Pismo jednog navijača Borca (1. dio)

Situacija u Velikanu iz Platonove, kako mu tepaju njegovi navijači, već nekoliko godina je katastrofalna što se odrazilo i na rezultate u ovoj sezoni.

Svjesni su i u Banjoj Luci da se Borac nalazi na korak do ambisa, no u isto vrijeme i prijedlozi vezani za spas Velikana iz Platonove ne mogu se uzeti ni u razmatranje, a da od strane mnogih ne budu osuđeni na propast.

Na adresu našeg portala stiglo je pismo jednog razočaranog navijača Borca i po svemu sudeći poznavaocu prilika u Velikanu iz Platobe, koji se nikako ne može pomiriti sa situacijom u svom voljenom klubu. S obzirom da je pismo dugačko i opširno objavit ćemo ga u dva dijela.

"Dugo gledam, osluškujem, slažem kockice u mozaik, pratim izjave najodgovornijih ličnosti u i oko Borca, ali nikako mi nije jasno da klub tako svijetle tradicije i renomea ne može da bude, najmanje, klub koji će bar svake druge godine igrati Evropu. Banjaluka to zaslužuje! Razmišljao sam dugo da li da se odlučim na ovaj potez, da pošaljem pismo medijima i svoje viđenje situacije jer sam Borac gledao sa sve tri strane, istoka, zapada i sjevera, nadam se da ćemo dobiti i jug, otići ću i tamo.

U prvom redu FK Borac treba i mora da bude projekat kao što je to danas FK Sarajevo. Mnogi će pitati kako, kada je dug veći od deset miliona maraka?! Pa lako!

Borcu je od grada Banjaluke na mjesečnom nivou potrebno 40.000 KM na ime plata, od Vlade Republike Srpske 10.000 KM mjesečno, na ime plaćanja prevoza, hranarine i gostujućih utakmica. To je nešto više od pola miliona maraka. Kada jedna Bijeljina na mjesečnom nivou za Radnik može da izdvoji više od 30.000 KM zbog čega nekoliko puta veća Banjaluka isto to ne bi mogla? Nije valjda da Bijeljina bolje zna šta je od izuzetnog značaja za Grad od Banjaluke?, navodi u svom svojevrsnom obraćanju javnosti jedan veliki navijač Borca.


 

"Tokom zimskog prelaznog roka potrebno je pet ekstra pojačanja za koja treba izdvojiti 100.000 KM i ako se to uradi Borac sigurno ostaje u Premijer ligi BiH. Taj novac za pojačanja treba da obezbijedi budući predsjednik i njegov Upravni odbor koji on izabere tako da se stvore jasne pretpostavke za ljeto kada bi Borac morao da napravi zaokret poslije opstanka u Premijer ligi. Uz sve to potrebno je da se usvoji i Zakon o sportu koji bi definisao mnoge stvari i onemogućio manipulacije sa kojima se FK Borac susretao decenijama.

Potrebno je, takođe da se Gradski stadion stavi u nadležnost Grada odnosno da mu se vrati status kao Sportskoj dvorani Borik i time bi se riješio dio nagomilanih problema, spojio radni staž zaposlenih u klubu. Sve je to na ljep način definisao projekat spašavanja Borca od strane Fudbalskog kluba Krupa iz Krupe na Vrbasu, koji je ponudio rješenje. Čini se jedino logičko i normalno. Međutim, tada su se probudili spavači u „sivoj zoni“ oko kluba shvativši da su njihovi lični šićardžijski interesi ugroženi i da neće moći ubuduće da uživaju u privilegovanoj ulozi „Borčevaca“ i  „Banjalučana“. Krenula je odmazda na najbrutalniji, prljav način, političkom igrankom onih koji su u životu se „kitili“ sa više političkih partija kojima pripadaju nego što ih je uopšte osnovano na ovom podneblju. Idu ljudi ispred vremena!

Šta to danas znači biti „Banjalučanin“ i „Borčevac“, pa slavu grada i kluba su pronijeli mnogi Banjalučani i Borčevci: Svetislav Tisa Milosavljević, Marijan Beneš, Zdravko Rađenović, Velimir Sombolac, Zoran Smileski, Abas Arslanagić, Milorad Bilbija... Šta danas znači, predstavlja i koju svrhu ima Udruženje veterana i prijatelja FK Borac u kojem su okupljeni ljudi niskog nivoa razmišljanja jer Borac doživljavaju kao svoju privatnu prćiju, a ne projekat od opšteg interesa i za Grad Banjaluku i za Republiku Srpsku, pa ako hoćete i ovakvu kakva je, Bosnu i Hercegovinu.

Zbog čega je prijedlog Fudbalskog kluba Krupa odmah dočekan „na nož“ i dezavuisan na tako svirep i bahat način od strane onih kojima je Borac „krava muzara“, a koji žele da stalno nešto podapinju i vladaju iz sjene bojeći se jasno da izađu sa svojim stavovima pred javnost. Zar će se Borac potčiniti kukavicama i kompleksašima i žrtvovati svoju istoriju i uspjehe, odnosno dozvoliti onima koji ne vide šumu od drveta da se kite titulama „Borčevac“ i „Banjalučanin“.

Prošla su vremena kada je Borac bio socijalna ustanova, dijelio šakom i kapom i propadao. Sada sve to treba da se promijeni, ali oni što su otvarali šake i skidali kape kao prosjaci postadoše odjednom na visokom društveno – političkom položaju sa punim đžepovima para. Odlaskom Draška Ilića i Roberta Zrilića iz Borca otvorila se prilika tim i takvima da se kunu u Borac pred auditorijumom, a odmah iza ugla uzmu ašov i potkopavaju Gradski stadion i klub sa ciljem da ga strovale u ambis neviđenih dubina. Da bi i dalje vladali, bili „Borčevci“ i „Banjalučani“ oni su odmah u startu srušili ponudu i jedino ispravno i logičko rješenje koje je ponudio Fudbalski klub Krupa uz konstataciju: „šta ti seljaci hoće“?

Ako neko želi da se bavi analitikom onda može da vidi da su ti „seljaci“ što Borac gledaju „drugačije“ od onih koji ga „mrze“, potkopavaju i uništavaju, u jedno maloj mjesnoj zajednici stvorili klub za svaki respekt, stvorili infrastrukturu koju 90 odsto banjalučkih klubova nema, izgradili teren sa vještačkom travom, podigli krov nad tribinom, napravili svlačionice, igrali za oba trofeja u Republici Srpskoj i dalje su spremni da sve to žrtvuju za Borac. A „Borčevci“ i „Banjalučani“? Oni bi iz najdeblje hladovine da gledaju propast kluba od devet decenija istorije, pričaju kako su oni dio toga, uzimaju mizeriju koja je klub i došla glave svih ovih godina i na kraju kada ih neko upita: „šta radite“ oni bi odgovorili – volimo „Borac“ i ostali u hladovini.

Grad Banjaluka mora najozbiljnije da shvati aktuelni trenutak i da uz pomoć republičkih institucija pronađe rješenje za Borac, odnosno da rastjera sve one koji su godinama busajući se u prsa rušili kult fudbalskog mjezimca. Na kraju krajeva Borac jeste iz Banjaluke, ali gdje piše da mora da bude isključivo banjalučki?  To je samouništenje konzervativnog oblika. Borac“ je personifikacija Republike Srpske i vremena od devet decenija koje nimalo nije bilo ni ugodno ni lako", navodi u prvom dijelu pisma navijač Velikana iz Platonove.