Šta možemo očekivati od današnje videokonferencije fudbalskih čelnika u BiH?

Za razliku od košarkaškog sporta koji je u Bosni i Hercegovini igra samo deklarativno i bez stvarne svrhe, fudbalska Premijer liga, koliko kod je ponekad kritikovali, ipak je svijetla tačka našeg sporta. I dok su košarkaški oci jedva dočekali da ugase prvenstvo koje prvaka svakako nigdje ne vodi, a iz kojeg je teže ispasti nego u njega upasti i time realno nisu nikog oštetili, sada je već jasno da će se Premijer liga u fudbalu, ukoliko ne dođe do nekog velikog pogoršanja stanja izazvanog korona virusom, ipak odigrati do kraja. Sve drugo, bilo bi apsurd i veliki gubitak za sve ljubitelje sporta u našoj zemlji.

I dok pandemija COVID-19 u evropskim zemljama polako jenjava, mnogi fudbalski savezi već razmatraju opcije nastavka prvenstva. Lider je svakako Njemačka, zemlja koja je među najteže pogođenim koronavirusom, ali i zemlja koja je na najbolji način reagovala na postavljeni izazov. Bundesligaški klubovi već treniraju i za nešto više od dvije sedmice prvenstvno će se nastaviti uz normalan raspored koji će odgovarati i igračima i klubovima i UEFA-i. Za njima možemo očekivati i Austriju, Dansku, Češku, Norvešku… a negdje u koloni je i Bosna i Hercegovina.

Prateći stanje u ostalim zemljama Evrope, te širenje virusa u Bosni i Hercegovini, nije nerealno očekivati da se s početkom maja počnu opuštati mjere za suzbijanje širenja epidemije, te da bi povratak fudbala mogao biti jedna od njih i to ona koja bi bez prevelikog rizika značajno pomogla normalizaciji psihičkog stanja ljudi u našoj zemlji.

Koliki je značaj sporta za normalizaciju stanja i ekonomije u jednoj državi govori i podatak da je američki predsjednik Trump za večeras zakazao sastanak sa čelnicima svih tamošnjoh liga kao jednim od ključnih karika u planu da ponovo pokrene američku ekonomiju koja je u velikom padu pojavom koronavirusa. Ranije je Trump najavio kako će preko sporta pokušati da krene u oporavak ekonomije i na večerašnjem sastanku sa sportskim radnicima prvo će se govoriti o 'otvaranju Amerike'.

Šta će reći klubovi?

Predstavnici NFSBiH i premijerligaških klubova danas će putem videokonferencije razgovarati o scenarijima za nastavak sezone, a one se kreću od starta možda i previše optimističnog 3. maja do daleko pesimističnijeg 31. maja kao datuma prve utakmice u eri post-korone. Ono što je dobro, čini se da su opcije prekidanja sezone skinute sa stola.

U Bosni i Hercegovini na pandemiju koronavirusa reagovalo se brzo i poprilično efikasno, možda i najbolje što jedan siromah sebi može priuštiti, a stanovnici naše zemlje imaju sreću da broj zabilježenih slučajeva, i što je još važnije onih sa smrtnim ishodom nije toliko visok kao u drugim zemljama. To je ohrabrujući faktor i za sve one koji žele vidjeti loptu kako se kotrlja fudbalskim terenima, jer treba biti iskren pa reći da su brojevi koje mi u BiH pratimo na niovu najljepših želja u nekim drugim zemljama, koje već uveliko planiraju život nakon korone.

Gledajući današnji procenat zaraženih stanovnika u našoj zemlji, nema nikakvih prepreka, iako je to teško očekivati, da se već 20. aprila po uzoru na klubove iz Njemačke i Češke krene sa treninzima uz distancu, a početkom maja i sa utakmicama bez publike. To je i opcija koja bi fudbalerima dala optimalan period za odmor između utakmica, obzirom da bi se igrale u redovnom tempu, samo vikendom.

Međutim, za ovu opciju velika prepreka je nedostatak kvalitetne infrastrukture na koju bi se mogli rasporediti treninzi uz poštivanje pravila socijalne distance. Uz to, ovo je opcija koja sasvim sigurno ne bi odgovarala klubovima koji su igrače iz inostranstva poslali kući, npr. Zrinjski, što je bio vjerovatno slabo promišljen potez.

Ukoliko bi se ti igrači željeli priključiti svojim timovima, morali bi ispoštovati 14-todnevni karantin na granici Bosne i Hercegovine što bi značilo da bi sasvim sigurno propustili pripreme klubova, te na utakmice stigli potpuno nespremni. U slučaju klubova koji imaju više ključnih igrača iz inostranstva, pitanje je da li bi uopšte mogli organizovati kvalitetne pripreme.

Dodatno, teško je očekivati da bi ovakva odluka u narednoj sedmici naišla na odobravanje javnosti u zemlji u kojoj se još uvijek na glas ne govori o smanjenju mjera socijalne distance. Ova opcija zato ostaje previše vizionarska i hrabra da bi se mogla povezati sa likom i djelom fudbalskih radnika u Bosni i Hercegovini, te se po svim prilikama već u startu može odbaciti.

Možda najrealnije zvuči ideja o nastavku sezone 17. maja. Početak priprema za timove po ovoj opciji bio bi 3. maja što bi svim ekipama dalo dovoljno vremena da vrate ino igrače u svoje redove prije prvog treninga. Također, očekivati je da će prije 3. maja dio privremeno obustavljenih aktivnosti biti ponovo pokrenute, pa će i početak treninga zvučati realnije i bliže stvarnosti. Što je najvažnije, to bi ostavilo mogućnost da se prvenstvo okonča do 30. juna što bi značajno eliminisalo pravni aspekt produženja sezone imajući u vidu da je to posljednji termin u kojem ističu ugovori igrača za aktuelnu sezonu.

Zapravo to je jedan i od ključnih razloga zbog kojeg je eventualni nastavak sezone 17. maja mnogo bolja varijanta od 24. ili 31 s obzirom da i FIFA preporučuje igračima da završe sezonu u klubovima, no u isto vrijeme naglašava da ih na to niko ne može natjerati u slučaju isteka ugovora.

Igrači i klubovi iz Bosne i Hercegovine mogli bi imati normalan prelazni rok, bez komplikacije koje bi povukla dodatna probijanja ovog termina, a u narednu sezonu ušlo bi se bez repova za kakve i daleko ozbiljniji sistemi od bosanskohercegovačkog fudbala još uvijek nemaju adekvatnog rješenja.

Druge dvije opcije, 24. ili 31. maj sa sigurnosnog aspekta sigurno na prvi pogled izgledaju bolje, međutim, nerealno je vjerovati da će do nekog od ova dva datuma koronavirus u Bosni i Hercegovini i svijetu biti istrjebljen i da će stvarno stanje na terenu po pitanju mogućeg povratka pandemije biti nešto drugačije 17. maja ili jula.

Odgađanja nastavka sezone za dodatnu sedmicu ili dvije moglo bi eventualno umiriti strahove svih aktera na terenu, od igrača i predstavnika klubova do medija i savjest onih onih koji ovu odluku trebaju donijeti, ali bi na kraju potencijalno stvorile dodatne komplikacije koje bi naš fudbal mogle koštati i u narednoj sezoni.

Ko je spreman rizikovati nastup u Evropi

Svakako će biti zanimljovo čuti kakva su razmišljanja klubova nakon današnjeg sastanka, kao i čelnika Fudbalskog saveza na kojima je, na kraju krajeva, i najveća odgovornost. Liga se može i prekinuti, nema te UEFA-e, FIFA-e koja može natjerati jedan Savez ili državu da nastavi svoje prvenstvo, no već su iz krovnih organizacija da tako kažemo na primjeru Belgije, uputili prijetnju koja glasi "ukoliko ne okončate sezonu, nećete igrati u evropskim takmičenjima".

Takav scenarij sasvim sigurno ponajmanje bi odgovarao našim vodećim klubovima koji znatan dio proračuna osiguravaju od nagrada za učešće u evrropskim takmičenjima, dok bi s druge strane najviše odgovarao klubovima koji su trenutno u opasnoj zoni jer vjerovatno ne bi bilo ispadanja u niži rang.

Jedno je sigurno, svijet nakon pandemije korona virusa neće biti isti, pa tako ni bosanskohercegovački fudbal, ali sa ove tačke gledišta, koliko god čudno zvuči, novonastala situacija može biti dobra za bh. fudbal. Proračuni klubova par godina će vjerovatno biti niži nego sada, a to je prilika da se klubovi više okrenu vlastitom kadru, te da u budućnosti više pažnje poklanjaju mladim igračima koji prolaze kroz njihove omladinske pogone.