Šoše: Osam od deset Ultrasa voljeli bi da se Velež vrati u PL ove godine! · Intervju

Ovaj 32-godišnji Mostarac se s ostatkom uprave, prije svega predsjednikom Šemsudinom Hasićem alfom i omegom mostarskih Rođenih latio posla i danas je jedan od najzaslužnijih ljudi što se Velež sigurnim korakom vraća u Premijer Ligu, tamo gdje mu je i mjesto.

Šoše je za SportSport.ba pričao o povratku u Premijer Ligu, saniranim dugovima, ogromnom iskoraku u infrastrukturi koje pravi Velež, gradskom derbiju i svemu što se nekako i podrazumijeva kada se priča o ovoj tematici. Razgovor s Džemilom vodili smo u srcu Mostara, na Bulevaru, negdašnjem okupljalištu mostarske mladosti, a u vrijeme nemilih ratnih događanja i prvom crtom bojišnice. Danas su srećom neka ljepša vremena, Bulevar opet okuplja omladinu, a ratovi su negdje na periferijama sjećanja gdje i treba da budu.

Džemile za početak nam recite kako je došlo do vašeg imenovanja na ovu osjetljivu i odgovornu funkciju?

„Sigurno da je odgovorna funkcija. Ja sam već dugo u sportu, doduše u košarci, od 2005 godine. Sudjelovao sam u osnivanju KK Sparsa kao jedinstvenog projekta s dva odvojena subjekta, jednim u Sarajevu i drugim u Mostaru. Bio sam osnivač mostarskog dijela kluba no kako se sarajevski počeo naglo izdizati i bilježiti dobre rezultate prešao sam u Sarajevo i zauzeo poziciju sportskog direktora. Mogu reći da sam tada bio premlad na toj funkciji, ali evo, svo to iskustvo u sportu mi itekako dobro dođe sada kao Veležovom direktoru. Iskreno i sam sam bio jako iznenađen kada me UO Veleža pozvao na razgovor za ovaj posao. Moj stav je bio takav da sam čovjek iz košarke i da se ne želim previše petljati u struku i u stvari vezane za posao sportskog direktora. Velež je tada trebao tehničkog direktora koji će neke druge stvari pokušati postaviti na svoje mjesto. U klub je došlo dosta pravih ljudi, ljudi s ambicijom i koji znaju šta hoće, te na koncu, ljudi koji žele Veležu vratiti stari sjaj. Ulaskom u Velež dočekalo nas je dosta problema, starih dugovanja, tužbi, što se strpljivim i mukotrpnim radom skoro sve ispravilo. Bilo je u tim danima i svakakvih opstrukcija, ima ih i danas ali su i one kao loše stvari svedene na minimum. U tom trenu kažem vam, nisam vjerovao da me Velež trebao. Ali eto, potrefilo se da je ta činjenica da smo svi imali isti cilj bila presudna u pokretanju stvari s mrtve točke. Aktualna uprava u dvije je godine klub iz minusa od oko 1.300.000km dovela na pozitivnu nulu. Pored toga u ovom trenutku se sve naše tekuće obveze uplaćuju redovno, prije svega igračima i radnoj zajednici. Napravljeni su reprogrami s poreznom upravom, Elektroprivredom, s igračima koji su u međuvremenu sudski tražili svoja dugovanja što nas je pored svih ostalih obaveza košta nekih 15.000km cca mjesečno. Prošle godine je uz dobar osnov tiha želja bila pokušati ući u PL ali ipak nije bilo realno u tom trenu. Sada je to drukčije, 12 pobjeda i samo tri remija, bez poraza su nas doveli na pola puta do povratka u Premijer Ligu".

Zbog čega je ovoliko dugo trebalo da se u Veležu stvari postave na svoje mjesto?

„Teško pitanje. Nikad ni u jednom momentu i kad sam nailazio na nepravilnosti u dokumentaciji koja nije bila pravilno vođena, ni tada nisam krivca mogao naći u jednoj, dvije ili pet osoba. U tom je trenutku bila previše teška situacija u sportu uopće, pa i u državi pa se to odrazilo apsolutno na sve. Ako gledate i druge klubove i u PL, Zrinjski, Sarajevo, Željezničar sjetit ćete se da su i oni imali određenih problema ali oni su možda malo prije prepoznali situaciju i dovodili prave ljude koji su stvari vraćali na ispravan kurs. Ne mogu kriviti nikoga pojedinačno. Grešaka je bilo, velikih, ali su sada stvar prošlosti. UO Veleža u postratnom periodu nikada nije imao ovoliko jakih članova. Godinama unatrag bili su jedan ili dva čovjeka koji su mogli pomoći Veležu ali jednostavno to nije bilo dovoljno da se napravi ozbiljniji budžet. Velike probleme Velež je imao s uvjetima za igranje i treniranje. Konstantno se moralo ulagati u infrastrukturu za razliku od klubova koji su imali svoje stadione. Igrali smo na stadionu bez tribina, stolica urednih svlačionica. Što su drugi klubovi plaćali za igrače Velež je morao davati za ove stvari“.

Spomunuli ste infrastrukturu, stadion Rođeni iz dana u dan poprima novo ruho i izgleda sve ljepše i ljepše. Za kada je planiran završetak radova?

„Gledajte, to je jedan projekat koji je teško finiširati u nekom konačnom obliku. Ponovo ću napraviti komparaciju s košarkom. Tamo imate dvoranu u kojoj ne treba u odnosu na stadion, previše ulagati. Nogometni stadion ima bezbroj stvari koje se konstantno moraju dorađivati. Nisam siguran hoćemo li ikada imati stadion koji je 100% završen. Uvijek će biti potrebe nešto dograđivati. Ovo dosad se po mom mišljenju čak i prebrzo odradilo. Naš glavni teren je već sada mogu reći jedan od ljepših u Bosni i Hercegovini, posebno kada uporedim sa većinom premijerligaških stadiona. Odrađen je prilaz stadionu, parking koji je kapaciteta za oko 700 vozila. Ušli smo i u program NS BiH i financiranja za reflektore gdje od njih imamo riješeno 42% budžeta, nekih 30-ak posto je od lokalne zajednice i ostatak je Veležov. Što se tiče našeg ulaganja, došli smo do mjesta za reflektore, trafo stanicu koja je jedna od najskupljih stavki te stubovi. Prije par dana smo sa Gradskom Upravom potpisali ugovor, sredstva očekujemo jako skoro. Krov na zapadnoj tribini jako dobro napreduje, poslije njega na redu su stolice. Imamo i jedan projekat koji financira UG Mostarski Rođeni koji su jedan od „krivaca“ za ulazak ovog UO u klub i to su ljudi koji su svakodnevno na stadionu. Oni rade sanitarni čvor na stadionu po europskim standardima i nadam se da ćemo u ovoj sezoni finiširati tri projekta. Taj sanitarni čvor, reflektore i pokrivanje zapadne tribine sa stolicama. Uz ulazak u PL to bi bila sigurno najbolja posljeratna godina za FK Velež“.

Hajdemo mi malo s tribina na teren, trener Rahimić već je u ovoj polusezoni najavio nova pojačanja za Velež, šta se radi na tom planu?

„Trener je to rekao a ja mogu samo potvrditi njegove izjave po tom pitanju. Sigurno je da će biti dva ili tri jaka pojačanja koja će nam pomoći pri povratku u PL i odmah da kažem da se ne radi o instant pojačanjima već su to igrači koji će biti i u budućnosti okosnica tima, akobogda i u Premijer Ligi. Gotovo sigurno je da će pojačanja biti na mjestu stopera i defanzivnog veznjaka. O imenima još ne bih no vjerujem da će svi biti zadovoljni tim pojačanjima“

Da u klub sada dođe ponuda za nekog od stožernih nogometaša, ponuda koja bi zadovoljila potraživanja Veleža, recimo za prvog topnika Fajića ili nekog jednako bitnog, bi li ga klub prodao?

„U ovom trenutku stvarno ne bi. Maloprije sam vam rekao, ekipa je na okupu dvije godine, jako je uigrana i igra sjajan nogomet. Rezultat je u ovom trenu primaran i prodaja igrača bi bila mač s dvije oštrice. Na uštrb zarade bi možda ostali bez važnog igrača kojeg ni uz taj novac ne bi mogli nadomjestiti. Takva situacija bi bila pogubna za nas pa o prodaji naših najvažnijih igrača uopće i ne razmišljamo. Kada dođemo u PL bit će drukčije. Svi klubovi preživljavaju zahvaljujući prodaji nogometaša. Po meni je to ispravan put, ali uz prodaju igrača igrače i proizvoditi“.

Kako stoje stvari u omladinskom pogonu Veleža?

„Trenutno, kao i u seniorskom pogonu, za razliku od prije nekoliko sezona, ne mogu reći da smo na duplo većoj razini, nego ću reći da je situacija pet puta bolja. Godinama unazad smo imali probleme s infrastrukturom, djeca su trenirala na neuvjetnim terenima u Sjevernom logoru. Bilo je momenata za kišnih dana da je toliko vode na terenu da se trening ne može održati i dosta toga je škripalo. Možda ni sada to nije na razini na kojoj bi trebalo biti ali i na tom planu budite sigurni napredujemo krupnim koracima. Ja sam uvjeren da ćemo skoro imati nekog novog Bajevića, Marića ili Vladića“

Velež grabi krupnim koracima natrag u PL, a svi znamo što to donosi. Ponovo ćemo u Mostaru gledati gradske derbije sa Zrinjskim. Što po vama gradski derbi znači za Mostar?

„Premijer liga ne donosi dobro samo Veležu, ona donosi dobro ovom gradu a indirektno siguran sam i Zrinjskom. Uvjeren sam da sada upitamo 10 momaka iz navijačke skupine Ultras bi li voljeli da se Velež vrati ove godine u PL garantiram vam da bi osam od njiih deset odgovorilo pozitivno. Vjerujem da i oni žive za gradski derbi koji je sam po sebi sjajan, uz Želju i Sarajevo po meni najjači, čak bih se usudio reći, po meni i jači derbi nego sarajevski. Ne znam hoće li mi zamjeriti Horde zla i Manijaci ne znam ali ovo je najjači derbi u državi. Ulaskom Veleža i igranjem derbija pod Bijelim Brijegom i u Vrapčićima dolazi do većeg interesa ljudi koji se bave menadžerskim poslom koje po pravilu ovakve utakmice interesiraju više no druge. Iz svega toga vidim samo velik profit i za nas i za HŠK Zrinjski, misleći pritom na posjetu, prodaju igrača pa i lakše dovođenje istih jer vjerujem da ih ima dosta koje bi privuklo igranje ovakvog derbija“

Došlo je i vrijeme s ovih derbija odbaciti neke sjenke prošlosti i (ne)opravdano zalijepljene etikete?

„Gledajte, nedavno smo imali situaciju gdje su se u nekoliko navrata sukobljavali navijači Veleža i Zrinjskog. Poslana je jako ružna slika našeg grada i navijačke scene. Imali smo te ružne i nepotrebne scene koje nisu nikom donijele nikakvu korist. Mislim da u Mostaru postoji interes za igrati gradski derbi bez incidenata i nepotrebnog naboja izuzev sportskog. Ovim putem bih apelirao na sve navijače, kako Veleža tako i Zrinjskog: „Navijajte fer i korektno za svoje ljubimce u sportskom duhu“! Što je bilo bilo je. Ja vjerujem da se tu ne radi previše o nacionalnoj netrpeljivosti. To je gradski derbi, gradski rivalitet. Ja odbacujem potpuno da se tu uopće radi o nečemu s nacionalnim predznakom. Pogledajte Partizan i Zvezdu. Eto, svi su Srbi, a padaju mrtve glave. Je li tamo nacionalna netrpeljivost? Normalno, puno veći problem je taj derbi nego ovaj između Veleža i Zrinjskog. Hajde da se jednom te nacionalne tenzije odbace do kraja. Da navijamo svi za svoje i svima će nam biti bolje“.

Mostarski Zrinjski je apsolutni vladar PL u posljednje vrijeme. Može li upravi Veleža rad gradskog rivala možda biti kao neki dobar putokaz kako obavljati posao u PL?

„Gledajte, da budem iskren, rekao sam vam da sam čovjek iz košarke i da se ne mogu pohvaliti s previše iskustva u nogometu i ne mogu komentirati to da li je model poslovanja Zrinjskog i naš put. Nesporno, ovoliki naslovi i izlasci u Europu govore o sjajnom poslu i to je ono što otvara nove vidike i naposljetku donosi nova sredstva. Po meni je, u situaciji kad se postane prvakom i izađe u Europu dogodine lakše opet pucati na iste ciljeve zbog ulaska velikih sredstava kojima se mogu financirati igrači s kojima je lakše dolaziti do tih ciljeva. Stručni stožer i uprava Zrinjskog rade pravi posao, ali mi ćemo imati svoj put“.

Džemile, u razgovoru ste spomenuli Velež koji će napadati sam vrh PL. Je li Mostar premal za dva kluba koji napadaju europska natjecanja?

„Jeste samo po broju stanovnika. Imamo ovu situaciju, Velež kao klub s ogromnom tradicijom i da ga nazovem posrnuli gigant s jedne strane i ljude koji ga vole i žele da ga vrate tamo gdje i pripada. S druge strane imamo Zrinjski koji je godinama u vrhu Premijer Lige. Više nije realno da posustaju ni jedan ni drugi. Velež kao klub koji poslije rata nije osvojio ništa ali s ogromnom prijeratnom tradicijom, da me se pogrešno ne shvati, puno većom nego Zrinjski, a Zrinjski je s druge strane u postratnom periodu stvorio veliku i trofejnu tradiciju. Vrlo je teško sada na ovoj točki da se neko od ova dva kluba nađe na nekim niskim granama. Grad je možda prostorno mal, ali Velež i Zrinjski nisu samo mostarski klubovi. Oni su hercegovački klubovi. Hercegovina je velika regija. Velež ima navijače u Čapljini, Jablanici, Stocu, Konjicu. S druge strane Zrinjski ima također navijače u Čapljini, Posušju, Grudama i Zapadnoj Hercegovini, znači u kompletnoj regiji. Nije to premalo područje za dva kluba koji imaju toliko podrške u regiji poput Hercegovine“.

Gospodine Šoše, što u bliskoj i daljnoj budućnosti navijači i simpatizeri Veleža mogu očekivati od svog omiljenog kluba?

„Mogu obećati da se Velež dok je tu ova uprava i ovaj sustav rada neće zadržati u prvoj ligi Federacije, 99% smo u PL, a kad uđemo tamo nećemo sigurno biti topovsko meso drugim klubovima iz elitnog ranga. Imali smo dosta prijateljskih susreta, te Kup utakmicu sa Sarajevom gdje smo pokazali da se možemo nositi s timovima iz PL. Siguran sam da ćemo Velež u skoroj budućnosti gledati u Europi na našem renoviranom stadionu i uz koji ćemo našem Veležu vratiti onaj stari prepoznatljivi sjaj“!

Džemil Šoše je čovjek, bolje rečeno momak, koji isijava zaraznu pozitivnu energiju. Njegovo razmišljanje je prije svega zdravo i usmjereno je samo na prosperitet, ne samo Veleža već i svih drugih u regiji i državi. Njegov primjer može poslužiti i ostalim klubovima koji bi širom trebali otvoriti vrata mladim i sposobnim ljudima kakav Džemil Šoše sigurno jeste.