Rade Vidović. Tako se zove čovjek koga je "život osjedio" davno, ali i dalje ne odustaje od najvažnije sporedne stvari na svijetu. Tereni koji su u njegovoj blizini uzimajući u obzir da je već u odmaklim godinama, obilazi kada god se čuje sudijski zvižduk.
Čika Rade živi već 75 ljeta i svoju je penziju zaradio davno na pošten način, ali on i dalje radi ono što ga čini srećnom osobom, a to je da prati fudbal. Pun sportskog duha, Rade se prisjeća kako je sve počelo.
"Ne znam kako bih funkcionisao bez fudbala. Moj život ne bi imao smisla. Najviše me čini srećnim kada u jednom danu mogu pogledati bar tri utakmice, bilo da je to na televizoru ili ovako da odemo na obližnji teren. Nekada sam lično igrao fudbal u Australiji, dok sam u Njemačkoj navijao za Minhen 1860, a sada, nemam neki naročit klub za koji navijam. Tu je naša Kozara, ali i ostali klubovi koji postižu dobre uspjehe", kazao je za SportSport.ba deka Rade.
Politiku zaobilazi u širokom luku, ali fudbal nikad.
"Fudbal je nešto što me hrani, bez čega ne mogu. Već decenijama sam na travnatim podlogama. Politku ne želim da gledam loša je po ljude, to me ne zanima. Moj život je fudbal i lopta", dodaje Rade.
Kao i svi, pa tako i vremešni deka iz Gradiške ima svoje idole.
"A joooj. Sjećam se Asima Hadžialagića, Vlade Jagodića, Vinka Marinovića", prisjeća se kroz smijeh penzioner iz Gradiške, Rade Vidović.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
