Tri derbija, nula golova i trenerska parola "Dobar je i bod"

I tako smo dobili Ligu za prvaka i Ligu za opstanak, pa trenutno u ovoj 'elitnoj' imamo tri kluba koji se bore za titulu i tri koja se nadaju četvrtom mjestu i trofeju Kupa u Sarajevu, kako bi se bez poništene karte 'prošverali' u Evropu, dok u donjem rangu borave dva kluba koji se ne bore ni za šta, tri koja se takmiče da ne ispadnu i jedan koji je faktički već ispao.

Prođoše ta 22 kola i već četiri dodatna, pa je došlo vrijeme da se osvrnemo, objektivno sagledamo situaciju i priznamo da smo ipak razočarani i da smo očekivali više. Pomaka ima, ne treba sitničariti, ali nadali smo se da manji broj klubova koji donosi veći broj derbija automatski znači kvalitetniji i efikasniji fudbal, ali i punije stadione. Ta očekivanja su ispunjena samo jednim dijelom jer je Premijer liga i dalje jako neefikasna i loše posjećena, uz pokoji izuzetak, a vrlo je diskutabilno da li je kvalitetnija nego prošlih godina. Ako ništa drugo, liga nam je (ostala) ravnopravna, neizvjesna i zanimljiva, barem nama koji je volimo.

Još uvijek ne znamo ko će biti prvak jer tri prvoplasirane ekipe šest kola prije kraja sezone dijele samo tri boda. Zrinjski, Željezničar i Sarajevo su se već međusobno sastajali u Ligi za prvaka, ali je poražavajuće i zabrinjavajuče da u tri derbija, koja su se dugo čekala i najavljivala, nije viđen niti jedan jedini pogodak.

Zrinjski - Željezničar 0:0, Sarajevo - Zrinjski 0:0 i, na kraju, Željezničar - Sarajevo 0:0. Tačno je, ove utakmice su nosile veliki rezultatski značaj i pritisak, ali teško je shvatiti kako je moguće da tri neosporno najkvalitetnije ekipe u državi za kombinovano više od 270 minuta fudbala ne nađoše način da dođu do gola.

Interesantno je što gore navedene utakmice uopće nisu bile toliko loše koliko govore rezultati, ali jednostavno im je nedostajalo, usudili bismo se reći, više trenerske hrabrosti da ostanu upamćene. Kao da treneri Zrinjskog, Sarajeva i Željezničara nisu bili previše zainteresovani da pobijede, već su se vodili onom da je važno samo ne izgubiti, iako ih takav stav na kraju može skupo koštati.

Oni koji prate fudbal često kažu da se titule ne osvajaju na velikim već na malim utakmicama, što se milion puta ispostavilo tačnim, ali stiče se dojam da su sva tri kluba utakmicama pristupala s premalo rizika i ziheraški. Možda je problem i u igračima koji se malo prepadnu atmosfere i situacije, pa u ovakvoj utakmici promaše nešto što bi vjerovatno zabili protiv, primjerice, Krupe ili Radnika? Ko zna...

Sve u svemu, do kraja sezone ćemo gledati još tri derbija 'velike trojke', pa ćemo valjda vidjeti i neki gol. Ovisno od situacije na tabeli, klubovi će imati sve manje prostora za kalkulisanje, pa bi bilo lijepo da neko konačno i napadne kako treba i da baš u jednoj takvoj utakmici dobijemo šampiona, koji će se sutra moći pohvaliti da je savladao konkurenta. Želimo vjerovati da je ova neefikasnost bila više plod nekih taktičkih trenerskih zamisli ili jednostavno slučajnost nego odraz nekvaliteta, jer je sa nulama u velikim utakmicama naš klupski fudbal osuđen na stagniranje. To nam, onog dana kada su izglasane promjene, definitivno nije bio cilj.