"U Genku su se čudili da su ih izbacili igrači Sarajeva s tako malim primanjima" · Intervju

Po završetku karijeru, otkrit će nam kasnije, ostao je da živi u rodnom Trebinju u kojem se i zaposlio. Nogomet više skoro i da ne prati, no sama pomisao na Sarajevo, Leotar, kao i nastup za reprezentaciju BiH u njemu budi najljepša sjećanja i podsjeća ga na dane koji su ga učinili ponosnim za sva vremena. I onda kada do kraja izblijede sve te slike lijepe prošlosti, a vrijeme neumoljivo radi na tome, ostat će barem negdje zapisano da je 'tamo neki' Zdravko Šaraba osvajao titule Premijer lige. 

Za neke stvari ne trebaju podsjetnici, one se jednostavno nose u srcu i prenose s koljena na koljeno kao neke najpriznatije porodične suvenire koje nađete na tavanu, pa vam 74-godišnji djed saopšti da ih je dobio u nasljeđe od svog pokojnog oca...

"Uopšte mi ne nedostaje nogomet, moram priznati. Totalno sam batalio to, posvetio sam se samom sebi, poslu koji danas radim i ne pratim uopšte puno šta se dešava. Igram rekreativno čisto radi sebe. Kroz karijeru sam se nagledao svašta, svakakvih jada, tako da sam možda i ohladio zbog svega toga", priča danas 38-godišnji Zdravko Šaraba na početku razgovora za SportSport.ba.

Kakav je nogomet bio u to vrijeme, mnogi će reći kako je bio kvalitetniji u odnosu na danas.

"Pa, vjerujte, da jeste. Dosta se nogomet razlikovao u odnosu na danas, kvalitetniji je, a bilo je puno više boljih invidualaca. Skoro svaka ekipa je imala par majstora, a to sada nije slučaj. Dovoljno mi je samo vidjeti s kakvim sam sam lično igračima igrao u Leotaru, pa Sarajevu. Dosta teže se odlazilo i u inostranstvo. Danas se igrači ni ne dokažu kako treba, a već odlaze kao na traci, dok si u moje vrijeme morao imati sreće da nađeš čovjeka koji bi te mogao 'pogurati' koliko toliko. Moju generaciju je nekako zadesio i taj peh što smo počeli da igramo poslije rata, liga sad ne kotira najbolje, a zamislite tek tad."

Okušali ste se još u Ukrajini, Sloveniji i Bjelorusiji. Kakva iskustva nosite iz tih zemalja?

"Imam dobra iskustva iz tih zemalja, igrao sam u pristojnim klubovima kao što su Maribor, Volyn i Dinamo Minsk. U Bjelorusiji mi je trener bio Slavoljub Muslin, a kapiten Sergey Gurenko, koji je igrao za Romu, Parmu... Stvarno nosim samo lijepe uspomene iz tog perioda, nešto se i zaradilo za miran život, ali danas se može puno, puno više. Uostalom, zato se i ide u inostranstvo. Evo, naprimjer, kada sam sa Sarajevom izbacio Genk iz Evropske lige, sjećam se da njihovi igrači Tomislav Mikulić i Ivan Bošnjak doslovno nisu mogli vjerovati kada su vidjeli koliko mi u BiH zarađujemo, a koliko oni. Čudili su se kako da ih mi s takvim primanjima na kraju izbacimo."

Leotar, u kojem ste počeli i završili karijeru, nije ni blizu stare slave i Premijer lige BiH. Mislite li da će se uskoro vratiti?

"Tužno je da je Leotar danas daleko od Premijer lige BiH, Trebinje je uvijek bilo sportski grad, a Leotar njegov sinonim. Mislim da je moguće očekivati da se kroz godine koje dolaze Leotar vrati tamo gdje pripada, pogotovo jer postoji volja za to, ali bez finansijskih finansijskih ulaganja - ništa."

S druge strane, Sarajevo je lider i sve bliže tituli.

"Povremeno bacim pogled na tabelu, vidim da je dugo na vrhu Sarajevo i drago mi je zbog toga. To je veliki klub, ulaže se puno u njega i normalno je očekivati da iz godine u godinu ima najveće ambicije. Čini mi se kako je danas mnogo lakše doći do titule, jer ranije nije bilo ni finansija, a uz to kvalitet same lige je bio puno veći."

Šta Vam je posebno ostalu u sjećanju glede epizode na Koševu?

"Hm... Definitivno atmosfera koja je vladala u svlačionici, bila je baš na vrhunskom nivou, svi smo disali kao jedan. Recimo, na mene je najveći utisak ostavio Damir Hadžić s kojim sam se u toku jednog derbija i posvađao, ali to je ostalo na terenu. Poslije bismo sve to zaboravili i stavili se u službu kluba. Imali smo, doduše, i jednog Husrefa Musemića na klupi koji je fenomenalan trener."

Upisao je Šaraba i jedan nastup za reprezentaciju BiH u eri Miroslava Ćire Blaževića.

"Bilo je to 2008. godine u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije koju smo, koliko se sjećam, dobili rezultatom 4:3. Igrali su vrhunski igrači za reprezentaciju, nije se lako bilo uklopiti kad vidiš da je tu jedan Džeko, pa Misimović, Ibišević... Žao mi je danas što se nisam duže zadržao u reprezentaciji, taj meč u Mariboru protiv Slovenije sam odigrao vrlo dobro, čak mi je i selektor rekao da će me ponovo zvati, ali, eto... Nedostajalo je malo sreće."

Za kraj, gdje ste danas?

"U svom Trebinju, zaposlio sam se u hidroelektrani, povremeno rekreativno igram nogomet čisto radi sebe. Ništa posebno", zaključuje Šaraba.