Modrić govorio o Bosni i Hercegovini pa spomenuo: "Sarajevo je bilo pakao"

Lua Modrić ponovo je u centru svjetske sportske javnosti, ali ovaj put ne zbog nove majstorije na zelenom tepihu. Legendarni Hrvat dao je veliki novogodišnji intervju za poznati italijanski list Corriere della Sera.

U opširnom razgovoru, osvajač Zlatne lopte se vratio u prošlost, u vremena kada je kao golobradi dječak brusio zanat na terenima koji su bili sve samo ne fudbalski. Put ga je tada, podsjetimo, nanio u Mostar.

Kao pozajmljen igrač zagrebačkog Dinama, Modrić je obukao dres HŠK Zrinjski. Bilo je to vrijeme kaljenja, vrijeme kada se fudbal u Bosni i Hercegovini igrao "na nož", a Luka se tih dana sjeća sa posebnom dozom strahopoštovanja.

"Moje prvo iskustvo bilo je u HŠK Zrinjski iz Mostara, na posudbi iz GNK Dinamo. Bilo je jako teško", počeo je svoju ispovijest Modrić, ne skrivajući da su mu ti dani odredili dalju karijeru.

Znao je Luka da u BiH tada nije bilo mjesta za "mekane" igrače. Opisao je situaciju u državi koja je tek vidala rane, pominjući narode i religije koji su se sudarali na zelenom tepihu, ali i van njega.

"Bili su Bosanci, Hrvati, Srbi. I bile su tri religije: muslimani, katolici i pravoslavci. Kad si otišao igrati u Sarajevo, to je bio pakao. Suci te nisu štitili. Nije bilo lako", iskren je bio kapiten Hrvatske.

Njegove riječi o Sarajevu kao "paklu" sigurno će izazvati brojne reakcije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ipak, on to ne govori sa mržnjom, već sa spoznajom koliko ga je to učvrstilo.

"Imao sam 17 godina. I to mi je puno pomoglo. Ako si igrao u Bosni odmah nakon rata, mogao si igrati bilo gdje", rečenica je koja najbolje opisuje kakva je "džungla" tada bila naša liga.

Osim o fudbalskim počecima, Modrić je govorio i o drugim velikanima. Posebno se osvrnuo na odnos sa Novakom Đokovićem, čovjekom koji dijeli sličnu sudbinu "djeteta rata".

"Poznajem ga, razgovarali smo. On je sjajan. Možda najbolji teniser u historiji. Ne samo zbog svojih titula. Uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti ga. Ima puno toga za reći", poručio je Modrić o srbijanskom asu.

Razgovor je zatim skrenuo na mnogo intimnije i bolnije teme. Luka je progovorio o djetinjstvu koje je prekinuto agresijom i gubitkom voljenog djeda po kojem je dobio ime.

Njegova porodična kuća u Zatonu Obrovačkom i danas stoji kao nijemi podsjetnik na tragediju. Modrić ima samo jednu želju - da tu ruševinu vrati u svoje vlasništvo.

"Izgorjela je nakon što je moj djed ubijen. Zemljište oko nje je očišćeno od mina, iako su znakovi upozorenja još uvijek tamo. Danas je državno vlasništvo", objasnio je as AC Milana.

Luka ne želi da država pravi muzeje od njegove muke. On želi mir i uspomenu na djeda onako kako on to osjeća, bez miješanja politike i javnosti.

"Sva je u ruševinama, zarasla u korov. Razmišljaju o tome da od nje naprave muzej. Ali ne bih želio da itko drugi odlučuje. Volio bih je kupiti. Za svog djeda i za sebe. Ta ruševina je dio mog života", zaključio je Modrić.

Ovaj intervju je još jednom pokazao da iza svih onih titula Lige šampiona i individualnih priznanja stoji čovjek koji nikada nije zaboravio odakle je potekao.

Bosansko blato, sarajevski "pakao" i djedova spaljena kuća – to su temelji na kojima je izgrađen jedan od najvećih veznjaka koje je svijet ikada vidio.