Istinski poraz reprezentacija je doživjela na tribinama, a ne na terenu · Riječ, dvije...

Nakon što smo u 2021. godini odigrali najgore kvalifikacije u historiji reprezentacije sa samo sedam bodova i jednom pobjedom, utakmice protiv Gruzije i Luksemburga trebale su da posluže za vraćanje pozitivne atmosfere u i oko reprezentacije, naravno pobjedama.

Iako su protivnici bili slabijeg renomea, napravilo se više toga negativnog nego pozitivnog, a najveći poraz reprezentacije je doživjela od vlastitih navijača - na tribinama.

Navijači nisu zaboravili rezultate koje Zmajevi (ni)su pravili posljednjih godina, pa je tako na tribinama Bilinog polja protiv Gruzije bilo samo 2.000 navijača.

Cijene karata za ove utakmice bile su za 50% jeftinije nego je to nekad bio slučaj, pa je tako zapadna tribina koštala 20 umjesto 40 KM, istočna 15 umjesto 30, a jug i sjever 10 umjesto 20 KM.

Ni to nije pomoglo da se koliko-toliko ispune tribine Bilinog polja, a da stvar bude gora, reprezentacije je poražena u toj utakmici 0:1 i atmosfera je dodatno pala.

Upalili su se i alarmi u N/FSBiH koji su za utakmicu protiv Luksemburga podijelili veliki broj karata, naročito djeci, te su posjetu "nagurali" na 6.000 što nije realan broj, odnosno ne bi bio ni približno toliki da su se karte morale kupovati.

Žalosno je bilo vidjeti da na tribinama nema niti BHFanaticosa, Ljutih Krajišnika i drugih navijačkih grupa koje su reprezentaciju bodrile diljem Evrope i svijeta, a koje su na posljednjoj utakmici zamijenili autobusi djece istovareni na Bilino Polje da poprave scenografiju.

Bez dileme, navijači su tako jasno ukazali i N/FSBiH i selektoru Ivaylu Petevu i samim reprezentativcima da nešto ne štima i da se stvari moraju promijeniti na bolje, a navijačima je važno samo jedno - rezultat.

Pošto su ovo bile dvije prijateljske utakmice, kao objekat za poređenje i uzet ćemo prijateljske mečeve, ali iz nekih boljih vremena kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine imala glavu i rep i ostvarivala zapažene rezultate.

Na papiru neutralan teren, ali praktično - domaći. Prije početka kvalifikacija za SP u Brazilu odnosno nakon ispadanja u baražu za EP u Poljskoj i Ukrajini, Zmajevi su u St. Gallenu igrali prijateljsku utakmicu protiv Brazila i skupo, ali nažalost prodali kožu autogolom u 90. minuti petorostrukim svjetskim prvacima.

Tada je na AFG Areni u spomeutom švicarskom gradu bilo 17.500 hiljada navijača, a velika većina došla je da bodri našu selekciju.

Počele su i kvalifikacije za Mundijal, igrali smo sjajno i nakon šest kola bili prvi u grupi s pet pobjeda i remijem, te na putu da se po prvi put u historiji plasiramo na veliko takmičenje.

Dvadesetak dana prije utakmice 7. kola kvalifikacija protiv Slovačke, skoro puno Koševo dočekalo je u prijateljskoj utakmici Sjedinjene Američke Države. Na stadionu je bilo skoro 25.000 ljudi, a poraženi smo 3:4.

Također, po povratku iz Brazila igrali smo prijateljsku utakmicu u Bosni i Hercegovini i to protiv slabažnog Lihtenštajna, no ime protivnika nije spriječilo navijače da do posljednjeg mjesta (8.000 mjesta) napune Tušanj i isprate pobjedu naše selekcije od 3:0.

Da stvar nije ni u imenu protivnika pokazuje i posljednja utakmica s Luksemburgom na Bilinom polju. Tada smo u 9. kolu kvalifikacija protiv njih trebali pobjedu za ovjeru baraža za EP 2012. (kasnije smo u Francuskoj tražili pobjedu za direktan plasman), a krcato Bilino polje po nezapamćenom prolomu oblaka ispratilo je pobjedu od 5:0.

Sve u svemu, interes navijača za reprezentaciju Bosne i Hercegovine nikada nije bio gori. Jasan je to pokazatelj da neke stvari moraju da se preokrenu i krenu nabolje u budućnosti.

Od početka 2019. godine smo na 33 utakmice upisali samo sedam pobjeda (Armenija, Lihtenštajn, Finska, Lihtenštajn, Kuvajt, Kazahstan, Luksemburg), od čega se može izdvojiti najviše trijumf nad Finskom (koja se iz tih kvalifikacija i plasirala na EP), ispali smo iz baraža za EP, te odigrali najgore kvalifikacije u historiji za SP, što je rezultiralo sablasnim Bilinim poljem protiv Gruzije i dijeljenjem karata protiv Luksemburga.

Pored toga, razloga za nezadovoljstvo ima još mnogo - pogrešna marketinška strategija, loša selekcija igrača kroz sve kategorije gdje se konstantno pojavljuju neki skandali, ubijanje Premijer lige konstantnim skandalima, a naposlijetku i stranac na klupi reprezentacije koji nema obećanih rezultata kojeg skoro niko u državi ne želi na mjestu na kojem se nalazi.

Iako je razloga za optimizam malo, za nadati se da će vjetrovi krenuti puhati u nekom drugom, boljem smjeru, te da ćemo kroz Ligu nacija iskristalisati ekipu, a onda u kvalifikacijama nošeni našim 12. igračem, navijačima, izboriti plasman na prvo Evropsko prvenstvo.