Srljanje od starta: Slobodane, dragi, na kojoj ste Vi utakmici bili? · Komentar

Novi trener Fudbalskog kluba Željezničar počeo je zvanično svoju odiseju u Sarajevu, ali na zvaničnoj press konferneciji nije bilo Milana da ga pita "Otkud Vi ovdje". Ne saznasmo kojim je putevima perspektivni Krmčarević dospio među Plave i na čiju preporuku, no da se Slobodan definitivno uklapa u aktuelne društvene okvire nije mu trebalo dugo da pokaže.

"Služio sam vojsku u Sarajevu 1983. i to je bila zlatna godina sarajevskog fudbala, Sarajevo prvak, Željo u polufinalu Kupa UEFA", nasmiješi nam se svima Krčmarević u brk. Generalno, medij koji ne dobiva pozive za press konferencije i od kojeg se sakriva termin istih, ne bi trebalo da zanimaju dešavanja na Grbavici, no ovo nije pitanje Željezničara uopće, već elementarne inteligencije i pravljenja glupanima onih koji su rođeni u Sarajevu, znaju barem dio njegove historije i živjeli su ovdje u to vrijeme. Dakle, tekst nije ni o Želji ni o Slobodanu, koliko hronika društvenih zbivanja.

Ne reagovati na ovu i izjavu koja je uslijedila nekoliko trenutaka poslije klasično je potpisivanje kapitulacije ne samo pred glupošću, već bezobrazlukom ogledanim u činjici da postoji wikipedija pa je takve informacije moguće saznati za tilih 17 sekundi, možda i manje. Ni to Krčmarević nije bio u stanju srljajući pred mnogobrojnim auditorijem, a da nije ni započeo pošteno svoj posao (zamislimo samo recimo da Zvezda dovede recimo Envera Hadžiabdića i da on tamo ispriča kako se sjeća slavne 1989. kada je Zvezda bila prvak Evrope i kada ga je ono Piksi sam sebi zabio u finalu u Bariju).

"Bio sam baš na toj utakmici, kada je Baljić zabio autogol protiv Videotona", nastavio je trofejni trener ali zatvorimo svi oči pred srljanjem. Ako nekome slučajno pokušate sugerirati da srlja, pri tome argumentirano, Vi ste crna ovca, a među hiljadama bijelih, crna ne može biti nimalo draga, strši.

To što u Plavom salonu nije bilo Milana Pavlovića da ga pita otkud Vi ovdje, manje je važno od činjenice da nije bilo nikoga ko bi mogao reći 'na kakvoj si ti, dragi Slobodane, utakmici polufinala Kupa UEFA bio 1983? Balja ga zabio sam sebi? Čovječe mili neko je ovdje lud. Ili Vi koji ne govorite istinu, ili mi što nešto kontasmo da je 1985. Željo igrao polufinale, a Sarajevo bilo prvak.

Nije možda Krčmarević ni bitan u konkretnom smislu, koliko kao personifikacija, simbol. Naime, onakvim kakvim se predstavio, neodgovoran prema slušateljima, ali i prema sebi prvenstveno, neozbiljan i šarlatan, klasični je predstavnik duha vremena i bh. prostora u kojem svako može biti sve.

I trener i član Upravnog odbora i novinar i ministar i gradonačelnik i predsjednik turističke zajednice i Javnog gradskog saobraćaja i direktor marketinga i vlasnik škole fudbala i univerzitetski profesor.

U državi gdje poslanicima iz skupštinskih domova vokabulari broje 50 riječi "uključujući prehrambene artikle", a drugi ili isti ti ugledni visokopozicionirani članovi društva završavaju fakultete za deset dana. Fakultete koji niču u svakom "gradu" u kojem ima barem deset kuća...

Svi danas mogu biti sve, pa što ne bi i Slobodan Krčmarević mogao lupetati i pričati nebuloze. Boljeg stranca za ovo podneblje nisu mogli iskopati. Kud nije negdje u političkom vrhu da obeća sedam i pol miliona radnih mjesta ili da konačno obilježimo zasjedanje ZAVNOBIH-a 18. avgusta 1924. na 19. rođendan sada već 52-godišnjeg iskusnog trenera Slobodana Krčmarevića, tik nakon su on Moša Pijade, Charles de Gaulle, Sena M i Eugen Savojski na konju osvojili Veliku Britaniju.

Nekad je dva plus dva bilo četiri, ali to je bilo nekad, znate. Pa Zemlja, to vam je ravna ploča, nemojte da bi Vas ko čuo da tvrdite suprotno. Kakvi biste samo glupani ispali, intelektulne grdosije bi Vas na facebooku ismijale samo tako.