Jedna mračna večer promijenila je sve: Tragičan kraj karijere 25-godišnje zvijezde Real Madrida

Dana 30. oktobra 2008., Ruben de la Red bio je sretan čovjek. Imao je sve o čemu je ikada sanjao u životu: redovno mjesto u ekipi Real Madrida, naslov evropskog prvaka sa Španijom u svojoj vitrini trofeja, kao i sjajne izglede za buduću karijeru profesionalnog fudbalera.

Također je prikladno da je na terenu Real Madrida u četvrtom kolu Kupa kralja u Irúnu, igrajući protiv trećeligaša Real Uniona. Za njega ovo nije smetnja, već prilika koju može iskoristiti kako bi zadržao svoje mjesto u zvjezdanoj ekipi španske velesile.

Međutim, u 13. minuti ove utakmice njegov se život dramatično mijenja. De la Red je bio uključen u napad Real Madrida i vraćao se prema sredini terena kada se iznenada srušio.

Početno zaprepaštenje ubrzo je ustupilo mjesto čistom užasu - među suigračima, protivnicima i gledateljima na utakmici. Kad ga je medicinsko osoblje Real Madrida okrenulo na leđa, oči očito nesvjesnog de la Reda raširile su se.

To je slika urezana u sjećanje. Mnogi su se bojali najgoreg. Odvezen je u bolnicu i, srećom, ubrzo se osvijestio.

"Nagli pad krvnog pritiska" bila je početna dijagnoza. De la Red je izgubio svijest na manje od pola minute. Veliki strah ustupio je mjesto opreznom optimizmu. Međutim, to se pokazalo preuranjenim i pogrešnim.

U sljedećim sedmicama, de la Reda je pregledalo nekoliko specijalista. Početkom decembra 2008., liječničko osoblje njegovog kluba objavilo je da je veznjak pretrpio "akutnu sinkopu pri naporu kardiološkog podrijetla zbog poremećaja repolarizacije".

Jednostavno rečeno, to je značilo da će morati ostati izvan terena - barem neko vrijeme, isprva je bio siguran. Ali baš kad se činilo da bi mogao ponovo trenirati s ekipom, njegovo razdoblje oporavka počelo se nesrazmjerno odugovlačiti. I izgledi da više nikada neće moći igrati fudbal postajali su sve stvarniji.

„To je mogući scenarij. Ali trenutno ne želim o tome razmišljati. Nadam se da će jednog dana biti jasno što nije u redu sa mnom i da će se pronaći rješenje kako bih mogao ponovo igrati“, rekao je de la Red u septembru 2009.

Tako je započela muka koja je trajala nešto više od godinu dana – godina pregleda, nada i razočaranja. Konačno je stigla objava koja je razbila sve iluzije: De la Red više ne može igrati profesionalni fudbal.

Mogućnost recidiva bila je previše rizična. Igrač je to isprva loše prihvatio, čak je javno proturječio ljekarskoj službi Real Madrida, ali je potom nevoljko prihvatio stvarnost. Dana 4. novembra 2010. u suzama je na konferenciji za novinare objavio svoje povlačenje iz fudbala.

„Želio bih zahvaliti svima na podršci koju sam primio. Od dana kada sam se razbolio, nisam nosio dres Real Madrida: ljekari mi savjetuju da to ne radim. Madrid je ekipa u kojoj sam se razvijao, a danas objavljujem svoje povlačenje iz fudbala. Problem sa srcem me prisiljava na to“, rekao je.

Kada je napustio veliku fudbalsku pozornicu, imao je samo 25 godina. Do tada je uživao u briljantnoj karijeri. Bio je elegantni središnji vezni igrač koji je znao kako zadržati posjed lopte. Imao je samo 19 godina kada je debitovao za prvu ekipu Real Madrida 2004. godine, dosegnuvši vrhunac uspona koji je započeo u omladinskoj školi Blancosa.

De la Red je imao samo 20 godina kada je debitovao u La Ligi. U ekipi Real Madrida u to je vrijeme bilo malo mjesta, jer je većina "Galácticosa" još uvijek bila tamo: David Beckham, Raul, Zinedine Zidane i Ronaldo. Put do prve ekipe bio je sukladno tome težak za domaćeg talenta.

I tako se dogodilo da mu je posudba promijenila život. Godine 2007. de la Red je poslan u Getafe na jednu sezonu. Ne da bi se proslavio, već da bi zapanjio Španiju. De la Red i cijela ekipa pod vodstvom trenera Michaela Laudrupa doživjeli su najbolju godinu u svojoj povijesti: Stigli su do finala Kupa, zatim izgubili od Valencije, a u četvrtfinalu UEFA Kupa protiv Bayerna bili su na rubu senzacionalnog iznenađenja prije nego što ih je Luca Toni dvaput kaznio u posljednjim minutama sudijske nadoknade. Od vodstva od 3:1, što bi bilo dovoljno za polufinale, do neriješenog rezultata 3:3.

De la Red bio je središnja karika ove ekipe. U bolnoj uzvratnoj utakmici protiv Bayerna dobio je crveni karton u 6. minuti zbog profesionalnog prekršaja. Ali Laudrup mu je uvijek vjerovao, kako u ligi tako i na međunarodnoj sceni.

Na kraju sezone 2007./08., de la Red je pozvan u špansku reprezentaciju – seniorsku, a ne više u onu U19 reprezentaciju s kojom je već osvojio Evropsko prvenstvo 2004. godine. Tadašnji selektor Luis Aragonés ga je nekoliko puta pozvao neposredno prije Evropskog prvenstva 2008. Stavljao ga je u prijateljske utakmice i, pomalo iznenađujuće, uvrstio ga je u svoju ekipu za Euro 2008.

De la Red je praktički uvijek bio na klupi tokom posljednjeg kola u Austriji i Švicarskoj - s jednom iznimkom. Protiv Grčke, u trećoj utakmici grupne faze, Španija je već osigurala kvalifikacije, a Aragones se odlučio za svoje rezervne igrače, uključujući i zvijezdu Getafea. Pola sata prije kraja utakmice, dok su Grci vodili 1:0 zahvaljujući golu Angelosa Charisteasa, de la Red nije ostavio grčkom golmanu nikakve šanse udarcem s ruba kaznenog prostora. Bio je to njegov prvi gol za špansku reprezentaciju i ostat će jedini. Konačni rezultat bio je 2:1 za Furiju.

Nakon ovog uzbudljivog iskustva, de la Red se brzo oporavio. Vratio se na klupu za sljedeće utakmice i više nije igrao. Nakon pobjeda protiv Italije, Rusije i u finalu protiv Njemačke, Španija je postala evropski prvak - kao i de la Red, koji se s ovim naslovom suočio s najuzbudljivijim izazovom svoje karijere: neizbježnim povratkom u Real Madrid.

Ponovni susret imao je osjećaj bajke. Fabio Capello bio je na klupi Real Madrida. Druga službena utakmica sezone 2008./09. bila je uzvratna utakmica španskog Superkupa protiv Valencije - ekipe koja je nekoliko sedmica ranije pobijedila Getafe u finalu Kupa.

Prva utakmica završila je 3:2, tako da je sve ovisilo o uzvratu. De la Red nije bio u početnoj postavi na Bernabeuu, za razliku od nekoliko dana prije. Zamijenio ga je Guti u 80. minuti i ostavio je trag tri minute prije kraja: osvojio je loptu u veznom redu, probio se naprijed na 20 metara od gola i uputio veličanstven udarac desnom nogom koji Valencijin njemački golman, Timo Hildebrand, nije uspio dosegnuti. To je bio gol za 3:1. Real Madrid je dodao još jedan gol, na kraju pobijedivši 4:2 i osvojivši kup.

Izgledalo je kao početak niza pobjeda. De la Red je zaslužio poštovanje Capella, koji ga je stavio u početnu postavu u šest uzastopnih takmičarskih utakmica između septrembra i oktobra. Ali onda su se svjetla ugasila i ostala je samo tama: večer u Irunu.

„Osjećam se kao da je bilo jučer“, rekao je za web stranicu 20min.es gotovo tačno deceniju nakon sloma, „moj se život promijenio u tom trenutku. U početku je postojao strah da više neću moći igrati. Prošle su dvije godine, bio sam mlad, osjećao sam se izgubljeno u tako ozbiljnoj situaciji, tako drastičnoj promjeni. Ali to su stvari koje vas čine jačima kao osobu. Video tog trenutka sam pogledao više puta; morao sam ga pokazati svojoj djeci, morali su shvatiti što se dogodilo. Jednom se jedan od njih vratio kući plačući: rekli su mu da mi je srce stalo. Svi testovi koje sam podvrgnuo bili su negativni.“

Evropski prvak, koji se umirovio u dobi od 25 godina, potom je postao trener. Real Madrid mu je odmah pružio priliku da radi u njihovoj omladinskoj akademiji . Godine 2015. vratio se u Getafe kako bi trenirao njihovu rezervnu ekipu. Nakon toga uslijedili su periodi u Kini i Dubaiju, kao i u Racing Madridu. Danas je sada 40-godišnji de la Red potpredsjednik niželigaškog kluba Arandina CF i radi kao stručni komentator.