Sinonim antinogometa: Njegove igrače su hapsili zbog nasilja, a protivničke igrače slali u bolnice

Bio je poznat po tome što je dosta vremena trošio na proučavanje protivničkih slabosti, daleko više nego što je proučavao i analizirao vlastitu ekipu. No, glavni cilj je bio "slomiti" protivnika, u doslovnom značenju.

Zubeldia bi nanjušio slabost rivala i udario tamo gdje je najtanji. Njegov Estudiantes je osvojio tri južnoamerička naslova tri godine zaredom od 1968. do 1970. godine, ali se danas smatra jednom od najprljavijih ekipa u nogometnoj povijesti.

„Oni ciljaju da unište, provociraju i onemoguće, da iskoriste sva ilegalna izvrdavanja nogometa kako bi pobijedili“, pisao je najutjecajniji argentinski nogometni magazin El Grafico.

Toliko su daleko išli da su trojica igrača završila u zatvoru nakon brutalnog finala Interkontinentalnog kupa protiv Milana koji je odigran 22. oktobra 1969. godine. Igrači Estudiatensa su slavili s 2:1 u Buenos Airesu (3:0 je Milan imao u prvom meču), a Italijani su bili doslovno izrazbijani. Znao je Zubeldia da njegov tim drugačije ne može protiv favorizovanih Rossonera u borbi južnoameričkog i evropskog prvaka.

Argentina je tih godina bila sinonim za krvoločni nogomet, a samo 18 mjeseci nakon lude noći u kojoj su pretučeni igrači Milana, došlo je do nereda u meču Boce Juniors i jednog peruanskog kluba. Ishod svega bile su polomljene lubanje, slomljeni nosevi, a od srčanog udara umrla je jedna Peruanka gledajući kako joj mlate sina na terenu.

Tada je pokazano 19 crvenih kartona i uz ovu "famoznu" utakmicu Estudiantes - Mian, nešto je što nogomet više nikada ne bi trebao dozvoliti.

"Mislim da imamo 20% šanse za uspjeh, ali to će postati mnogo teže ako izgubimo glavu", govorio je trener Estudiantesa, svjestan da samo prljavo može da igra njegov tim, makar on odbacitao takve navode.

No, hajde još malo da se vratimo na susret Estudiantesa i Milana. Zubeldia je noć prije u hotelu govorio.

„Važno je ostati miran, igrati dobro, pokušati pobijediti, čak i ako ne možemo nadoknaditi zaostatak, dobro se pozabaviti sobom i nikoga ne povrijediti. Igrajte dobro, izađite po pobjedu, ali ne gubite kontrolu".

Skučen unutar hotelske sobe, njegov je tim pažljivo slušao. A onda su otišli na stadion i igrali s takvom dozom nasilja da su trojica završila u zatvoru, a da su igrače Milana krvave iznosili s terena. I dok su tiki-taka ili catenaccio bile taktike kojima su se rušili rivali, Estudiantes je to radio na svojstven način, uništavajući protivnika nasiljem.

"Nećete osvojiti turnire igrajući antinogomet. Ono što se dogodilo s Estudiantesom nakon 1968. godine jeste da smo se umorili, igrači nisu imali snage. Kako je nisu imali, pretvorili su igru u prljave trikove. Anitnogomt nije bila strategija, to je bila nužnost", pravdao se trener popularnih studenata.

Te noći na Bomboneri su igrači Milana prekinuli zagrijavanje zbog užasnih povika koje su čuli, a onda je počelo mlaćenje koje je trajalo dužinom cijelog meča.

Kada je Milan poveo s 1:0, odnosno ukupnih 4:0, uslijedilo je još veće masakriranje. Alberto Poletti je uhapšen zbog udaranja igrača Milana, Ramon Suarez je dobio petogodišnju zabranu, a igrač Milana Nestora Combinu uhapsila je argentinska policija zbog utaje poreza i izbjegavanja odlaska u vojsku. On je rođen u Argentini, no nastupao je za Francusku nakon što se preselio u Evropu.

Generacija Estudiantesa predvođena Zubeldijom nešto je najstrašnije što je ovaj sport ikada imao, pa je i smiješno čuti da npr. Atletico Madrid i Diego Simeone preferiraju antinogomet. Jeste Simeone Argentinac i jeste na neki način dio priče, ali ono što Atleticovi igrači rade je balet naspram onoga što su radili Estudiantesovi divljaci.