"Moja karijera je visila o koncu, a ja sam želio da barem na nekoliko minuta mogu nazvati oca"

Napadač Bayerna imao je strašnu sezonu, a strašno je krenula i nova sezona i 2021. godina. Lewandowski je sada odlučio da ispriča najvažnije trenutke u dosadašnjoj karijeri, a dotakao se posebno trenutka kada je kao 16-godišnjak ostao bez oca.

Na početku, govorio je o osvojenoj Zlatnoj lopti, s kojom je čak spavao u krevetu.

"Prije nekoliko dana sam se probudio u krevetu, okrenuo se i vidio nešto čudno na jastuku. Znate li osjećaj kada se probudite iz jako dobrog sna i osjećate kao da još uvijek sanjate? Tako sam se osjećao. Pitao sam sebe, kako sam uopšte došao do ovoga? U glavi nejasna sjećanja da sam prisustvovao svečanosti i da sam dobio nagradu, ali sve je izgledalo kao neki san".

"Ne, nije bio san, jer ta nagrada je bila stvarna i u mojim rukama. Doista se dogodilo, doista su me izabrali za najboljeg nogometaša na svijetu".

"Prije ceremonije znao sam da imam iza sebe izvrsnu godinu u Bayernu. Znao sam da mogu osvojiti ovu nagradu i možda sam je zaslužio. Ali u Poljskoj imamo određeni kompleks inferiornosti. Poljaci nikada nisu imali najboljeg nogometaša na svijetu. Čak su i skauti rekli nešto poput: "Dosta je dobar za ... dijete iz Poljske", tako da uvijek možete imati dojam da niste dovoljno dobri i da nikada nećete stići na ovaj vrh", poručuje Poljak.

Opisujući najvažnije trenutke svoje dosadašnje karijere, Lewandowski nije mogao a da ne spomene najteže trenutke koje je proživio u svojim tinejdžerskim godinama.

"Kad sam imao 16 godina, otac mi je umro nakon duge bolesti. Još uvijek ne mogu opisati koliko mi je to bio težak trenutak. Kad ste dječak, postoje stvari o kojima razgovarate samo sa ocem. Nakon njegove smrti, često sam poželio da je tu i da razgovaramo o mojim problemima. Mnogo sam puta sanjao o tome da bih ga mogao nazvati, čak i na 10 minuta, ali nisam mogao".

"Moja mama mi je pokušala pomoći kako je mogla. Jako je poštujem prema onome što je učinila za mene. Morala mi je biti i majka i otac".

Također, priznao je da je njegova karijera na početku bila upitna.

"Kad sam igrao u rezervama Legije Warszawe i moj se ugovor bližio kraju, imao sam ozbiljnu povredu koljena. Grupa ljudi u klubu mislila je da se nakon nje neću vratiti u punu formu. Bilo je to užasno vrijeme i pitao sam klub šta planiraju sa mnom. Nisu se potrudili ni da mi pošalju trenera ili sportskog direktora. Upravo su poslali tajnicu koja je rekla da imam dopuštenje da napustim klub. Bio je to jedan od najgorih dana u mom životu. Mog oca nije bilo, a karijera mi je visila o koncu. Zahvaljujući upornosti moje majke, našao sam se u Zniczu Pruszkówu".

"Bila je to tek treća liga, ali bilo mi je drago što me žele. Kad bih slušao one koji sumnjaju u mene, ova bi me povreda vjerojatno zaustavila", dodao je.

Veliki dio svojih uspomena Robert Lewandowski posvetio je njemačkom treneru Juergenu Kloppu, koji je vodio poljskog napadača u Borussiji Dortmund.

"Jurgen nije samo zamijenio mog oca, već je i za mene bio strog učitelj, koji je uvijek tražio najviše ocjene od svojih učenika".