Pobjedom protiv Litvanije zaključili smo mini ciklus od četiri kvalifikacijske utakmice u ovoj 2012. godini. Osvojili smo deset bodova, zabili smo 15 golova, na domaćem terenu smo uzeli svih šest bodova, u gostima četiri. Optimizam je porastao poprilično, mnogi već sada pričaju o Brazilu, iako je do konačnog raspleta put poprilično dug.
Čekaju nas gostovanja u Latviji, Litvaniji, dva susreta protiv Slovačke, uz već sada najavljivani okršaj sa Grčkom marta mjeseca naredne godine. Čeka nas još dosta posla, ali i ovo do sada u četiri utakmice koliko je napravljeno je najviše kada je u pitanju naša selekcija do sada.
Ovo je ukupno deveti kvalifikacijski ciklus naš reprezentacije i niti jednom do sada nismo osvojili deset bodova u prve četiri utakmice. Naravno, nekada je raspored bio lakši, nekada teži, ali više od sedam bodova nismo uspijevali sakupiti. Dva puta smo uzeli po šest bodova, tri puta četiri, dok smo dva puta uzeli svega tri boda.
U prvim kvalifikacijama, onim za SP 2008. godine u četiri utakmice osvojili smo tri boda, što s obzirom na činjenicu da je reprezentacija bila u nastanku, da je tri utakmice igrala u gostima, nije moglo biti okarakterisano kao loše. Zato jeste naredni početak bio katastrofalan. Očekivali smo puno jer smo tri utakmice igrali kući, jednu u gostima, ali smo samo pobjedili Farska Ostrva, teško, minimalno. Nismo pobjedili niti Estoniju, izgubili smo od Češke i Litve.
U kvalifikacijama za SP 2002. godine krenuli smo sa dosta optimizma jer u tu u grupi pored Španije bili Izrael, Austrija, Lihtenštaj. A prvu pobjedu smo dočekali u utakmici protiv Lihteštajna, Španija je Koševu bila bolja, Austrija je osvojila bod, Izrael nas je nadigrao. Četiri boda baš kao i u ciklusu ranije.
Niti naredni, onaj za Euro 2004. godine nije obećavao jer smo bili katastrofalni u utakmicama protiv Rumunije (0:3) i Norveške (2:0), ali su se stvari promijenile nakon Luxemburga. Pala je i Danska, na kraju je malo nedostajalo za podvig.
Jedini ciklus u kojem nismo ostvarili niti jednu pobjedu u prve četiri utakmice bio je onaj u kvalifikacijama za SP 2006. godine. Kući smo igrali protiv Španije, Srbije i Crne Gore, Litvanije, u gostima protiv Belgije. Kući smo osvojili tri boda, bez pobjede. Raspored nije bio idealan, ali se moglo više, barem protiv Litvanije.
Nakon dva ciklusa u kojima smo bili blizu odlaska, stigao je treći u kojem smo tražili najviše. Logično jer igrali smo protiv Malte, Mađarske, Moldavije, Grčke. Dosta sličan raspored kao u ovom aktuelnom ciklusu, ali smo podbacili, pa smo nakon četiri kola imali isto toliko bodova. Sa Ćirom Blaževićem smo maksimalni koristili domaći teren, pa smo se nakon poraza od Španijem, odnosno Turske oporavljali preko Estonije 7:0 i Armenije (4:1).
Začaranu brojku šest prvi put u četiri utakmice preskačemo tek u prošlom ciklusu. Selekcija je pod vodstvom Safeta Sušića u četiri duela uzela sedam bodova, ostao je dojam mogla je barem još jedan ili dva, s obzirom da smo u Tirani odigrali tek 1:1 sa Albanijom. Savladali smo Luksemburg i Rumuniju, izgubili smo Francuske.
Ako gledamo i realizaciju, onda je smo kroz ove četiri posljednje utakmice u 2012. godine, zabili ubjedljivo najviše. ovoj izrazito raspoloženoj ''postavi'' može parirati tek ona iz ciklusa za SP 2010. godine. Tu smo u četiri utakmice postigli 12 golova, sve ostalo je daleko ispod i radi se o jednocifrenim brojevima. Dva puta smo zabili po tri gola, dva puta po šest, po jednom pet, četiri odnosno osam.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
