Nije Zanetti, jeste Srđan Stanić

Eh, ovaj je nešto kao Javier Zanetti.

Srđan Stanić teško je možda mogao igrati u nekom boljem klubu nego što je Željezničar, pokušavalo se i njega prodati i da se uspjelo sigurno bi bio jedan od onih za koje bi ustvrdili da nije loša kupovina.

Da nam je liga bolja i iole na cijeni, Stanić bi sigurno bio jedan od vrijednijih eksponata, zahvalnijih i ne bi s njim puno pogriješilo. Ali nije na cijeni.

Umjetnost balansiranja

Spremni smo, dakle, diviti se Zanettiju. Čovjek je giljao i giljao 20 godina za jedan klub. Možda je nekada znao i pogriješiti, iznervirati tifoze uvijek željne nepogrešivosti i virtuoznosti, ali na kraju njegovo će ime ostati upamćeno i slavljeno.

I Srđanovo će ime ostati upamćeno nakon što je odigrao 250 utakmica za Željezničar. Nije mnogo, a? U Premijer ligi je to itekako golemo, ostati toliko u jednom timu ne može svako - umjetnost je to balansiranja.

Jer da si kloc ne bi ostao toliko. Moguće je u današnjem fudbalu šlihtati se i varati, ali moj pobro nećeš dugo, nije niko budala. Da si esktremno dobar, gledat ćeš što prije da se ispališ, probaš negdje drugo, možda čak više i zaradiš, jer što ne uzeti tri stana pa izdavati... Motivi su šaroliki, makar se vratio za dvije godine.

Srđan Stanić je mangup i vrlo inteligentan momak, potvrdit će vam to mnogi. Od prvog do posljednjeg njegovog šefa, njegovi prijatelji. Rijetko karakteran igrač, a obično se takvima dešava da po nečemu ostanu upamćeni.

I kontroverzan je, a to je odlika onih koji vrijede. Te puši, pa pije, pa se pobio, a deset godina čovjek tu. Dio tribina čekao je svaku njegovu grešku ili nepromišljenost pa da saspe arsenal uvreda, drugima je bio uvijek drag.

I njegov posljednji nastup, protiv Širokog ogledalo je onoga kako se Stanića najčešće doživljavalo. Čitava karijera mogla bi stati u tu jednu utakmicu. Od "e gledaj, spusti im frajer loptu" (kod prvog gola) do "ma jao, što je ubaci vrhunski" (kod izjednačujućeg za Želju). Na kraju, uvezao je rijedak raritet: u pobjedi Želje od 2:1 Srđan je zapravo bio trostruki asistent.

Unaprijeđen u krilo

U određenim trenucima karijere bio je toliko dobar, iznenađujuće odličan, da nisu znali šta sa njim da rade. Da li da ostane moderan bek kojeg možeš koristiti gdje želiš, kako ti se prohtije, jer zakrpit će svaku poziciju, ili da ga unaprijedimo u krilo.

Tada, kada je unaprijeđen jer je bio prosto nezaustavljiv, nije se baš snašao najbolje. Nije Stanić igrač od očekivanja, preveliko je to za njega. Uradit ću ja sve što se od mene traži, ali sad da baš sve živo zavisi od mene, malo je previše. Kao i kad bi Inter ostao bez opcija u napadu, na krilu, pa od Zanettija očekivali da zabija golove. Ne može.

Onda ga se slalo u Olimpik, pa je bio drugotimac, ali je opstao.

Možda nije svima drag, ali Srđan Stanić je jedan od najupečatljivijih Željinih igrača nove generacije i to je fakat. Uz Wagnera aktivni igrač s najviše nastupa za jedan premijerligaški klub. Također, vlasnik je nekih od najljepših golova viđenih na Grbavici. Može mu se prebaciti štošta, ali to mu niko oduzeti ne može.