Štilić: Zamišljao sam, vratim se, i ovako nešto mi se dešava... · Intervju

Teško je reći da li mu je najbolja u karijeri, ali partije koju je pružio u gradskom derbiju protiv FK Sarajevo će se još dugo sjećati. Iskusni veznjak je sa dva gola i asistencijom bez dileme bio najbolji pojedinac susreta.

Dva dana nakon utakmice Štilić je u razgovoru za SportSport.ba govorio o minulom derbiju, Premijer ligi, Željezničaru, Amaru Osimu, životu u rodnom Sarajevu...

"Rezultatski je možda izgledalo lako, ali mislim da smo odigrali jednu dobru utakmicu kao ekipa. Skoncentrisano. Malo nas je primljeni gol poremetio. Izgleda da svaki put moramo primiti gol da bismo se naljutili, ali dobro je ispalo. Protiv Širokog Brijega nismo iskoristili prilike, na Koševu smo nastavili tamo gdje smo stali, iskoristili prilike i na kraju zasluženo pobijedili", prvi je Štilićev komentar o pobjedi nad Sarajevom (1:3).

Plavim je postala (loša) navika da tokom ove sezone prime gol u ranoj fazi pa se zatim moraju vraćati. Tako je bilo i na Koševu. 

"Motalo se svašta po glavi, prerano je pao gol, imali smo reakciju cijele ekipe, nastavili smo kao da je 0:0, nema veze što smo primili gol i na kraju pobijedili."

U ocjenjivanju svoje partije bio je skroman kao i dolikuje istinskim šampionima. Smatra da su svi podjednako zaslužni za trijumf te da su on i Sulejman Krpić golovima "pokupili kajmak".  

"Statistički kad se pogleda zabio sam dva gola i asistirao, ali mi je pomogla ekipa. Osjetilo se kako su odigrali Alispahić i Sadiković. Kupili su lopte, sve kontrolisali. Onda sam i ja mogao odmoriti, dominirali su u sredini. Odbrana je izgledala solidno. Golovi su moji, ispalo je da sam ja prelomio, ali mislim da je ekipa odigrala zrelo i meni su pomogli, a istakli smo se Krpić i ja s golovima."

Željo je u derbi ušao poslije poraza od Širokog Brijega na Grbavici, ali atmosfera u svlačionici je možda bila i ključni faktor za drugu ovosezonsku pobjedu u gradskom derbiju.

"Atmosfera je jako bitna. Ekipa je poslije poraza protiv Širokog Brijega pokazala reakciju. Znamo kako je ovdje kad se izgubi kući. Skupili smo se u svlačionici. Pogledali smo se u oči, sve smo uradili dobro, ispromašivali smo se. Nije uspjelo danas, nismo imali sreće. To druženje je takvo gdje iskreno jedan drugom možemo reći. Pomaže to u svakom sportu."Odmah nakon poraza od Širokobriježana Štilić je izjavio kako Plavi na Koševo dolaze s jasnim ciljom, a to je pobjeda. Na kraju je zacrtano i ostvareno. 

"Mi smo na dobrom putu. Protiv Širokog Brijega smo odigrali super utakmicu i na kraju izgubili. Niko se neće sjećati dobre utakmice, ako si na dobrom putu treba da nastaviš. Sagledaš gdje si pogriješio, poslije utakmice u svlačionici protiv Širokog svi smo izgledali pozitivno i bodrili smo se, idemo zapeti. Rekao sam da idemo na pobjedu jer mi smo Željo. Otišli smo na Koševo i pobijedili, ali ako to ne potvrdimo protiv Veleža neće nam to ništa značiti. Svaka utakmica donosi tri boda."

Štiliću golovi u subotu nisu bili prvi na Koševu. Mrežu Sarajeva je tresao i utakmici Kupa 2006. godine kada je Bordo tim slavio s 3:2. 

"Bio sam dosta mlađi, drugačije sam doživljavao derbije, poslije deset godina igranja vani imam iza sebe dosta velikih utakmica. Sigurnije i zrelije sam ušao u utakmicu. Liga izgleda ozbiljnije i utakmice izgledaju ozbiljnije"

Istakao je da voli igrati velike utakmice te da se i za ovaj derbi pripremao kao manje-više i za svaki drugi susret.

"Lakše mi je igrati velike utakmice, drugačija draž. Poslije toliko igranja lakše mi je, ranije je bilo nekog straha, nema posebne pripreme, utakmica kao utakmica. Jeste da je derbi drugačiji jer je grad iščekivao utakmicu, ali kad pođem od sebe priprema za derbi je kao i za svaku drugu utakmicu."

Za sada sve ide po planu. Kako kaže najvažnije mu je da nije bilo povreda te da na proljeće treba očekivati još bolje partije.

"Sve se odvija super. Kao igraču mi je bilo bitno da me zaobiđu povrede i da se pokušam spremiti jer nisam prošao pripremni period. Teško je jednom igraču odigrati veliki broj utakmica, a da ga zaobiđu povrede. Moram biti zadovoljan s brojem utakmica. Tek smo na pola puta, ima još dosta stvari koje se mogu i koje treba popraviti."

Rijetke su situacije kada fudbaler rođen u Sarajevu riješi gradski derbi, upravo to je uspjelo Štiliću.

"Prelijep osjećaj, ja sam odrastao u ovom gradu. Za jednog momka koji je ponikao u Željezničaru, da mu se ovo desi... Dobio sam milion čestitki, nema ko mi nije pisao, čestitao. Osjećaj koji bi poželio svako ko je odrastao u ovom gradu, da li da igra u Željezničaru i Sarajevu."

"Ovdje je razlika što te tvoji ljudi ili dignu ili okrenu glavu od tebe. Riješio sam dosta velikih utakmica u Poljskoj. Tamo bi mi čestitali kad prođem gradom, ali ovdje to nije tako. Ovdje i prelazi granicu, što je u neku ruku i lijepo te je taj osjećaj jači".

Nezabilazna tema bio je i Amar Osim. Štilić je na vrlo jednostavan način objasnio šta Osima čini drugačijim od ostalih trenera. Trofejni stručnjak je i nakon derbija poručio igračima da moraju ostati na zemlji te da je naredni cilj pobjeda nad Veležom.

"Pratio sam ovu ligu, ali nisam bio toliko upućen. Pred neku utakmicu kad misliš da sve znaš, dobiješ dodatnu informaciju. Amar poznaje ligu i on je jedan jako bitan faktor u svemu ovome. Dobro to sve funkcioniše. I nadam se da će to sve potrajati."

"Ušao je i čestitao svim momcima. Ono Amarovo... Uradio je ono što i svaki trener, a to je da protiv Veleža potvrdimo bodove s Koševa pa da i pauza bude ljepša i da na pripreme odemo kao lider i dobro se spremimo."

Govorio je i o svom povratku u Željezničar. 

"Istekao mi je ugovor u Poljskoj, nisam htio da produžim. Vagao sam šta mi je najbolje u ovim godinama. Da li nastaviti vani ili pokušati ovdje. Ponikao sam u ovom klubu, iz ovog sam grada. Zamišljao sam, vratim se, i ovako nešto mi se dešava... Hvala Bogu uspjelo je. Na meni je da nastavim dalje da igram."

"Kraj sigurno nije. Meni su 32 godine, možda to i nisu najbolje fudbalske godine, ali vidimo kako se granična dob pomjera. Igrači igraju duže i da su u boljoj formi u tim godinama. Igrat ću dok me noge budu nosile, ali šta će dalje biti, to ne znam." 

Po čemu se razlikuje Premijer liga kada je Štilić stupio u seniorski fudbal i danas?

"Otišao sam prije 11, 12 godina. Moram reći da se Premijer liga razlikuje od samih terena, stadiona...Evo pogledajmo Grbavicu. Dobijam osjećaj da je to drugačije. Ne znam kako je u drugim klubovima, ali u Želji se dosta promijenilo na bolje"

Nakon više od deset godina igranja u Poljskoj, Turskoj, Ukrajini i Kipru istakao je da ne žali ni za čim te da je zadovoljan napravljenim.

"Nema ni šta za čim žalim. Igrao sam 11, 12 godina vani. U svakom klubu sam bio cijenjen i poštovan. Nije bilo težih povreda. Mislim za nekog ko je krenuo iz Želje, sa ovih prostora, moram biti zadovoljan".

Šta je bh. klubovima potrebano da naprave evropski iskorak? Za Štilića je to prije svega novac.

"Treba novca, ako ima više novca, podiže se kvalitet. To nekad i nije garancija, ali u većini slučajeva jeste. Teško je s ovih prostora, Dinamo i Zvezda su uspjeli. Novac je presudan faktor. Kod nas čim je ozbiljnija ponuda i čim je talentovaniji igrač klub teško može zadržati igrača.

Jedna od tajni uspjeha Štilićeve uspješne karijere je i život van terena što je možda i presudan faktor za uspjeh u modernom fudbalu.

"Ne znam da li je bitniji ili najbitniji. Tek kad odete u neke klubove vani i kad vidite da morate jesti dva puta u kampu i da jedete druge stvari, pa onda odmor.. Ima nekih igrača koji su živjeli i ovako i onako, pa su negdje prolazili. Većina igrača ne može dugo da igra s tim načinom života."

Nastoji da ima normalan život, a slobodno vrijeme uglavnom provodi u društvu s porodicom te najbližim prijateljim.

"Moj život u Sarajevu, kao i u drugim gradovima gdje sam živio se svodi na jedno te isto. Život fudbalera je takav da svakodnevni trening diktira kada ustati, kada jesti. Živim normalno. Jeste da me više ljudi zaustavlja, pozdravlja, ali to je lijepo. To mi godi."

"Roditelji i sestra mi žive u Sarajevu. Većinom odem kod njih da ručam i popijem kahvu. Mirno živim. Volim izaći ponekad kada postoji prilika. Vrijeme provodim lagano."

Ima li neka tajna u broju 14? Za taj se broj odlučio jer ga kako kaže smatra najsretnijim.

"Počeo sam u Želji s brojem 14 kad sam prebačen u prvi tim. I u Lechu sam uzeo 14. Nekako mi je najsretniji i hajde rekoh neka i sad bude broj 14", kazao je Štilić na kraju razgovora za SportSport.ba.