"San je bio samo Čelik, sve pobjede proslavljam uz Halida"

Na poziciji predsjednika Krstajića je dočekao izuzetno težak zadatak. Klub je bio ophrvan finansijskim nevoljama i nalazio se na diobi posljednjeg mjesta u BH Telecom Premijer ligi BiH, ali je predanim radom uspio stabilizovati Radnik i opravdati utisak koji ostavlja na prvi pogled. 

Snagu da istraje u započetoj avanturi sa Radnikom daje mu svakodnevna podrška od strane znanih i neznatih pratilaca fudbalskih dešavanja, što je otkrio i tokom razgovora za SportSport.ba.

"Možemo biti zadovoljni s onim što napravili na terenu i van terenu. Doduše, u svakom segmentu možemo biti bolji i u narednom periodu ćemo pokušati podići organizaciju na viši nivo i ujedno popraviti našu igru. Napravili smo tim koji zaslužuje respekt, ali sad treba igrati za publiku i otvorenije, jer je smisao fudbala privući publiku na stadion", govori Krstajić za SportSport.ba.

Kako ste završili u Radniku i kakve su vaše ambicije? 

"U Radnik sam došao sticajem okolnosti. Imam dosta prijatelja u ovom gradu, tu žive moji roditelji, sestra... Čak i gradonačelnik Bijeljine me pokušavao angažovati ranije, ali meni je nakon epizode u Partizanu trebao mali odmor. Nisam želio raditi nešto u čemu ne mogu dati maksimum i iskreno očekivao sam da ću popraviti situaciju u Radniku. To je sistem koji funkcioniše u profesionalnom sportu. Bilo je dosta posla, izašli smo iz blata, ali nerealno je sada razmišljati i o Evropi. Želimo još stabilizovati klub i naravno dodatno se pojačati. Dobio sam spisak igrača od trenera i učinit ću sve da njegovim željama odgovorim na pravi način. Motivaciju u ovom poslu daje mi velika podrška koju imam." 

Koliko ste ranije pratili situaciju u bosanskohercegovačkom fudbalu? 

"Iskren da budem, nisam pratio ranije. Sada je već drugačija situacija. Fudbal u BiH mi je postao broj jedan i ujedno mnogo više pratim reprezentaciju vašu i moram priznati da sam razočaran zbog neuspjeha u baražu. Šanse su bile podjednake, a znate i sami da bi plasman na Evropsko prvenstvo bio velika injekcija. Ja mislim da je nedostajalo sportske sreće i da su zakazali neki igrači, međutim, to sada treba zaboraviti i gledati naprijed. N/FSBiH je dosta napravio u proteklom periodu i napredak je vidljiv", kazao je Krstajić. 

Bili ste kapiten kluba kao što je Schalke 04. Jeste li imali mogućnost da ostanete raditi u Njemačkoj?

"Imao sam mogućnost, naravno. Međutim, dugo vremena sam bio odvojen od roditelja, faktički život sam vodio po karantinima i hotelima i bio sam umoran od toga svega. Ja sam patriota i volim svoj narod, zato sam se vratio i sada pokušavam napraviti jednu lijepu priču u Radniku. Volim zasukati rukave i krenuti u neki izazov, a u ovom slučaju to je Radnik i motiva ne nedostaje. Mogao sam ja ostati i u klubovima u kojima sam bio, ali odlučio sam se vratiti na naše prostore i ne kajem se zbog toga", naglasio je Krstajić. 

Karijeru ste počeli u Čeliku, imate li danas emocije prema tom klubu? 

"Emocije prema Čeliku postoje i uvijek će postojati. Veselim se uvijek kada Radnik igra protiv Čelika i ujedno se prisjetim prošlosti jer nosim taj klub u srcu. Čelik je u moje vrijeme bio zaista organiziran, jake firme su stajale iza kluba i meni je ostao samo san da postanem prvotimac jedne takve ekipe. Danas je situacija drugačija i ruže baš i ne cvjetaju", smatra Krstajić. 

Jeste li u mladosti maštali o blistavoj karijeri? 

"Nisam ja razmišljao u tom pravcu. Meni je uvijek bio samo san igrati o Čeliku i nikad o ničemu drugom nisam razmišljao. Volio sam fudbal i krenuo sam iz ljubavi, a vremenom sam shvatio da ću i živjeti od toga. Cilj mi je u svakoj utakmici da dajem maksimum, da ispunim očekivanja i sve ostalo je rezultat talenta, rada i ekipe u kojoj igraš." 

Koji klub iz karijere posebno izdvajate?

"Vjerujte da sam jednako vezan za svaki klub u kojem sam igrao. Tokom karijere nisam bio ptica selica, proveo sam po nekoliko godina u svakom klubu i sretan sam što sam imao priliku osvajati trofeje. Za svaki me vežu lijepe uspomene i opet ponavljam da žalim što nisam postao i prvotimac Čelika. To je nesreća za mene."

Mislite li da će vas jednog dana sin nadmašiti kao fudbaler?

"Mateja je krenuo mojim stopama i volio bih da uspije u fudbalu. On sada ima jedanaest godina, trenira u Partizanu i ima sve potrebne afinitete. Drago mi je što je uporan, ali u fudbalu je najbitnija sreća i usavršavanje. Neka se bori. Ja mu povremeno dajem savjete i želim najprije da završi školu", podvukao je.

Poznato je da ste uplovili i u zanimljiv biznis. Je li istina da spadate među pet najboljih proizvođača rakije u susjednoj Srbiji? 

"Ne znam jesam li među pet, možda sam i na prvom mjestu. Imam zaista kvalitetnu rakiju i sa svojim saradnicima radim po starom sistemu. To me ispunjava. Ulaganja su se teže isplaćivala u početku, ali poslije u Srbiji se uspostavio sistem po kojem čovjek može da se bavi poljoprivredom i da što proizvede - proda. Osjećam da je svake godine sve bolje i bolje, iako ovaj posao se ne isplati ako obrađuješ ispod 200 hektara zemlje."

Kako ste došli na ideju pokretanja tog biznisa? 

"Na ideju sam došao prije pet godina kada me jedan poznanik zamolio da uđemo zajedno u partnerstvo. Ja sam se i ranije bavio poljoprivredom i bila mi je zanimljiva ta cijela priča, a kasnije sam odlučio kupovati još zemlje i dodatno se širiti. Sada imam osam proizvoda i iskreno ne zna se koji je bolji. Čak i ja konzumiram to kada se god ukaže prilika. Pravljenje rakije nije prosta proizvodnja, to je i umjetnost."

Zapjeva li se kad se popije? 

"Zapjeva, da se ne lažemo, često mi dođu Halid Bešlić i Saša Matić. To su mi najbolji pjevači i uz njihove pjesme volim najviše proslavljati životne pobjede. Rakija ne ide bez harmonike i klavijature", dodao je kroz smijeh Krstajić na kraju razgovora za SportSport.ba. 

Podsjećanja radi, Krstajić je zbog crnih devedesetih u Srbiju došao 1992. godine i prvo je igrao za Sentu, a potom je prešao u Kikindu gdje su mu dobre partije donijele angažman u Partizanu. Poslije je igrao u Njemačkoj, nosio je dresove Werdera i Schalkea.