Poluvrijeme tebi, poluvrijeme meni · Komentar

Utakmica bi se mogla opisati vrlo jednostavnom frazom: "poluvrijeme tebi, poluvrijeme meni" jer je u suštini tako i bilo. Sarajevo je odigralo dominantno prvo poluvrijeme, slutilo je na jednosmjernu utakmicu, ali je uspjelo postići samo jedan gol iz nekoliko odličnih prilika, posebno u posljednjim minutama. Željezničar je izgledao poput razbijene vojske, ekipe koja prvi put djeluje zajedno.

U nastavaku totalni obrt. Kasnili su Plavi nekoliko minuta na drugo poluvrijeme, što znači da je u svlačionici bilo poprilično žustro. Skupili su se, ujedili i počeli da liče na tim. Odigrali su možda svoje najbolje poluvrijeme ove sezone. Timovi su zamijenili uloge. Igralo se uglavnom na polovini domaćih. U sumraku utakmice moglo su i do pobjede.

Analizirajući samu utakmicu ključna stvar je bila genijalnost Amara Osima. Trofejni stručnjak zna čitati utakmicu. To je uradio bezbroj puta u prošlosti, a ponovio je i sinoć. Zato nosi možda i najveće zasluge zašto su Plavi pokazali zube najvećem rivalu i potpuno zasluženo stigli do boda.

Osim je na poluvremenu iz igre izveo Mustafu Mujezinovića, a uveo Samira Bekrića (36). Iako u poznim fudbalskim godinama iskusni veznjak je donio preporod u igri Željezničara. Došlo je i do promjene formacije. Mehmed Alispahić koji je zabio izjednačujući gol je prekomandovan na lijevu stranu, dok je Semir Štilić približen Ivanu Lendriću. Zaigrali su Plavi "romb" formaciju i utakmicu okrenuli na svoj mlin.

Uradio je Osim istu stvar s Bekrićem i 2012. godine. Sarajevo je tada vodilo s 2:0, također na Koševu. U igru je ušao Bekrić, pokrenuo svoj tim te su Plavi uspjeli nadoknaditi dva gola zaostataka za konačnih 2:2.

Iz tabora gostiju svakako treba izdvojiti i golmana Filipa Erića koji je u finišu prvog dijela Plave ostavio u životu obzirom na neke vrlo važne intervencije.

Na drugoj strani, Vinko Marinović je utakmicu započeo očekivano. Sarajevo je na Koševu favorit protiv svake bh. ekipe, tako se Bordo tim i postavio. Visok pritisak i furiozni napadi su učinili Željezničar daleko inferiornijim u prvom poluvremnu. Dugo čekani, ali zasluženi gol je stigao preko Amara Rahmanovića u 38. minuti. Do kraja prvog poluvremena još dvije, tri velike šanse, ali Haris Handžić se nije proslavio.

Obostrani žal

U nastavku kada je Željezničar promijenio taktiku i način igre Sarajevo je postalo bezidejno. Marinović je napravio manje-više očekivane zamjene koje nisu baš bile na nivou te nekoliko rokada na terenu. Izveo je Rahmanovića i Krstu Velkoskog, uveo Matthiasa Fanima i Ivana Jukića, Benjamina Tatara koji nije odigrao u skladu s reputacijom je povukao u sredinu. Ipak, ti potezi nisu donjeli željeni rezultat jer su u završnoj fazi utakmice gosti i dalje djelovali kao kompaktniji.

Marinović je nekoliko dana uoči utakmice ostao i bez Hrvoja Miličevića što se pokazalo kao veliki hendikep za domaće jer je odbrana njegovim izostankom izgubila na sigurnosti i samopouzdanju.

Svakako bi bilo nezahvalno ne spomenuti Rahmanovića koji je opravdao status bh. reprezentativca. Znali su gosti od koga prijeti najveća opasnost, veznjak je u prvom dijelu pretrpio nekoliko grubih faulova, možda se i previše istrošio pa nije odigrao cijeli meč, ali za vrijeme dok je bio na terenu igrao je odlično.

Na kraju na neki način paradoksalna situacija. Obje ekipe imaju za čim da žale, ali moraju i da budu zadovoljni. Sarajevo je propustilo da u prvom dijelu "ubije" utakmicu, dok je Željezničar u posljednjim momentima imao veliku šansu preko Lendrića da realizuje potpuni preokret i osvoji puni plijen.

Nakon 13. odigranih kola ista meta, isto odstojanje. Bordo tim je ostao vodeći s četiri boda prednosti, dok Plavim s Grbavice ostaje da i dalje "ganjaju" svog najvećeg rivala i ne gube ga iz vida.