Svim istinskim ljubiteljima fudbala ili nogometa u našoj zemlji, posebno onim u glavnom gradu, predvečernji i večernji sati četvrtka, 21. jula 2011.godine ostat će u milom sjećanju.
Razlog je jednostavan: oba sarajevska kluba, i Željo i Sarajevo, prošli su renomirane prepreke i plasirali se u treće pretkolo Evropa lige. Svaka čast momci! Svaka čast Zebi, Bešliji, Kojaševiću, Haskiću, Osimu, Plišeku, Manijacima, Hordama zla – svaka čast našem fudbalu!
Međutim, ovaj, bez sumnje veliki uspjeh naših klubova (da se razumijemo, ne treba potcijeniti ni pobjedu Borca nad kudikamo bogatijim i renomiranijim timom iz Izraela) se mora motriti iz više uglova.
Već pri samom žrijebu, kada su Željo i Sarajevo saznali imena protivnika, uveliko se pisalo i pričalo kako naši najveći klubovi nisu bili miljenici sreće te su im u startu davane minimalne šanse. Time je, zapravo, samo stavljen dodatni pritisak na pleća naših igrača koji se itekako dao primijetiti u prvim utakmicama.
Željo je, evidentno, pred domaćom publikom igrao u grču dok je Sarajevo u Švedskoj bilo nešto konkretnije ali je uočljiv bio preveliki respekt spram Orebra. 
Već nakon prvih ogleda mnoge stvari su se posložile i došle na svoje mjesto. I jedni i drugi, i bordo i plavi momci su shvatili kako njihovi protivnici nisu nikakav bauk nego obični ljudi od krvi i mesa koji su vjerovatno puno bolje plaćeni i okruženi mnogo ugodnijim ambijentom. No, da li je u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu novac uvijek zagarantovani uspjeh? To treba pitati Real, Chelsea, City, Bayern i mnoge druge.
Željo je nakon teške ali sasvim zaslužene pobjede došao u Tiraspol i našao se u pravom malom teatru snova ali se nije dao zbuniti. Naprotiv, Plavi su dobili dodatni motiv koji je na kraju urodio plodom. Možda se u igri izabranika Amara Osima nije umiralo u ljepoti ali je umiranja u ljepoti u savremenom fudbalu sve manje. Pamte se rezultati a Manijaci će ovaj jako dugo pamtiti.
S druge strane, Sarajevu je nula iz Orebra bila jak vjetar u leđa pa su na domaćem terenu iznenadili i goste i publiku i sebe. Onakvom igrom i sa onakvim navijačima pali bi i puno jači od Orebra, u to sam siguran milion posto. Plišek je unio svježinu u ekipu, stvari u Upravi se dovode u normalu a navijači to moraju prepoznati. Sve ostalo dolazi samo od sebe.
Pitanje je šta dalje. Da se ne lažemo, Maccabi Tel Aviv i Sparta Prag su neka sasvim druga priča od Orebra i Sherrifa. To znaju svi oni koji o fudbalu znaju barem nešto. Međutim, treba li to biti razlogom da Željo i Sarajevo unaprijed isture bijele zastave? Apsolutno NE! Naprotiv, broj navijača na tribinama treba se barem uduplati čime bi i motiv naših igrača dodatno porastao. Protivnicima na megdan treba izići muški pa šta bude.
Manijaci i Horde zla su u prošlom pretkolu pokazali da su, šta god neko mislio ili priželjkivao, jedni uz druge. Ni sekunde ne sumnjam da će tako biti i u trećem pretkolu.
Šta reći za Spartu i Maccabi? Pa dobro, favoriti jesu. Ali, favoriti su ovdje nekada bili i timovi poput Newcastlea, Bešiktaša, Heartsa, Malage, Sigme, Helsinborga i drugih pa se mnogi i nisu baš naigrali.
Zato, Plavi i Bordo, sretno i samo muški! Svi smo uz vas.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
