Bio je najbolji na svijetu
Fudbalskoj ikoni bol je navjerniji partner: "Mama, ako me voliš, ubij me, ne mogu ovo da trpim"
"Može se reći da živim s bolom. To je moj stari partner. Stvarno me voli. Praktički me nikad ne napušta. Da je žena opisao bi ga kao vjernu, diskretnu i nezasitu ljubavnicu", rekao je svojevremeno legendarni fudbaler.
Roberto Baggio se smatra jednim od najvećih fudbalera ikada. Bio je istinski virtuoz s loptom u nogama, 1993. godine je proglašen najboljim na svijetu. Igrao je za niz velikana kao što su Juventus, Milan i Inter.
Njegova karijera je trajaal od 1985. do 2002. godine. Ljubitelji fudbala ga pamte po fenomenalnim potezima, ali sigurno bi bio još bolji da nije bilo silnih povreda.
Koljena su bili Baggiova "ahilova peta" od samog početka karijere, još kao 18-godišnjak je pokidao ligamente kada je nastupao za Vicenzu i to svega dva dana nakon što je potpisao za Fiorentinu.
Dogovorio je potpis za jednim od najboljih klubova Serije A, ali mu se san pretvorio u noćnu moru. Operisan je u Francuskoj i završio je sa čak 220 šavova na koljenu.
Oglasi
"Kada sam se probudio, bio sam uplašen. Desna noga je postala tanka poput ruke. Koljeno je bilo natečeno poput dinje. Sve se džalo sa željeznim spajalicama. Osjećao sam nevjerovatnu bol", prisjetio se Baggio.
"Bio sam potpuno uništen, nisam osjećao nikakvu nadu. Bilo mi je toliko loše da sam se okrenuo prema majci i rekao joj: "Mama, ako me voliš, ubij me, ne mogu ovo da trpim'".
Baggio je tada izgubio 12 kilograma. Povreda je imala devastirajući utjecaj na njega i njegov izgled poslije čega se okrenuo budizmu što je ispostavit će se bilo krucijalno za njegovu karijeru.
Fudbalu se vratio godinu i pol nakon povrede, ali je opet povrijedio koljeno, ovaj put meniskus te je prvi svoj gol u Seriji A postigao gol u maju 1987. godine.
Sa 23 godine je prešao u Juventus gdje je također imao problema s povredama. Na sreću nije propustio Svjetsko prvenstvo 1994. godine kada je u Pasadeni promašio čuveni penal u finalu protiv Brazilac.
Karijeru je završio u Bresciji gdje je također imao tešku povredu koljena. Bila je 2001. godina kada je povrijedio do tada lijevo koljeno, ali se senazacionalno uspio vratiti na teren nakon manje od tri mjeseca pauze.
Od fudbala se oprostio u maju 2004. godine kada mu je cijeli San Siro aplaudirao. Nakon što je definitivno okačio kopačke o klin kao da mu je laknulo jer kako je sam svojevremeno kazao konačno je završio sa patnjom.
Legendarni "Božiji repić" danas živi sa svojom porodicom na imanju te živi život oubičajan za jednog farmera.
"Cijepam drva, vozim traktor, bager, multikutiator... Navečer sam toliko umoran da me boli glava", rečenica je kojom je nedavno opisao svoju svakodnevnicu.
Promo
U novoj opremi na novom terenu do novih pobjeda
Za razvoj košarke: Mozzart uz Basket klub Bijeljina
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
