Na Eurobasketu je počela druga faza takmičenja, a naši košarkaši su se uveliko ''raspakovali''.
Porazom od Makedonije zaključili smo svoj nastup u društvu najboljih gdje smo se našli nakon šest godina, iako kroz kvalifikacije to nismo ostvarili. Međutim, FIBA nas je pogurala, ali ne samo nas.
Nastup smo zaključili sa omjerom dvije pobjede tri poraza, omjer sa kojim je još šest selekcija završilo svoj, baš kao što su dvije prošle u drug krug. Naravno, nakon posljednje utakmice počelo se pričati o tome da li je ovo uspjeh ili još jedan neuspjeh.
Ako gledamo nastupe na predhodnim prvenstvima, ako znamo koliko se uložilo u ovu reprezentaciju, koliko se vjerovalo u reprezentaciju, onda je ovo jedan sasvim pristojan rezultat, međutim ako gledamo iz nekog drugog ugla ili više njih onda možemo reći da je neuspjeh, ali ne onaj klasični. U slučaju naše selekcije ovih 2-3 i ne boli toliko (uz dozu sreće mogli smo i proći sa tih 2-3), ali boli način na koji nismo uspjeli. Jer imali smo idealnu priliku, Makedonija protivnik sa kojim igramo svako pola godina, kojeg smo poznavali više od svih preostalih u grupi i koji se nudio, ali nama to nije bilo dovoljno.
Mi smo još jednom pobjedili sami sebe. Izgubili smo 18 lopti što je u kombinaciji sa deset skokova više u ofanzivi bilo dovoljno Makedoncima da nas sa pet igrača pobjede. I da tragedija na kraju bude veća poraz od Finske nas je koštao ulaska u drugi krug. U svim kalkulacijama prije početka takmičenja se računalo na pobjedu nad selekcijom koja je došla kroz dodatne kvalifikacije, do utakmice sa nama Finci su imali dva poraza, mi jednu pobjedu. Ali smo u svom stilu izgubili 16 lopti i promašili osam slobodnih bacanja.
Nakon utakmice se pričalo kako su nas Finci iznenadili nižom postavom, bržom igrom što je čudno, jer smo prije prvenstva najavljivali da želimo igrati brže, pa nam nisu trebali Varda odnosno Hodžić. Na poziciji petice smo pronašli zamjenu u Jazvinu koji je na prvenstvu sakupio 4.0 minuta u pet utakmica. Kada je već bilo jasno da Jazvin nije odradio pripreme sa reprezentacijom, možda je bilo bolje da recimo neko iz omladinske i juniorske ekipe dobio priliku.
Ako već nisu Kapelan ili Hodžić na koje se računa u budučnosti. Ili da se probalo sa nekim iskusnim koji bi mogao odraditi desetak minuta na parketu a koji još uvijek solidno igraju po Evropi. Bilo na vanjskim pozicija, bilo pod košem. I kada pogledate utakmice kroz kvalifikacije, prijeteljske u pripremnom periodu pa i one na predhodnim velikim takmičenjima vidjet ćemo da smo utakmice gubili manje više na isti način.
Podatak da smo u utakmici koju smo igrali na Eurobasketu 2005. godine u Beogradu protiv Grčke izgubili jednu loptu više nego protiv Makedonije prije tri dana dovoljno govori. Nažalost oni igrači koji su morali podnijeti veliki teret, koji su morali napredovati u posljednjih par godina nisu i to je ono sa čime se moramo pomiriti ili se pojedinim igračima moramo zahvaliti. Jer ako ćemo opet u narednom ciklusu kvalifikacija strahovati od Finske, Makedonije ili selekcija Mađarske i Ukrajine koje su nas pobjeđivale u prošlom onda nismo na pravom putu.
Koliko god bježali od toga mi smo na ovom prvenstvu propustili veliku priliku, ali možemo puno naučiti kako iz pobjeda nad Hrvatskom i Crnom Gorom, tako iz poraza od Grčke, Finske i Makedonije.
Jednostavno moramo prestati pobjeđivati sami sebe.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
