Od sakupljača boca, 60 dolara plate do potpisa za Manchester, a ocu ništa nije smio reći

Životna priča Antonija Valencije

Od sakupljača boca, 60 dolara plate do potpisa za Manchester, a ocu ništa nije smio reći

Edmir Škorić

Život dječaka u mnogim državama, posebno u Africi ili Americi, nije baš idealan. Uglavnom su popraćeni patnjama koje su uzrokovane siromaštvom i lošim porodičnim odnosima.

Antonio Valencia je jedan od onih koji su kroz život morali da pate, ali za razliku od mnoge ekvadorske djece, on je pronašao način da pobjegne od surove realnosti i da ostvari u životu ono o čemu je samo sanjao. Njegov izlaz bio je - nogomet.

Počeo je sakupljanjem staklenih boca na ulicama Ekvadora, a završilo je velikim utakmicama pred oko 75.000 ljudi na Old Traffordu.

Boce je skupljao sa dva brata, a njihov otac ih je potom vozio na smetljišta. Vremena su bila teška, ali to nije spriječilo dječaka da pokuša ostvariti svoj san da postane nogometaš.

Pomagao je i majci u prodaji pića na lokalnom stadionu, a živio je sa petoricom braće i sestara u staroj i maloj kući. Tek u 11. godini dječak je dobio priliku da nešto napravi. Pronašao ga je Pedro Perlaza nakon što ga je ugledao kako igra na prašnjavom terenu u blizini njegove kuće i potpisao ga je u lokalnom timu.

Iako je imao samo 14 godina, igrao je protiv 18-godišnjaka i svejedno bi ih sve zasjenio svojim sposobnostima.

"Unatoč razlici u godinama, nametnuo je svoje liderstvo u timu", kazao je Perlaza, njegov prvi trener.

Dvije godine kasnije ponudio mu je priliku da igra za ekvadorski El Nacional.

Kada je otišao u glavni grad Ekvadora u pokušaju da impresionira svoj prvi profesionalni klub, bio je to veliki trenutak u njegovu životu, ali sve je skrivao od oca.

"Nisam rekao svom ocu jer sam znao da me neće pustiti", priznao je Valencia.

"To je bio moj prvi odlazak. Bio sam nervozan jer nisam znao gdje ću spavati ili gdje ću jesti. Ali, ako imaš san i želiš da ga ostvariš, ne brineš o takvim stvarima i ne bojiš se ničega", dodao je.

Možda nije rekao svom ocu u to vrijeme, ali njegova majka i stariji brat su znali za njegovu odluku. Platili su mu autobusnu kartu za putovanje od osam sati, au međuvremenu mu je plaćeno 60 dolara mjesečno za El Nacional.

"Kada sam prvi put došao ovdje [u El Nacional], sjećam se da su mi dali neke bijele adidas kopačke. Bile su nevjerojatne! Prije toga? Ništa".

Nakon 15 godina od svog prvog profesionalnog kluba, Valencia je igrala za one poput Villarreala, Recreativa i Wigana Athletica, ali njegovo je vrijeme u Manchester Unitedu daleko najveće postignuće.

"Ponosan sam na posao koji sam obavio", rekao je Valencia.

Potražite više informacija na temu Premier league:

33-godišnjak se vratio u Ekvador na kraju sezone 2018/19 kako bi se pridružio LDU Quito na besplatnom transferu. Proveo je 10 izuzetno uspješnih godina u Manchester Unitedu, osvojivši Premier ligu među ostalim titulama.

Priča koja bi mogla i morala da bude inspiracija djeci širom svijeta da ne odustaju od snova i da ne prestanu vjerovati u sebe i svoje sposobnosti.

Top Komentari

premium
Igrala igrala
2 0
Asas23
Nisu ljudi znali da li pišu o igraču ili klubu, Valencia!
1 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi