Samir Radovac otvoreno o padu karijere, Sarajevu i Veležu: Moji vozovi nisu prošli · Intervju

Bivši mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine je s Veležom potpisao ugovor na dvije i pol godine i od njega se očekuje da bude osjetno pojačanje, odnosno da iskaže nadarenost i svojim znanjem pomogne 'Rođenima' da ostvare zacrtane ciljeve.

U proteklim godinama Radovcu se u životu izdešavalo sve i svašta. Prošao je neuobičajen put od zvijezda do trnja. Zato je i tema bilo prilično mnogo kada smo ga kontaktirali, no krenuli smo od kraja, od svježih i lijepih slika

"Već neko vrijeme sam u Veležu i mogu reći da sam vrlo zadovoljan. Sve funkcioniše na jednom vrhunskom nivou. Ovdje se na treninzima većinom radi s loptom, uz veći intenzitet, što meni lično odgovara", govori raspoloženi Samir Radovac na početku razgovora za SportSport.ba.

Novi saigrači prihvatili su Radovca veoma dobro. Svi su uvjereni da može donijeti mnogo Veležu.

"Veliki broj fudbalera poznajem od ranije. U klubu su stvarno dobri momci, lijepo su me prihvatili i zahvalan sam im na tome. Što se tiče mene, danas se osjećam mnogo iskusnije. Iako sam relativno kratko bio u Grčkoj, i kao igrač sam napredovao jer tamo su treninzi dosta drugačiji. Fokus je na presingu, nema puno rada s loptom. Na meni je sada da opravdam povjerenje i da budu zadovoljni svi, prvo trener Feđa Dudić, pa onda ja i navijači."

Iz PAS Giannine je želio otići po svaku cijenu, bez obzira što je klub vodeći na tabeli...

"U klubu nije bila baš najbolja finansijska situacija, a ni ja se nisam mogao pohvaliti svojim statusom. Bilo nas je 32 klubu, od čega je pored mene bilo još šest koji su igrali na poziciji zadnjeg veznog. Da pokažem nešto više donekle su me omele i povrede, a to da ulazim po 10-20 minuta jednostavno nije bilo u skladu s mojim ambicijama i procijenio sam kako je najbolje da idem. Oni mi nisu željeli praviti probleme i na kraju smo se lako dogovorili. Javio se u međuvremenu Velež i, eto, sada sam tu."

Nije Velež bio jedini koji se javio Radovcu, no prioritet je bio vratiti se u BiH.

"Mogao sam ići u Srbiju, postojala je jedna opcija, ali za moju karijeru je mnogo bolje to što sam došao u Velež. Vidite, u BiH sam stekao neko ime i lakše je, recimo, nego da dođete tamo gdje vas niko ne zna i gdje se morate deset puta više dokazivati. Prije nego što sam došao razgovarao sam otvoreno i sa trenerom Feđom Dudićem. Jasno mi je dao do znanja šta očekuje od mene i šta su ciljevi Veleža."

Razgovor nije mogao proći da se ne dotaknemo epizode u Sarajevu koje se danas nerado prisjeća.

"Eh... Bilo je tu dosta problema, koliko sam krivac bio ja, toliko su i ljudi iz kluba. Kada sam igrao zajedno sa Gojkom Cimirotom dolazile su ponude, ali s obzirom da je najprije dogovoreno da on ide u PAOK, meni su poručili da se strpim i da ću dobiti bolji ugovor. Na kraju do transfera nije ni došlo, ja sam počeo sve više da osjećam zasićenje i uslijedili su potom problemi koji su doveli do pada moje karijere. Ljudi iz kluba su počeli da me izbjegavaju, ignorišu... Bio sam tada relativno mlad i nije mi bilo lako psihički prolaziti kroz sve to."

U jednom trenutku Sarajevo je insistiralo na tome da njegov ugovor bude smanjen.

"Da, tražili su da smanjim ugovor za 50 posto. Meni nije bio problem ni pristati na to, ali tražio sam da imam garanciju da ću igrati barem 15 minuta. U toj situaciji bih imao priliku da igram i da se s vremenom izborim za veću minutažu, što njima nije odgovaralo, pravdajući se kako tadašnji trener Husref Musemić nije baš za to. Što je najgore, kada bih razgovarao s njim, on je sve prebacivao na ljude iz kluba i na kraju smo se praktički igrali mačke i miša. Tu sam vidio da jednostavno u Sarajevu više ne računaju na mene kakav god na treninzima bio i šta god uradio na prijateljskim utakmicama. Jedne prilike kada smo igrali protiv Voždovca uspio sam da zabijem i dva pogotka, saigrači su se već počeli zezati kako ću iduću u Evropi protiv Banantsa početi od prve minute, a mene na kraju ni u 18."

Nije izgubio nadu da može ostvariti svoje snove.

"Danas imam 23 godine, i dalje sam mlad i vrijeme je preda mnom. Neki igrači naprave transfere u tridesetima i na kraju dođu do dobrih karijera. Nisam izgubio nadu da mogu napraviti nešto", poručio je Radovac na kraju razgovora.