Stojčev: Povratak je uvijek moguć, Sarajevo je moja druga kuća · Intervju

Osvojio je sa Sarajevom Kup i prvenstvo Bosne i Hercegovine, a zbog fenomalnih partija i navijači najvećih rivala bordo tima znali su ga ispratiti aplauzima. Naravno, radi se o veznjaku plemenitog kova, Milošu Stojčevu, koji je za SportSport.ba govorio o počecima svoje karijere, inostranim angažmanima, Ligi prvaka, Svjetskom prvenstvu i naravno Sarajevu.

"Počeo sam igrati maltene kada sam prohodao s obzirom da se stadion nalazio na "dva metra" od moje kuće. To je Crvena zvezda iz Malog Mokrog Luga. Tu sam napravio prve korake. Sa svojim klubom u omladinskim kategorijama sam igrao mnogo turnira na kojima su učestvovali Zvezda i Partizan gdje su me zapazili "lovci na talente". Praksa je u Srbiji da Zvezda i Partizan "kupe" najtalentovaniju djecu kao što to ovdje rade Sarajevo i Željo. Sa 11 godina sam otišao u veliku Zvezdu. Na početku je bilo dosta teško, roditelji su se morali odreći mnogih stvari kako bi mi pomogli. No, volio sam fudbal i roditelji me nisu htjeli sputavati. Veoma brzo su se stvari odvile po planu. Postao sam brzo kapiten generacije i kako sam sazrijevao i rastao bilo je mnogo lakše", govori Stočev i dodaje:

"U Zvezdi sam proveo cijelu omladinsku školu, a nakon toga sam kao i svaki junior krenuo na kaljenje. Nakon nekoliko posudbi nisam dobio ponudu da potpišem profesionalni ugovor tako da sam krenuo svojim putem. Dobio sam ponudu od Vojvodine koja je u suštini moj prvi profesionalni klub. Nakon toga je slijedi odlazak u Borac iz Čačka i onda sam se otisnuo preko "grane". Otišao sam u SAD u Kansas City, pa u Kazahstan, zatim epizoda u Trebinju, povratak u Kazahstan i dolazak u Sarajevo, pa odlazak u Grčku.

Mnogo klubova, mnogo različitih kultura. Gdje Vam je bilo najljepše?

"Sarajevo je moja druga kuća. Tu sam jednostavno upoznao mnogo prijatelja, poklopili su se i fudbalski uspjesi, zavolio sam grad. Sportski uspjesi su jako bitni za fudbalere, za godinu i pol smo osvojili dva trofeja i u Evropi odigrali dosta dobro. Ostavio sam, da tako kažem i neki trag. Ljudi su to znali cijeniti, kako navijači, tako i ljudi iz kluba. Ovdje je drugačije, isti mentalitet, ljudi su jako prijatni. Međutim, inostranstvo je ipak nešto drugo, tako da mi je u Sarajevu bilo najljepše."

Nakon Sarajeva uslijedio je odlazak u Grčku.

"Igrali smo sa Atromitosom u Evropi i od tada traje ta priča. Da li se morao desiti odlazak, iz ove perpsektive ne mogu reći. Pratili su me godinu, klub je odlučio da je vrijeme za odlazak. Tamo sam stigao nakon nekoliko kola odigranih za Sarajevo i prva sezona nije bila loša iako ni blizu onome što sam očekivao. Promjena sistema igre, promjena pozicije, pehovi sa povredom, promjene trenera. Nismo igrali sa playmakerom gdje najviše mogu dati, gdje se osjećam najbolje i za sebe i za ekipu. Igrao sam uglavnom uz aut liniju i nije završilo onako kako sam očekivao.

I nakon odlaska u Grčku, iz sedmice u sedmicu pratili ste rezultate Sarajeva?

"Tako će vjerovatno ostati do kraja moje karijere pa i života. Jednostavno sam se vezao za grad i klub. Imam prijatelja mnogo i uvijek volim pogledati utakmicu, pogotovo derbi. Evo i sada sam došao radi derbija. Možda je nekima i čudno jer u isto vrijeme je i beogradski derbi, ali ipak sam ovaj derbi igrao, beogradski nisam. Zato sam ovdje, a ne u Beogradu."

Najdraža utakmica u bordo dresu?

"Teško pitanje, no ako moram izdvojiti, onda ću reći revanš protiv Atromitosa. To je utakmica koja je bila čudna za nas. Teško vrijeme, temperatura visoka i mnogo smo se istrošili u 90 minuta. No, čudno, počinju produžeci, a mi kao da smo tek izašli na zagrijavanje. Puni snage, elana... ne mogu da vam to objasnim. Bilo je još utakmica, čak i nekih da tako kažem "manjih" koje ostaju u sjećanju. Imaju svoju draž i priču. Bilo je i teških perioda, kao što ih ima i danas ali tako je to u fudbalu."

S kim Vam je bilo najdraže igrati u Sarajevu?

"Sa svima. Ne postoji niko koga bih izdvojio. Jednostavno smo bili ekipa, bili smo prijatelji. To su neke stvari koje mi se nisu dešavale u karijeri i vjerovatno neće. Nakon svakog treninga kafa, ne dva ili tri igrača, nego nas 10 do 15. To je stvarno nevjerovatno. Bili smo porodica i zato smo nagrađeni trofejima. Zbog toga ne mogu, a i ne želim nikog izdvojiti."

Sarajevo je danas u rezultatskoj krizi, a ide derbi. Kako prevazići krizu?

"I mi smo imali kriza i igrači koji su igrali prije mene. Dešavaju se padovi u fudbalu i to nije ništa novo. Bitno je da igrači vjeruju u sebe, da daju sve od sebe na terenu i da navijači to prepoznaju. Mnogo je važno da navijači vide da na terenu izgarate i kada vas lopta ne sluša. Onda će oni to cijeniti, njihov huk s tribina će vam pomoći. I ne, nije ovo samo priča. Doista je podrška s tribina od ogromnog značaja za svakog igrača. Znalo se desiti da me lopta ne sluša, vrijeme mi ne odgovara, ali onda čujem navijače i to mi daje neki dodatni motiv.

Mislim da je dobro i što je na klupi Husref Musemić. Ne trebamo o njemu trošiti riječi ni kao o čovjeku, ni kao treneru. Nisam izmislio toplu vodu što sam ovo rekao, mislim da će on ovu ekipu uspjeti izvesti na pravi put. A, ima li bolje prilike za to od derbija? Zajedništvo je od krucijalne važnosti i evo ovim putem pozivam i navijače da podrže ekipu u nedjelju kako bi se izašlo iz krize."

Stojčev sutra?

"Završio sam svoju epizodu u Grčkoj. U posljednjem klubu Plataniasu nisu mi se poklopile kocke. Taman kada sam se ustalio u ekipu došlo je do povrede lakta, a onda su uslijedili lošiji rezultati i promjena trenera. Kada sam se oporavio novi trener nije računao pretjerano na mene, došlo je i do ekonomskih problema, pa je rastanak na kraju bio najbolje rješenje."

Nakon odlaska sa Koševa svaki prelazni rok spominje se i Vaš povratak. Je li doista bilo kontakata?

"Uvijek je bilo kontakata. Da li je to bio neki moj prijatelj, navijač, bivši saigrač ili neko iz kluba. To su sve moji prijatelji koji znaju kako gledam na Sarajevo. Povratak nikad nije bio sporan, bio sam ugovorom vezan tri godine i to je bila kočnica jer iskreno ekonomski nije bilo moguće. Kažem, nikada nije bila sporna želja, kako mene tako i kluba. Jednostavno kada nešto voliš, kada sebe nađeš, naravno da bi se uvijek vratio. Nisam nikada od toga ni bježao, jer meni je ovdje lijepo. Sada je možda lakše jer sam slobodan igrač i nema neke druge prepreke. Stvari su drugačije, jedino to mogu reći da ne ispadne da moj dolazak na derbi ima neke veze sa povrtakom. Nisam imao kontakt sa klubom, jednostavno sam došao da podržim svoje drugove i klub."

Šta očekujete od Srbije na Mundijalu i u završnici Lige prvaka?

"Smjena trenera i skidanje kapitenske trake Banetu Ivanoviću su stvari koje me više plaše nego kvalitet. Ne znam, ne bih mnogo komentarisao i davao prognoze po tom pitanju. Što se tiče Lige prvaka, mogu reći da se radi o ludoj zavšnici. Nemam svog favorita, no zbog neočekivanog prolaska Liverpoola i Rome navijao sam za Juventus. Roma je možda i najbolji dokaz one moje priče o značaju podrške sa tribina. Prvi gol kad je pao i oni koji nisu vjerovali u prolazak, počeli su vjerovati. Huk sa tribina je dao krila igračima Rome. Nemam favorita, no nakon svega mislim da će Real osvojiti. Možda i Ronaldo čiji nisam veliki fan, zaslužuje ovu treću titulu. Ne treba zaboraviti ni Bayern, ekipu koja je mašina. Biće zanimljivo u svakom slučaju."