"Stranci" iz BiH koji su igrali na Mundijalima

Kvalifikacije za Mundijal koji se igrao Sjedinjenim Američkim Državama 1994. godine u našoj zemlji nisu se mogle ni pratiti kako treba, a kamo li igrati jer se tada jedna od najmlađih evropskih država odupirala agresiji i borila za opstanak, a u to vrijeme NSBiH još uvijek nije bio član niti FIFA-e, niti UEFA-e.

Niti ostale zemlje koje su nastale raspadom bivše SFRJ nisu učestvovale na svjetskoj smotri najboljih fudbalskih selekcija koje su osvojili Brazilci, a obilježili ponovo Bebeto i Romario.

Ipak nakon punopravnog članstva BiH u krovnoj svjetskoj, a potom i evropskoj fudbalskoj asocijaciji odigrana su četiri SP-a: Francuska 1998., Japan i Južna Koreja 2002., Njemačka 2006. i Južna Afrika 2010. godine na koje fudbalska reprezentacija BiH nije izborila plasman.

Za razliku od naše zemlje, selekcije današnjih zapadnih susjeda, Hrvatske, i istočnih komšija, tadašnje SR Jugoslavije ostvarili su plasman na Mundijal 1998. godine, a selekcija Hrvatske učinila je to upravo iz kvalifikacione grupe u kojoj je igrala sa našom reprezentacijom.

Fudbalska reprezentacija BiH od svog postojanja nikada nije nastupila na Mundijalu, ali historijskom pobjedom u Kaunasu ovjerila je svoju vizu za SP koje se naredne godine igra u Brazilu. Ipak, na prethodna četiri svjetska šampionata nastupio je popriličan broj igrača koji su rođeni u BiH, a nedostaje jedan golman kako bi se sastavila cijela postava, a u slučaju imena koja slijede neko od fudbalera morao bi stati na gol.

Tako su na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, koje će se pamtiti po pobjedi domaćina, ali i po velikom iznenađenju koje je priredila reprezentacija Hrvatske osvojivši treće mjesto, nastupili: Savo Milošević (SR Jugoslavija, Bijeljina), Goran Jurić (Hrvatska, Mostar), Mario Stanić (Hrvatska, Sarajevo), Krunoslav Jurčić (Hrvatska, Ljubuški) i Goran Vidović (Belgija).

Prvenstvo svijeta koje se igralo četiri godine kasnije i koje je, nakon 1994. godine, ponovo obilježio Brazil i fenomenalni Ronaldo ponovo nije proteklo bez "bosančerosa". Napad Hrvatske ponovo je predvodilo Željino dijete Mario Stanić, a pored njega u sastavu Vatrenih bili su Stjepan Tomas (Hrvatska, Bugojno) i Boris Živković (Hrvatska, Živinice). Senzacionalni plasman Slovenije na Mundijal nije mogao proteći bez bh. igrača, pa su se u sastavu Zmajčeka našli Zoran Pavlović (Slovenija, Tuzla) i Amir Karić (Slovenija, Orahovica Donja).

Nakon što su propustili SP u zemlji izlazećeg sunca u reprezentaciji istočnih komšija, ovoga puta pod imenom Srbija i Crna Gora, na Mundijalu u Njemačkoj nastupili su Mladen Krstajić (Srbija i Crna Gora, Zenica) i Ognjen Koroman (Srbija i Crna Gora, Pale), dok je u sastavu selekcije Hrvatske, koja je učestvovala po treći put na SP-u, bio rođeni Dervančanin Mario Tokić.

Tri “predstavnika“ BiH je imala i na posljednjem šampionatu održanom u Južnoj Africi, a jedini igrači koji je nastupili na posljednjem Mundijalu, a koji su rođeni u BiH su trojica Krajišnika. Banjalučanin Neven Subotić, u dresu Srbije, Bišćanin Zlatko Dedić u dresu Slovenije i Marko Marin fudbaler rođen u Bosanskoj Gradišci.

Kod nekih od navedenih nije bilo želje ili volje da nastupaju za Ljiljane, kasnije za Zmajeva. Jedni će reći bila su teška vremena, drugi neće reći ništa. Ipak, jedno je sigurno na Svjetskom prvenstvu u Brazilu naredne godine Bosna i Hercegovina imati će više predstavnika nego ikada do sada, jer se tamo po prvi puta u svojoj historiji, iz petog pokušaja, kvalifikovala fudbalska reprezentacija naše zemlje.

Na kraju idealnih jedanaest koje bi sa klupe predvodio Miroslav Ćiro Blažević (posudili bi Handanovića iz Slovenije, koji ima bh. korijene), izgledalo bi ovako:

Na klupi za rezervne igrače ostali bi Goran Vidović (Belgija), Goran Jurić (Mostar, Hrvatska), Mario Tokić (Derventa, Hrvatska), Zlatko Dedić (Bihać, Slovenija) i Zoran Pavlović (Tuzla, Slovenija).