Koreografija iz Istanbula otkriva tužnu sudbinu najvećeg ikad: "On više u Tursku ne smije kročiti"

Hakan Šukur jedan je od najvećih fudbalera Turske svih vremena. Legenda Galatasaraya i nacionalnog tima 24 godine kasnije je daleko od ove zemlje i živi u izgnanstvu zbog svojih političkih stavova.

Danas 54-godišnji Šukur postao je državni neprijatelj nakon pokušaja svrgavanja s vlasti predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Protjeran je iz države, sva njegova sportska dostignuća su uklonjena i on za ovu državu ne postoji.

Već godinama živi u Sjedinjenim Američkim Državama. U Tursku se ne može vratiti jer je protiv njega izdat nalog za hapšenje zbog političkih optužbi i sukoba s vlastima, pa je prinuđen da radi obične poslove. Bio je taksista, prodavač knjiga i radi brojne druge poslove.

S obzirom na to da je državni neprijatelj, sasvim je očekivano da za njegov lik nije bilo mjesta na koreografiji koja se pojavila u Istanbulu. Turci su uporedili generaciju 2002. i današnju uz poruku: "Isti duh, ista atmosfera."

Na koreografiju su između ostalih dospjeli Rustu Recber, Bulent Korkmaz, Ilhan Mansiz, Umit Davala. Oni su danas heroji te generacije, dok je Šukur zaboravljen za sva vremena.

Nekadašnji napadač Galatasaraya, te Intera, Parme, Torina i Blackburna, nastupio je 112 puta za ovu selekciju. Zabio je 51 gol.

Ipak, zbog politike je njegov život u Turskoj zauvijek okončan. Nikada se više ne može vratiti, a iz progonstva je slao poruke kako nije napravio ništa loše.

"Nikada nisam učinio ništa protuzakonito, nisam izdajica ni terorist", govorio je i dodaje:

"Turska je moja zemlja. Volim svoj narod iako mislim da im kontrolisani mediji kreiraju mišljenje. Ništa mi nije ostalo na svijetu. Erdogan mi je uzeo sve. Moja prava na slobodu. Pravo da objasnim stvari, pravo na posao", rekao je Šukur.

Njegova golgeterska ostavština posebno se vezuje za Mundijal u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, gdje je Turska senzacionalno osvojila treće mjesto. Upravo tamo je Šukur postigao i najbrži pogodak u historiji Svjetskih prvenstava, pogodivši mrežu Južne Koreje nakon samo 11 sekundi.

Taj gol, kao i brojni drugi, dugo su bili ponos nacije, no danas su u zvaničnom narativu gotovo izbrisani ili se o njima govori tek usputno.

Prelomni trenutak nastupio je nakon sukoba Recepa Tayyipa Erdogana s Fethullahom Gulenom, turskim vjerskim vođom i nekadašnjim saveznikom vlasti. Šukur je otvoreno stao na stranu Gülenovog pokreta, kritikovao Erdoganovu politiku i autoritarne tendencije, zbog čega je proglašen simpatizerom terorističke organizacije.

Njegovo ime je uklonjeno iz klupskih prostorija, muzeja i arhiva, a država je zamrznula njegovu imovinu i pokrenula niz istraga protiv njega i njegove porodice.

U nekoliko navrata govorio je da je, osim karijere i stečenog ugleda, izgubio gotovo sve što je imao u Turskoj. Porodica mu je bila izložena pritiscima, dio rodbine je ostao bez poslova, a prijatelji su ga se počeli javno odricati kako ne bi došli u sukob s režimom.

Nekadašnji miljenik nacije preko noći je postao persona non grata, a oni koji su slavili njegove golove sada se boje i da spomenu njegovo ime u javnosti.

Dok navijači u Istanbulu podsjećaju na generaciju koja je 2002. godine šokirala svijet, ključni čovjek tog uspjeha zvanično ne postoji. Njegove fotografije nema na koreografijama, njegovo ime se ne čuje na stadionima, a njegova sudbina služi kao upozorenje svakome ko bi danas u Turskoj želio glasno progovoriti protiv sistema.

Iza rekorda, golova i trofeja ostao je čovjek u izgnanstvu koji i dalje tvrdi da mu je jedini „zločin“ to što je mislio drugačije od onih na vlasti.