Slobodni pad reprezentacije Njemačke · Kolumna

Francuska je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji očajno odigrala grupnu fazu ispavši bez ispaljenog metka. Grupu u kojoj su bili Senegal, Danska i Urugvaj, završili su na posljednjem mjestu izgubivši na dva od tri odigrana meča (samo su uspjeli remizirati sa Urugvajem) te sa gol razlikom 0:3.

Talijanski fudbal uzdrmao je Calciopoli 2006. godine, ali to nije spriječilo reprezentaciju Italije da u ljeto te iste godine osvoji Svjetsko prvenstvo. No, četiri godine kasnije, Italija je užasno odigrala grupnu fazu na Mundijalu u Južnoafričkoj Republici i završila na posljednjem mjestu iza Paragvaja, Slovačke i Novog Zelanda.

Zatim je na red došlo i nama najdraže Svjetsko prvenstvo – ono u Brazilu. Dok je naš bivši selektor, Safet Sušić, protiv Nigerije isprobavao taktiku bez lijevog beka, Španija je polako pakovala kofere upisavši dva poraza u prve dvije utakmice protiv reprezentacija Holandije i Čilea. Furija je tek u trećem kolu upisala pobjedu protiv Australije, što im je bilo dovoljno da na kraju zauzmu tek treću poziciju u grupi.

Ništa bolje nije prošla ni reprezentacija Njemačke na ovom Svjetskom prvenstvu. Aktualni osvajači došli su u Rusiju kako bi odbranili titulu osvojenu u Brazilu. Ipak, njihov put završen je nakon samo tri odigrane utakmice. Izabranici Joachima Löwa izgubili su od Meksika sa 1:0, teškom mukom (i golom u 95. minuti) pobijedili Švedsku, da bi u posljednjem kolu razočarali izgubivši od Južne Koreje sa 2:0. Njemačka je tako prvi put u svojoj historiji ispala u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva (istina, na Svjetskom prvenstvu 1938. godine ispali su rano, ali tada je već prva utakmica bila zapravo osmina finala).

Nepozivanje Leroyja Sanea

Kada je Joachim Löw objavio spisak na kome nije bilo mjesta za Leroyja Sanea, fudbalska javnost bila je iznenađena. Sane je trebao igrati za Njemačku na Kupu konfederacija prošle godine, ali je nekoliko dana pred početak istog odlučio otići na operaciju nosa. Odanost. Vrlina koju najviše cijeni Joachim Löw. Kod Sanea je nije vidio. Pojavile su se i priče o tome kako se Sane ponaša prema kolegama iz reprezentacije – arogantno, gledajući ih s visoka. Ne želivši pokvarit porodičnu atmosferu u timu, Joachim Löw izostavio je Sanea, a na spisak uvrstio dvojicu Juliana – Brandta i Draxlera. Brandt je u Leverkuzenu imao dobru sezonu; postigao je devet golova u ligi i upisao tri asistencije, dok je Draxlerova sezona daleko od dobre (samo četiri ligaška gola i pet asistencija). Sane iza sebe ima sezonu iz snova. Sa Manchester Cityjem je osvojio dvostruku krunu, postigavši 10 i namjestivši čak 15 golova u Premiershipu. Bio je jedan od ključnih igrača Guardiolinog tima. Joachim Löw je smatrao kako mu ipak nije potreban igrač Saneovih karakteristika – igrač koji je u stanju driblingom proći svoje čuvare i napraviti višak. Smatrao je da su ovoj reprezentaciji potrebniji Brandt i Draxler, jer se bolje uklapaju u Löwov sistem; sistem u kome dribleri ne igraju tako bitnu ulogu. No, čak i da Sane nema mjesta u prvih 11, sasvim je sigurno da je mogao i trebao dobiti priliku kao jedno od oružja s klupe; oružje koje bi u potpunosti promijenilo tok utakmice.

Narušena atmosfera

Uspjeh u sportu u velikoj mjeri zavisi od atmosfere unutar tima. Kad sve štima van terena – to se vidi od trenutka kad sudija da signal za početak utakmice. U reprezentaciji Njemačke atmosfera je narušena, a veliki dio krivice snosi upravo selektor Joachim Löw. Dok je nepozivanje Sanea pravdao narušavanjem mira u svlačionici, mjesec dana pred početak Svjetskog prvenstva, Mesut Özil i Ilkay Gündogan sastali su se sa predsjednikom Turske, Recepom Erdoğanom i podržali ga uoči izbora koji su se ovog mjeseca održali u Turskoj. To je izazvalo pometnju, a čak je i njemačka kancelarka, Angela Merkel, kritikovala njemačke reprezentativce turskih korjena. Neki novinari i političari koji pripadaju desnici, tražili su da Özil i Gündogan budu odstranjeni iz reprezentacije.

Narušenu atmosferu dodatno su podgrijali Joshua Kimmich i Antonio Rüdiger koji su se sukobili na treningu reprezentacije. Naime, Kimmich je prigovorio Rüdigeru za jedan nepotreban start, a ovaj mu nije ostao dužan. Da situaciju nije smirio Miroslav Klose, vjerovatno bi se ovaj dvojac i potukao. Neki mediji navode da Joshua Kimmich ni dan danas ne razgovara sa (barem) polovinom reprezentativaca Njemačke.

Narušavanju atmosfere pridonio je i sam Löw odlukom da prvi golman reprezentacije bude Manuel Neuer koji nije branio posljednjih devet mjeseci, umjesto Marc-Andre ter Stegena, koji je fenomenalno branio tokom cijele sezone. Ovo kao da je bio svojevrsan pokazatelj kako neki imaju zagarantovano mjesto u timu isključivo zahvaljujući starim zaslugama.

Slaba forma glavnih igrača

Da je Joachim Löw vodio klub umjesto reprezentacije, vjerovatno bi u ove četiri godine napravio mnogo transfera, prihvatio kucanje godina (i loše forme) na vrata nukleusa svog tima i sa nekim novim licima krenuo u nove poduhvate. Zašto to nije uradio sa reprezentacijom?! Löw na glavne poluge reprezentacije gleda kao na članove najuže porodice, a poznato je da se porodici ne okreću leđa. Posebno ne u najtežim vremenima. U kombinaciji sa zahvalnošću (ipak je s ovim momcima osvojio Svjetsko prvenstvo prije četiri godine) i čvrstoj vjeri da mnogi od njih svoje najbolje utakmice upravo igraju kad obuku dres sa državnim grbom, Löw je pronašao, kako je to mislio, savršen tim – tim koji je spreman “potući” se s drugim favoritima i odbraniti naslov prvaka svijeta. No, ovo prvenstvo pokazalo je da to ne ide i da nema mjesta za sentimentalnost. Mesut Özil i Thomas Müller odavno nisu odigrali dobru utakmicu, a bili su u početnih 11 protiv reprezentacije Meksika. Upravo je ta utakmica pokazala brojne slabosti reprezentacije Njemačke. Loša defanziva Kroosa i Khedire u kombinaciji sa pozicioniranjem bočnih igrača Kimmicha i Plattenhardta ostavljala je mnogo prostora Lozanu, Hernandezu, Layunu i Veli da u samo nekoliko pasova i sjajnim čitanjem prostora dođu u gol šansu. Kroos je nesumnjivo jedan od najboljih veznih igrača na svijetu, ali u ovakvoj postavci protiv borbenih i rastrčanih Meksikanaca nije mogao u tolikoj mjeri kontrolisati tempo utakmice.

U drugoj utakmici, onoj protiv Švedske, Joachim Löw je po prvi put nakon 26 uzastopnih utakmica na Svjetskim ili Evropskim prvenstvima, krenuo u meč bez Mesuta Özila. Na klupi je ostao i Khedira, a igra Njemačke izgledala je bolje negoli u prvom meču. Bilo je to daleko od optimalnog, ali napredak u odnosu na meč protiv Meskika bio je vidljiv. Löw je, shvativši da prvi napadač, Timo Werner, nije toliko opasan u šesnaestercu, ubacivanjem Marija Gomeza namijenio novu ulogu Werneru – da napada s krila i da tako otvara prostor, te da driblinzima donese prevagu. Mijenjao je, prilagođavao se i tražio rješenje za svaki problem koji se našao pred njim. Njemačka je na kraju slavila pobjedu golom Kroosa u 95. minuti susreta; golom koji je dao nadu Löwu i ostatku nacije da mogu otići daleko uprkos slabijim partijama. Na kraju će se ispostaviti da je to bilo jedino vodstvo koje je reprezentacija Njemačke imala na ovom prvenstvu. Trajalo je minut.

Motivisana golom u posljednjim trenucima drugog gola, Njemačka je tražila (doduše i trebala) pobjedu protiv Južne Koreje kako bi obezbijedila plasman u drugi krug (istina, i ovdje je bilo mnogo kalkulacija, ali s obzirom na rezultat meča Švedska – Meksiko, bilo koja pobjeda Njemačke značila je i siguran prolaz u osminu finala). Löw je opet dao šansu žestoko kritikovanim Özilu i Khediri i ubacio Müllera u trenucima kad je tražio pogodak. Njemačka je umjesto pobjede doživjela poraz od 2:0 neslavno završivši nastup na Svjetskom prvenstvu zauzevši posljednje mjesto u grupi. Svojim predstavama natjerali su i Garyja Linekera da modifikuje svoju izjavu o fudbalu i reprezentaciji Njemačke.

Šta dalje?!

Joachim Löw je prije početka prvenstva potpisao produženje ugovora do 2022. godine. U 12 godina koliko ih vodi, ni na jednom takmičenju Njemačka nije ispala prije polufinala. Kontinuitet i kvalitet. Vjerovatno da sam Löw razmišlja šta i kako dalje i treba li podnijeti ostavku. Šanse da će mu biti uručen otkaz nisu velike. Postoje, ali u fudbalskom savezu Njemačke znaju cijeniti onu istu odanost koju cijeni i sam Löw kad su u pitanju njegovi igrači.

Njemačka ima ogromnu bazu igrača, odličan rad u mladim uzrastima i pred njima je svakako svijetla budućnost. Löw će sigurno naučiti iz vlastitih grešaka. I dalje će cijeniti odanost; i dalje će se zalagati da igrači budu kao porodica i da su tu jedan za drugog, ali sigurno da će se zahvaliti određenim igračima čije su najbolje fudbalske godine davno iza njih. Neće biti mjesta za sujetu niti za tvrdoglavost. Ne ukoliko Nijemci žele osvojiti naredno Svjetsko prvenstvo. A sigurno da žele. Ko ne želi?!