Odbrana je najbolji napad

Mnoge je polemike uoči Svjetskog prvenstva u Francuskoj izazvalo pozivanje dvojice relativno nedokazanih igrača. Da ne govorimo koliko su se rasprave vodile oko toga može li Didier Deschamps iskoristiti dovoljno sve svoje talentovane fudbalere i ukomponovati ih u efikasnu zajednicu. Koliko mogu biti tim.

U pokušajima da izvuče najbolje od svojih napadača, ovaj selektor je prešao sa 4-4-2 na 4-3-3.

I za sve ovo vrijeme najkonzistentniji igrači Francuske nisu bili Antoan Griezmann, Olivier Giroud i Kylian Mbappé, već njihovi odbrambeni igrači. Rezolutni i fizički dominantni pomogli su timu da neutralira Urugvaj u osmini finala, doduše bez Kavanija vrlo oslabljen.

Francuska će večeras također tražiti Mbappéa i Griezmanna za prolaz protiv Belgije u finale, ali odbrana ekipe definitivno zaslužuje zvjezdani sjaj.

Trikolori su prije godinu dana nazad izgledali drugačije. Benjamin Mendi i Djibril Sidibé počeli su sve tri utakmice prošlog juna. Protiv Paraguaya (5:0), u kvalifikacijama protiv Švedske i u pobjedi nad Engleskom 3:2, gde su igrali sa deset igrača 45 minuta. Nakon što su se pokazali ključnim za Monako u osvajanju Ligue 1, izgledalo je da će Mendi i Sidibé u bliskoj budućnosti zauzeti čvrste pozicije. Trkačke i sposobnosti širine i ravnoteže bile su presudne za planove Deschampsa.

Stoperi su bili malo manje sigurni. Da Laurent Koscielny nije pokidao svoju Ahilovu tetivu dok je igrao za Arsenal protiv Atlético Madrida u maju, možda bi i dalje dole bili lohotni. Koscielny se smatrao važnim igračom koji je mogao osigurati jedinstvo ekipe odnosno spriječiti eventualne i uvijek potencijalne varnice. On je takođe bio jedini koji je igrao na sva tri meča prošlog juna.

Pošto je Koscielny povređen, a Mendi i Sidibé nisu dovoljno spremni, Deschamps se odlučio za "četvorku" sa Benjaminom Pavardom, Samuelom Umtitijem, Raphaëlom Varaneom i Lucasom Hernándezom na Svjetskom prvenstvu. Dok su Mendi i Sidibe veoma ofanzivni, njihove zamjene su na drugom kraju spektra. Kao raznovrsni i prirodni defanzivci, timu su obezbijedili kompaktniju, snažniju i borbenu pozadinu.

Ostavši vjeran onome što je naučio u Atleticu pod Diegom Simeoneom, Hernández je bio među najkonzistentnijim igračima Francuske. Pavard je u međuvremenu, iako je izgledao nervozno protiv Australije, rastao i razvijao se sa turnirom. Pokazao je čudesnu odbrambenu inteligenciju, a njegov fantastični gol protiv Argentine ostaje vodeći kandidat za najbolji gol turnira.

Umtiti je unaprijeđen u prvu postavu umjesto Koscielnyja i njegova konstitucija je učinila odbranu Francuske još impozantnijom. U petak su komotno oslabili napad Urugvaja. Posebno je Varane pokazao neprocjenjivu vrijednost. Njegova visina i skočnost dali su Francuskoj prednost, a njegov tempo i inteligencija potpuno su neutralizirali Luisa Suáreza. Skoro pa nije imao ni dodir protiv Francuske.

Pobjeda 2:0 nad Urugvajem je bila treća bez primljenog gola u pet utakmica do sada. Jedini gol koji su primili u grupnoj fazi bio je kada je Mile Jedinak sa penala pogodio za Australiju u prvoj utakmici, a dva od tri gola koje su primili u pobjedi od 4:3 nad Argentinom bila su gotovo neprevaziđena - Messijev šut koji je u mrežu slučajno skrenuo Pavon i nevjerovatni udarac Ángela Di Maríe sa 30 metara u rašlje.

Velike zasluge za maestralnu defanzivu Deschamps duguje i igračima sredine terena. N'Golo Kanté je uz Luku Modrića možda čak i najbolji igrač turnira, samo malo ko to vidi. Njegovi karakteristični potezi možda nisu dovoljni da osvoji Zlatnu loptu, ali njegova dominacija u igri cijeni se u Francuskoj. U subotu je L'Équipe pjevao: "Igrači Les Bleusa mogu svakodnevno jedni drugima da čestitaju i raduju se što igraju sa njim."

Kanteova dinamičnost, sigurnost u posjedu i sposobnost razgradnje napada prije nego što postanu opasni je od ključnog značaja za ovaj tim. On je taj koji omogućava Mbappeu širok prostor i više slobode na desnom krilu nego što to omogućavaju Blaise Matuidi ili Corentin Tolisso. Bez Kantea, Francuska ne bi došla tako daleko!

Francuski napadački trio podsjeća na ravno stopalo. Mbappé je strahovito eksplozivan, ali teško će mu dati prostora Belgijanci kao što su Argentinci. Još je upitna njegova konzistentnost. Griezmann ima do sada tri gola na kontu - dva iz penala i jedan iz golmanske pogreške - ali još je pod stanovitom kočnicom.

Slično njemu, Olivier Giroud je ključna fokusna tačka za tim. On je taj koji stvara prostor za svoje kolege, ali i on je pomalo na ivici i bez gola. Ovo može biti dobar predznak za Francusku. Bernard Lacombe i Stephane Guivarc'h su igrali slične uloge i nijedan od njih nije postigao gol kada je Francuska osvojila Euro 1984. odnosno SP 1998. godine.