"Nisam otjerao Eto'a, Baljić mi je ostao u lijepom sjećanju"

A Perica Ognjenović, dječak iz Smederevske Palanke, vjerovao je u čudo zvano Real Madrid. Ko bi danas, šutajući loptu u nekom selu na brdovitom Balkanu, pogledao prema nebu i ushitreno rekao: "Mogu ja to, idem u Real Madrid!"?

Koliko god grub bio odgovor, on glasi - niko. Današnji selektor kadetske reprezentacije Srbije je sredinom osamdesetih godina šutao improvizovanu loptu ispred škole, u dvorištu, na ulici, nosio dres jugoslovenske reprezentacije, pokušavajući oponašati radovanje svojih idola i onda bi, umoran i iscrpljen, dok bi ležao u sobi, buljio u plafon zamišljajući da igra u velikom klubu. Zvezdi ili Realu, naprimjer. Jednom, pa drugom. Kao u nekom lijepom filmu.

Sama Crvena zvezda bila je ono što zovu ispunjenjem dječačkog sna. Igrati za Zvezdu ili Partizan svakom dječaku u Srbiji znači uspjeti u životu. I onda je došla 1999. godina i Perici se "ukazao" Real Madrid. Stigao je poziv najbogatijeg i najpoznatijeg kluba, a dok se to razglasilo po mahali, Perica je već bio na putu za Madrid. Uslijedile su povrede, dvije teške godine i samo 12 utakmica, pa je tada mladom i talentovanom fudbaleru preostalo samo da se pomiri s činjenicom da mora da se vrati u neki realniji svijet i da napusti Kraljeve. 

Danas 40-godišnji Perica Ognjenović vodi kadete Srbije i upravo na Evropskom prvenstvu za igrače do 17  godina u Hrvatskoj zajedno s Pericom prisjetili smo se malo tih 'zlatnih' godina. Moglo je puno bolje, slaže se selektor srbijanskih omladinaca, ali u više navrata potencira da - neke stvari ne mogu da se mijenjaju i bilo bi krajnje neskromno reći da čitava ta karijera nije bila uspješna, ma koliko god neslavna bila ta avantura u Španiji.

Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj traje već nekoliko dana. Jeste li zadovoljni kako sve teče i imate li zamjerki na organizaciju samog turnira?

"Sve je fenomenalno, a nama je i lakše i ljepše jer smo na istom govornom području. Hotel je odličan, tereni su u zadovoljavajućem stanju i mi zaista nemamo zamjerki". 

Grupa na Evropskom prvenstvu nije nimalo laka za Vašu reprezentaciju. Tu su još Njemačka kao prvi favorit, nezgodna Irska, ambiciozna Bosna i Hercegovina...

"Evidentno je da su vodeće zemlje poput Njemačke, Španije i Italije vjerovatno ispred drugih zemalja. Djeca igraju u jačim takmičenjima, imaju više jakih utakmica u nogama i ti rezultati ne iznenađuju. Mi tražimo šansu protiv sebi ravnih, kao protiv Irske".

Novi klinci imaju potencijal da postanu novi Matići, Vidići, Ivanovići, Kolarovi...?

"Vrijeme će pokazati, ja ne volim da dajem prognoze. U šest mjeseci neko ode visoko gore, neko se spusti, od koga smo možda najviše očekivali, ali sigurno je da ima potencijala. No, stvarno je teško predvidjeti ko će postati veliki igrač, a ko neće".

Je li današnjim mladim igračima puno lakše napraviti karijeru nego što je to bio slučaj u nekim ranijim vremenima?

"Možda je za nijansu danas lakše, sve je otvorenije, više stranaca je u inostranstvu i taj put je olakšan. Sve je napredovalo, s jedne strane je lakše, s druge strane možda i nije. Ipak, svako vrijeme ima neke svoje prednosti i mane".

Real Madrid je jednostavno neizbježna tema u Vašem životu. Sigurno se i danas sjetite tih dana?

"Kako se ne bih sjećao perioda u Realu. Naravno da je bilo lijepo. Imao sam dosta povreda, to me onako pomutilo, malo mi je pokvarilo osjećaj, ali uvijek se sjećam divnog perioda. To je bio moj vrhunac".

Navodno ste 'otjerali' Samuela Eto'a, tada 17-godišnjaka, iz Real Madrida?

"Mallorca je tražila da idem kod njih na pozajmicu, ja sam odbio, pa su oni uzeli Samuela Eto'a. Možda je to neka zanimljivost, ali on je sjajan igrač i to se i onda vidjelo i naravno da je ispalo kao da sam ja krivac što nije ostao u Realu. No, nije tako, ja ga nisam otjerao, to je samo splet okolnosti".

Veliki broj nogometnih zvijezda nastupao je zajedno s Vama u Real Madridu. Nije to mala stvar?

"Svi igrači su manje-više poznati. Hierro, Redondo, Roberto Carlos... Dijelio sam svlačionicu i s Bosancem Elvirom Baljićem. Imali smo fenomenalne odnose. Nismo toliko u kontaktu jer ja sam nažalost kasnije otišao na drugu stranu i ta daljina je učinila svoje, ali radi se o jednom jako finom momku koji mi je ostao u lijepom sjećanju. Dosta smo se družili dok smo bili zajedno".

Period u Crvenoj zvezdi bio je znatno uspješniji i duži od onog u Realu.

"U Crvenoj zvezdi sam proveo nekih pet godina i to je bio jako lijep period. Išlo je sve postepeno, iz godine u godinu sam sve više igrao, postao kapiten Zvezde i stvarno mislim da sam doprinio Zvezdi u tom periodu da napravimo dobar utisak i na domaćoj i na internacionalnoj sceni".

Srbija godinama unazad nikako da krene naprijed, a toliko je kvalitetnih srbijanskih igrača širom Evrope.

"Trenutno smo svi uz selektora Muslina i želimo da zabilježi što bolji rezultat. Za sada nam ide dobro, desile su se neke promjene u našem Fudbalskom savezu i svi imamo cilj da se naša reprezentacija plasira na SP jer bi nam to bio vjetar u leđa".

Kako Vam danas izgleda reprezentacija Bosne i Hercegovine?

"Bosna i Hercegovina ima možda i najbolju generaciju u historiji. Radi se o vrhunskim igračima koji igraju u velikim klubovima. Mislim da nijednoj reprezentaciji na svijetu trenutno ne bi bilo lako igrati protiv BiH".

Regionalna liga? Da ili ne?

"Mislim da svaki sportista teži za jednu bolju i kvalitetniju ligu. Mi bivši fudbaleri želimo da zaživi regionalna liga. Jedno kvalitetno takmičenje uvijek daje kvalitetnije igrače i kvalitetnije timove. Primer je regionalno takmičenje u košarci i uspjeh Crvene zvezde".

Juventus i Real Madrid imaju dobre prednosti iz prvih mečeva polufinala Lige prvaka i vjerovatno će te dvije ekipe igrati finale. Kome dajete veće šanse?

"Nezahvalna prognoza, dva vrhunska tima i vjerovatno dva najorganizovanija tima u zadnjih 20-30 godina uz Bayern. Bilo bi besmismleno prognozirati pobjednika, ali nadamo se jednoj spektakularnoj večeri. Rekao bih da su šanse 50-50".

Svjetsko prvesntvo 1998. godine bilo je prvenstvo na kojem ste i sami nastupali, tada kao igrač Jugoslavije?

"Bilo je to dobro prvenstvo. Ja sam igrao tri utakmice u grupi, ali uglavnom bilo je to za mene, kao mladog igrača, predivno iskustvo. Igrali smo dobro, nismo imali sreće u meču protiv Holandije. Moglo je biti bolje, ali to je za mene bilo veliko iskustvo".

Najveća igračka imena s kojima ste imali priliku sarađivati?

"Veliki broj vrhunski igrača s kojima sam igrao, ali izdvojio bih Raula, Redonda, Deju Savičevića. Evo ovi su mi prvi napamet pali, bilo ih je zaista puno".

Da imate priliku ispočetka krenuti, da li biste nešto mijenjali?

"Ne bih ništa mijenjao. U životu vam malo treba i sportske sreće. Možda bih, da sam mogao da mijenjam, mijenjao taj problem s povredama, no obzirom na klubove u kojima sam igrao, bio bih lažno skroman kada bih rekao da nisam zadovoljan".

Za kraj, kakvi su vaši planovi kada je u pitanju trenerski posao?

"Radio sam u Crvenoj zvezdi s omladincima, sada sam trener kadeta Srbije. Za sada sve ide dobro, ali vidjet ćemo. U fudbalu je teško išta prognozirati, ali uvijek sam u karijeri išao korak po korak. Želim dobro raditi ovaj posao, a u budućnosti šta bude".