođe, prošao je sve u životu"
Godinama je uveseljavao navijače na Tušnju, a danas na istom stadionu igra u bojama drugog kluba, no tvrdi da se nije pokajao
Foto: E. Dindić

S 27 godina u nogama ima više utakmica nego većina onih koji su pri zalasku karijere, a prolivene desetine litara znoja, pa i krvi na prvoligaškim i premijerligaškim terenima svjedoče o njegovoj životno-nogometnoj filozofiji, a koja se bazira na jednoj stvari - upornosti.

Postoje igrači koji znaju sve s loptom, koji imaju top u nogama, preglednost kao Andrea Pirlo ili Zinedine Zidane, ali i oni koji su spremni, kako to imamo običaj reći, poginuti za svaku loptu. Ako nema Pirlovu viziju ili Ronaldovu preciznost, ono što sigurno ima je želja da se dobije svaki duel i da se svaka utakmica završi u korist njegovog kluba.

Nekad je "ginuo" u dresu Slobode, danas to radi u dresu gradskog rivala iz Simin Hana. Boje klubova i njihove tradicje su različite, ali strast je, naglašava, ostala ista.

Igra Tuzle ove sezone, bar se tako čini, oscilira. Čas dobro, čas loše... 

"Igramo toplo-hladno, što sigurno i nismo očekivali. Imamo dosta kvalitetnih igrača, ali jedini problem je što ih je dosta novih, a tu je i novi trener, sve je novo... Morali smo da radimo po nekim novim sistemom, a očekivanja su bila velika. Ipak, Premijer liga je neki veći zalogaj, a mi smo došli iz Prve lige FBiH. Ovaj klub je još nov, gradi se i pokušava da se digne na neki veći nivo. Mislim da ćemo biti sve kvalitetniji kako se bude odmicalo prvenstvo".

Kakvi su bili planovi prije samog početka sezone? Šta su iz kluba tražili od igrača, koje ambicije su istaknute?

"Prvenstvo je bio cilj da se se izbori opstanak u ovoj sezoni i da se nekako postavi temelj za narednu sezonu gdje bi se tražilo nešto više. Ponavljam, novi smo u ligi, mada je 90 posto igrača igralo ranije u ovom rangu, ali jednostavno nije u redu da odmah očekujemo da budemo u vrhu. Postavljeni su pred nas neki normalni ciljevi, opstanak je ipak najvažniji".

Postoji li pritisak kod igrača, budući da se igra za klub koji puno ulaže i koji iza sebe ima Azmira Husića?

"Mogu da kažem da je to neki pritisak, ali nije toliko veliki. To je neki pozitivni pritisak. Uvijek se ipak trudiš da pokušaš naraviti više, što zbog ekipe, što zbog čovjeka koji ulaže svoj novac u klub. Ne možemo se stvarno ni na šta požaliti, ovdje je sve na visokom nivou".

Kakav je privatno Azmir Husić?

"Azmir je jedna sasvim normalna osoba i jako je komunikativan čovjek. On je uvijek tu da pomogne igračima i nisam ranije upoznao boljeg čovjeka za saradnje i dogovore, a dugo sam u nogometu. Čovjek je koji se drži dogovora i sve to kaže, to i u radi. Mislim da je tih ljudi falilo u našem nogometu".

Kako Vam je, kao nekome ko je toliko vrmena proveo u Slobodi, bilo kada ste odlučili da pređete u tadašnju Slogu, odnosno Tuzla City?

"Dugo sam bio u Slobodi, tamo sam naravio prve korake i sve što je jedan igrač mogao proći, ja sam prošao sa Slobodom. Nije bilo lagano donijeti tu odluku, ali na naogvor saigrača koji su sa mnom bili u Slobodi, odlučio sam se prihvatiti poziv Husića. Nisam bio baš voljan da igram u Prvoj ligi FBiH, ali zbog prijatelja, Azmira i nekih dobrih ciljeva sam se odlučio i na kraju mi je drago".

Je li za Tuzlu dobro što ima svoja dva kluba u Premijer ligi? 

"Drago mi je što Tuzla ima dva premijerligaša, drago mi je zbog ljudi koji ovdje baš vole sport i da svake sedmice mogu doći na Tušanj i gledati Tuzlu ili Slobodu protiv dobrih ekipa kao što su Željo, Sarajevo, Zrinjski, Široki... S druge strane, nije baš bilo lagano izaći pred navijače Slobode koji su me do neki dan bodrili, a sada su 'protiv'. Neki je to čudan osjećaj. Ali koliko god Sloboda bila moj klub, sada igram za Tuzla City i dajem maksimum".

Da li je na ulici bilo prozivanja?

"Pa bilo je tih situacija, ljudi me zaustave i pitaju zašto nisam ostao, a kada sam im objasnio zašto sam otišao u Tuzlu City, onda bi shvatili i rekli: 'Ok, svaka čast, sretno ti'".

Je li bilo mogućnosti da se ode u neki drugi klub u BiH? Spominjali su se i Željo svojevremeno, pa i neki drugi velikani?

"Bilo je tih razgovora, ali uvijek se nešto desi. Ili ja odlučim da ostanem u Slobodi ili nešto treće. Uvijek sam čekao neku ponudu vani, jer sam mislio da bi to bio korak više u karijeri".

Proba u Holandiji prije nekoliko godina se završila tako što ste se vratili kući. Iz današnje perspektive, ostaje li žal ili je možda bolje ovako?

"Iskren da budem, kada pogledam šta se sve izdešavalo kasnije u tom klubu, možda je i bolje što nisam ostao. Ljudi s kojima sam sarađivao napravili su dosta grešaka, pa je to bila loša situacija. Nisam pogriješio što sam se vratio, a kasnije sam sa Slobodom napravio dobre rezultate, pa mislim da nije neka velika šteta".

Posebne utakmice u Slobodi? Bilo ih je puno, vjerovatno, ali probajte nam izdvojiti jednu.

"Utakmica polufinala Kupa sa Željom na Tušnju. To mi je ostalo u sjećanju. Pobijedili smo 3:1 i to mi je bila najdraža utakmica. Nekako je cijeli grad živio Slobodu te sezone, a posebno ću pamtiti taj meč sa Željom".

Teški trenuci? "Ne mogu više, odustajem" momenti se svima dese...

"Često se prisjetim tih situacija kada pričam o počecima. Nisam živio u Tuzli nego van grada, pa sam morao ujutro rano da poranim da stignem na trening u pola 9, pa da požurim kući da se presvučem, pa u školu... Imao sam puno da pješačim. U jednom treutku kada sam bio na prelazu između juniora i prvog tima, razmišljao sam da li nastaviti ili odustati, ali nekako je to bila ljubav i bilo je jače od svega. U svemu lošem nađem nešto dobro, takva sam osoba, pa mi je drago što sam nastavio karijeru".

Postoji li neki idol u karijeri? 

"Kao mlađi sam igrao prema naprijed, po krilima, pa me uvijek inspirisao Thierry Henry. Navijam i za Arsenal, pa mi je taj igrač ostao u sjećanju. Neako mi je bio taj diol, neko kome sam se divio, ko me inspirisao da radim, treniram i da postanem sve bolji".

Odlazite li zadnji, a dolazite li prvi na trening? 

"Kroz fudbal sam spoznao i upoznao svoje tijelo i znam kako treba da ga održavam. Imam svoj ritual, a dolazim među prvima. Uvijek imam neki plan i program prije treninga koji radim, a onda dam maksimum na treningu. Vjerujem u to da kako treniraš, tako i igraš".

Najdraži saigrači?

"Fin dojam na mene ostavio je Zajko Zeba dok je boravio u Tuzli. Taj čovjek je nevjerovatan. On je to sam sve pokazao i ne tebam ja ništa govoriti, ali zaista se od njega moglo puno toga naučiti. A sada u Tuzli najbolji odnos imam sa Ivanom Kostićem, s kojim sam sarađivao u Slobodi. Družimo se privanto i provodimo dosta vremena zajedno. Na terenu smo kao braća. Te ljude jednostavno zavoliš, poštuješ ih i cijeniš u svakom momentu".

Koga je bilo najteže čuvati?

"Čuvao sam veliki broj igrača, raznih zvijeda, ali izdvojio bih Govedaricu, on me izluđivao na treningu. Nevjerovatno je koliko je vješt s loptom i nekako mi je s njim bilo najteže".

Da li ste nekada imali priliku da zaradite od namještanja mečeva, jesu li takve stvari ovdje normalne?

"Hvala Bogu, nisam nikada u karijeri došao u tu situaciju i nikada nisam bio dio toga. Smatram da ne bih mogao sebe da pogedam u ogledalo da budem na strani onoga što se kosi sa sportom kojeg volim i u kojem sam čitav život. Vjerujem da toga ima ovdje, ali lično nisam nikada imao nikakvu vezu s tim".

Kako biste uporedili Premijer ligu i Prvu ligu Federacije BiH?

"Po meni je Prva liga FBiH najteža iga na svijetu i ko odradi koju sezonu u toj ligi, mislim da je spreman na sve. I Premijer liga je zahtjevna, teška, ali ipak to je nešto iznad, a Prva liga je priča za sebe. Imao sam tu sreću ili nesreću da je igram, pa znam šta govorim".

Je li pretjerano da danas igrači koštaju po 222 miliona eura?

"Puno je realnije bilo prije nekoliko godina kada su te cifre išle do 50-60 miliona eura, ali sada je to malo previše. Ipak, ko zna kako će još da bude, a uostalom, to bi trebalo da brine ove koji daju novac, oni najviše dobijaju ili gube".

Za kraj, imate li neki fudbalski cilj?

"Ne postoji neki poseban cilj, samo da sam živ i zdrav, da me povrede zaobiđu, pa ostalo šta Bog da. Možda jedino da ostvarim neki inostrani transfer, to bi naravno najviše volio, ali zadovoljan sam u životu s onim što sam ostvario, mada čovjek naravno uvijek želi da napreduje i ide dalje".

Komentari (1)

gospodin

ja224
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.