Telepatija · Kolumna

Stan Lee i Jack Kirby, u septembru 1963. godine izdali su prvi broj X-Mena, čiji je osnivač bio jedan od najmoćnijih telepata u Marvelovom univerzumu, Charles Francis Xavier, poznatiji po nadimku Professor X.

Xavier je mogao čitati i kontrolisati misli drugih ljudi, a ujedno je i pokrenuo privatnu školu u Westchester Countyju koju su pohađali mutanti, koje je on trenirao u nadi da će tako služiti većem dobru. Ne brinite, neću o X- Menima i franšizi koja je zaradila skoro 5 milijardi dolara i koja će do 2019. godine izdati ukupno 13 filmova (uračunata i dva dijela Deadpoola).

I sam sam toliko puta poželio čitati tuđe misli (obično je to bilo prilikom razgovora sa osobama suprotnog spola), kako bih znao kako da se postavim i u kojem pravcu da razvodnim diskusiju. U ovim “ozbiljnijim” godinama nemogućnost čitanja misli koristim kao argument kako bih izbjegao raspravu sa suprugom, ali to su već neke druge teme. Myersovo učenje o telepatiji možda nije bilo općeprihvaćeno, ali da su tad na fudbalskim terenima bili Andrew (Andy) Cole i Dwight Yorke, sve bi bilo drugačije.

Veza između Colea i Yorkea bila je posebna; nadnaravna. Sporazumjevali su se bez gledanja, dodira i razgovora. Disali su kao jedno. U trima sezonama koliko su zajedno proveli u Manchester
Unitedu, pokazali su kako bi trebalo izgledati pravo fudbalsko partnerstvo.

Odlazak Cantone

Kada je u ljeto 1997. godine Eric Cantona odlučio otići u penziju, Sir Alex Ferguson tražio je novog napadača s kojim bi Manchester United osvajao titule. U pet sezona koliko je Cantona proveo na Old Traffordu, United je čak četiri puta osvajao titule, dok je u sezoni 1994/95 bio drugoplasirani iza Blackburn Roversa. Odlaskom Cantone, United je izgubio vođu koji je izmišljao golove i donosio bodove, te je sezonu završio na drugom mjestu, gledajući u leđa Arsenalu.

Ferguson je u junu 1997. godine za 3.5 miliona funti doveo sjajnog napadača Tottenhama, Teddyja Sheringhama, koji nije u potpunosti ispunio očekivanja legendardnog škotskog trenera, ali ni navijača kluba sa Old Trafforda. Sheringham se u drugom dijelu sezone uspio posvađati sa Andyjem Coleom kojeg je smatrao krivcem za gubitak bodova od Boltona u februaru 1998. godine. Prestali su komunicirati, a igra Uniteda je trpila.

Sir Alex Ferguson očajnički je tražio novog napadača u ljetnom prijelaznom roku. Prvi izbor bio je holandski reprezentativac, Patrick Kluivert, ali sjajni centarfor odbio je ponudu Uniteda i otišao u toplije krajeve – u Barcelonu. Ne želeći u sezonu ući samo sa Solskjaerom, Sheringhamom i Coleom, Ferguson je nakon Kluivertove odbijenice poslao ponudu za Dwighta Yorkea koji je u prethodne tri sezone postigao 61 pogodak u svim takmičenjima nastupajući za Aston Villu.

John Gregory, tadašnji menadžer Aston Ville, dao je jasan odgovor Fergusonu, tražio je novac i Andyja Colea za Yorkeove usluge. Ferguson je glatko odbio ovaj prijedlog, ali transfer sapunica se nastavila sve dok sam Dwight Yorke nije ušao u Gregoryjevu kancelariju tražeći da ga puste u United. Menadžer Aston Ville poslije je izjavio kako ga je Yorke toliko iznervirao da bi pucao u njega samo da je imao pištolj pri ruci.

Na koncu, Aston Villa je prihvatila Unitedovu ponudu od 12.6 miliona funti i Yorke je ubrzo pozirao u dresu Uniteda sa osmijehom na licu i podignutom kragnom. Mediji na Otoku bili su sigurni kako je ovo bespotrebno bačen novac i kako se Yorke neće uklopiti u Unitedov sistem igre. Nisu mogli biti više u krivu.

Stvaranje novog tandema

Yorke i Cole kliknuli su već na prvom treningu. Pozitivna i zarazna hemija, poput one koju
kod muškarca izazove žena njegovih snova. Tako bi se najbolje mogao opisati odnos između Colea i Yorkea. Kada bi istrčali na teren, automatski bi se prebacili u neki poseban režim rada. Njima svojstven. To ih je činilo nezaustavljivim. Komunicirali su bez da su se gledali i razgovarali.
Izgledalo je kao da u svakom trenutku čitaju misli jedan drugom. Protivničke odbrane nisu
znale šta ih je snašlo kad bi Cole i Yorke razmijenili nekoliko duplih pasova na maloj
površini.

Dvojac Cole – Yorke bio je najzaslužniji što je United u sezoni 1998/99 osvojio trostruku krunu (Premiership, Ligu prvaka i FA Cup). U grupnoj fazi Lige prvaka, United je bio u grupi sa Brondbyjem, Bayernom i Barcelonom, a upravo su utakmice protiv Barcelone bile posebne, jer su ih obilježili Cole, Yorke, ali i nevjerovatne makazice Rivalda. Iako je Rivaldov gol bio pravo remek-djelo, akcija koju su izveli Yorke i Cole služila je kao primjer pravog fudbala. Odigravši dva dupla pasa, uspjeli su izbaciti cijelu odbranu Barcelone, a Cole se našao oči u oči sa Hespom i pogodio.

Yorke je te sezone postigao 29 golova (18 u ligi) i upisao čak 20 asistencija (sedam za Colea), a Cole 24 gola i šest asistencija za Yorkea. Jedan drugom su oslobađali prostor, odlično su pratili Beckhamove i Giggsove centaršuteve, sjajnim prvim dodirom izbacivali protvničke odbrane... Bili su jedinstveni. Toliko različiti, ali da je to bila savršena različitost. Ni u jednom trenutku nije bilo zle krvi među njima. Stvoreni su da igraju zajedno i da zajedničkim snagama pokore Englesku i Evropu. Bili su prijatelji i van terena. Cole se brinuo za Yorkea; često ga je zvao na porodične večere. Obojica su mnogo ulagala da bi njihov odnos bio poseban, kao što to i rade pravi prijatelji.

Naredne sezone brojke su malo opale. Cole je u sezoni 1999/2000 postigao 19, a Yorke 22 pogotka. United je opet osvojio ligašku titulu, a Coleov i Yorkeov odnos bio je još čvršći; digli su ga na višu razinu. Na treninzima su obično igrali jedan protiv drugog, ali u zvaničnim utakmicama mogli su zavezanih očiju pronaći jedan drugog, kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Uvijek su naglašavali kako je ključ njihovog uspješnog partnerstva povjerenje. Vjerovali su jedan drugom; vjerovali su jedan u drugog.

Sezona 2000/01 bila je posljednja sezona u kojoj su Cole i Yorke činili udarni tandem Uniteda. Fergusonov tim opet je osvojio ligu uprkos nešto slabijem golgeterskom učinku spomenutog dvojca. Cole je postigao 13, a Yorke (samo) 12 golova. No, i tada su sijali strah i trepet protivničkim odbranama; i dalje su komunicirali telepatijom i izluđivali svoje čuvare. Zbog nešto slabije sezone udarnog tandema, Sir Alex Ferguson se odlučio za dovođenje novog napadača, Ruuda van Nistelrooya, što je bio početak kraja neponovljivog tandema. Cole je u decembru 2001. godine otišao u Blackburn, iako ga je Roy Keane bezuspješno ubjeđivao kako je to užasna odluka.

Prelazak u Blackburn i “povratak” u Manchester

Nakon Coleovog odlaska u Blackburn, bilo je samo pitanje vremena kad će i Yorke
promijeniti sredinu. Sudbina je htjela da se njih dvojica opet nađu u istom dresu, ovog puta
u dresu Roversa. Istina, nisu bili ni približno ubojiti kao u Unitedu, ali i dalje su bili zanimljivi za gledanje. Posebni. I dalje su imali ono nešto; onu prepoznatljivu hemiju. Nisu bili hitri kao ranije, nisu u svakom trenutku mogli pobjeći svojim čuvarima, ali opet su disali kao jedno i u svakom trenutku znali gdje se ovaj drugi nalazi. To im niko nije mogao oduzeti, pa čak ni najljući čovjekov “neprijatelj” - vrijeme.

Prije pet godina, vratili su se na Old Trafford kako bi Rooneyu, Welbecku i Chicaritu pokazali kako se to igralo u njihovo vrijeme. Generacija iz 1999. bila je mnogo bolja od generacije iz 2013. godine. Sa povezom preko očiju, Cole je proslijedio Yorkeovu loptu u mrežu. Kako, pitate?! Zahvaljujući telepatskim sposobnostima.