Varešanović otvoreno o otmici, karijeri i životu: Menadžeri mojih igrača me ne smiju zvati

Nekadašnji reprezentativac BiH za SportSport.ba

Kada je Mirza Varešanović u pitanju sredine nema. Nekadašnji reprezentativac naše zemlje i doskorašnji trener Tuzla Cityja ne libi se reći ono što misli, poznat je po stavu 'što na umu, to na drumu, pa tako monotonije njie bilo ni u prvom velikom intervjuu koji je danas dao za SportSport.ba.

Varešanović otvoreno o otmici, karijeri i životu: Menadžeri mojih igrača me ne smiju zvati
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Kroz razgovor Varešanović vas navede na konstataciju da jučer ne postoji, samo sutra, no njegova životna priča i sama karijera koju ima iza sebe zahtjeva pogled u retrovizor i iskopavanje arhiva iz prošlosti. Bio je omiljen gdje god je igrao, njegovo ime se skandiralo i u Beču, i u Atini, i u Bursi, a ravnodušnim nije ostavio ni fudbalere Tuzla Cityja koji su ga bacali u zrak, pa i prvog čovjeka kluba Azmira Husića koji je njegovo dovođenje označio kao - najbolji potez.

Razgovor sa Varešanovićem otvorili smo pričom o njegovom dojučerašnjem klubu. Tuzla City je preuzeo kada je malo ko ovom klubu davao šanse za opstanak, ali na kraju je ostvario cilj i otišao uzdignute glave. 

"Prihvatio sam da dođem u Tuzla City iz razloga jer sam vjerovao da imaju dobar igrački kadar. S obzirom na okolnosti, mislim da smo napravili dobar posao. Klub je ostao u Premijer ligi BiH i to je u suštini najvažnije. Zašto nisam ostao? Nisam imao iste poglede na fudbal sa sadašnjim sportskim direktorom, a tada savjetnikom kluba Samirom Muratovićem. Jednostavno, nije išlo u tom pogledu. Žao mi je što nakon pobjede sa Sarajevom nisam odmah podnio ostavku s obzirom da je već tada bilo nekih trzavica. Mi obično volimo pametovati kao narod, a odgovornost ne želimo preuzimati", priča Mirza Varešanović na početku razgovora za SportSport.ba.

"Od svih trenera izdvajam Dušana Bajevića"

Prethodno ste radili u Sarajevu, Veležu, zatim Olimpiku. Svugdje ste imali uspjeh, ali sve do sada niti jednom se niste okušali u inostranstvu. Zašto?

"Bilo je opcija za to, evo, recimo prije šest mjeseci sam mogao u Maleziju. Nisam mogao prihvatiti to, kod mene u porodici su još dvije karijere (sinovi Dal i Mak fudbaleri, op.a) i moram misliti i na to, a ne samo na sebe. U tom momentu to mi nije bilo zanimljivo i na kraju sam odlučio da ostanem u BiH."

Kako biste opisali sebe kao trenera?

"Kada preuzmem jedan tim, na prvom mjestu mi je da napravim dobar odnos s igračima, jer sam i sam bio igrač i znam koliko je to važno. Igrači su najvažniji u klubu, od njih sve počinje i sve se završava. Želim im biti i šef, i otac, i majka, i brat i prijatelj. Ako imaju neki problem, želim im pomoći da ih riješe, jer samo kada su maksimalno usredotočeni na fudbal mogu dati svoj maksimum. Imao sam sreću i sam da kroz karijeru radim s mnoštvo dobrih trenera, ali ako bih morao birati nekoga ko je ostavio poseban utisak na mene, to bi bio Dušan Bajević koji me vodio u Olympiakosu. On je baš imao onaj pravi odnos prema igračima, treningu i ljudima u klubu."

Nije tajna da, kada preuzmete klub, jasno date do znanja neke stvari...

"Tačno. Na prvom sastanku igračima dam broj, ali i naglasim da onog momenta kada neki menadžer ili roditelj me nazove s namjerom da urgira nešto, taj je kod mene završio. Teren je jedino mjerilo. Mogu ja imati simpatije prema nekom igraču i sve to, ali zna se gdje on mora pokazati je li kvalitet ili nije."

Vaši trenerski počeci su vezani za Sarajevo. Kako danas gledate na bivši klub?

"Od malih nogu sam vezan za Sarajevo. Ne samo ja, već i moja porodica i svi smo, da tako kažem, pitari. Prošao sam sve selekcije u Sarajevu, prije rata sam još potpisao ugovor, bio sam kapiten, trener, sportski direktor... Sve moguće funkcije sam obnašao u tom klubu i uvijek će biti dio mene i naravno da i dalje pomno pratim sve što se dešava. Baš mi je drago što su u ovoj sezoni osvojili duplu krunu, napravili su veliku stvar, ali nije mi jasno da poslije svega rukovodstvo kluba još razmišlja o novom treneru i produženju ugovora Musemiću. To se može desiti samo u BiH. Slično je i sa Vojvodićem, koji je Borac suvereno uveo u Premijer ligu BiH i na kraju kao nagradu dobio - nogu. To su sve apsurdi."

U Sarajevu koje ste svojedobno vodili finansijska situacija nije bila ni blizu kao danas. Šćepanović se šalio kako u frižideru ima samo sijalicu.

"Hvala Bogu pa danas nije tako. Bili smo viceprvaci te sezone, afirmisali smo veliki broj fudbalera iz omladinskog pogona, a pritom niko od njih sedam mjeseci plaću nije dobijao. To su bila neka teška vremena... Tadašnje Sarajevo činio je veliki broj fudbalera upravo iz tog omladinskog pogona, oni su imali ogromnu ljubav prema klubu i u situaciji kakva je bila nije im nedostajalo motiva da u svakoj utakmici daju maksimum."

Igrački CV koji imate mnogo je bogatiji. Igrali ste u Bordeauxu, Austriji Beč, Bursasporu, Olympiakosu...

"Meni je najljepše bilo u Grčkoj. To je prelijepa zemlja, uživao sam igrajući u Atini... Sa mnom su tad u Olympiakosu bili Šabanadžović, Ivić, Đorđević..., bilo je puno fudbalera s naših prostora i jako puno vremena smo provodili zajedno izvan terena. Također, ostvarili smo i velike rezultate i taj period će mi ostati zauvijek u sjećanju. Bilo je, kao što ste rekli, još klubova iz kojih sam ponio mnogo lijepih uspomena. I u Bursasporu mi je bilo jako lijepo, tu me trenirao veliki čovjek i trener Nedžad Bijedić, dok sam u Bordeauxu imao čast i zadovoljstvo da sarađujem sa Slavoljubom Muslinom koji je u to vrijeme bio trener, a u ekipi su bili Lizarazu, Zidane... Danas mi je najveće bogatstvo to što gdje god da odem imam se kome javiti."

"Zidane me ispitivao o BiH"

Veoma mladi ste se otisnuli u inostranstvo. Velika je promjena bila otići iz ratnog Sarajeva u jedan grad kao Bordeaux.

"Zamislite to... Nakon svega što proživite u Sarajevu pruži vam se šansa da dođete u jednu Francusku gdje ima ulična rasvjeta, hrane u izobilju, čega se baš godinu-dvije prije i nismo mogli nagledati u BiH. Bila je to velika promjena za mene i za to sam se trudio da maksimalno opravdam očekivanja ljudi koji su me doveli, ali i da pomognem porodici. Koliko se sjećam, prvu veću plaću sam poslao upravo roditeljima, jer znate i sami kakva je neimaština vladala tada kod nas."

Bivši saigrač Zinedine Zidane je danas trener Real Madrida. Jeste li zadržali kontakt s njim?

"U zadnje vrijeme smo izgubili kontakt, ali on kao on mi je ostao u jako lijepom sjećanju. Obično su ti veliki igrači u suštini normalni ljudi kao svi, zvijezde su samo na TV-u i većinu njih to i krasi. Dok je sve to trajalo lijepo smo se družili. Po prirodi je jako miran čovjek i jako me iznenadilo kada je, recimo, na onom Svjetskom prvenstvu glavom udario Matterazzija. Nisam mogao očekivati da je u stanju to napraviti, jer je mimo fudbala jako fin, miran, pristojan..."

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Je li Vas nekada ispitivao o BiH?

"Jeste, iskreno. Nije imao skoro pa nikakve informacije o BiH i često sam mu pričao o našoj zemlji i ratu kojim je bila pogođena, sve to ga je interesovalo."

Bili ste i dio reprezentacije BiH u vrijeme samih njenih početaka.

"Bio je to period stvaranja reprezentacije. Vremena su bila jako teška, ali isto tako je vladao veliki patriotski naboj u tom momentu, puno veći neko danas. Svima je bila čast i privilegija nositi dres svoje zemlje. Sa sjajnim igračima sam imao priliku da sarađujem tada, a ako bi morao izdvojiti nekoga ko je na mene ostavio poseban utisak to bi bio Meho Kodro koji je u to vrijeme nastupao za Barcelonu. Kakav je to gospodin... Uvijek je bio za razgovor, za lijepu riječ i ostao mi je u najljepšem sjećanju."

U životu ste imali i teških trenutaka, posebno kada Vam je otet sin Mak.

"U svakom životu ima lijepih i onih manje lijepih trenutak, ali ovaj sa otmicom je bio nesvakidašan. Hvala Bogu sve se završilo kako treba, danas svaki problem koji imam me poslije toga i ne dotiče. Kada je Mak otet to je bilo najgorih 48 sati u mom životu, nemoguće je to riječima objasniti, ali tada sam vidio da imam prave prijatelje. Imao sam podršku sa svih strana, od saigrača iz reprezentacije do onih iz klubova za kojih sam igrao. Na spomen te otmice zato se i sjetim nekih pozitivnih stvari. O ovome ne volim pričati, ali iskoristit ću ovu priliku da se zahvalim svima koji su bili uz mene i porodicu, uključujući i Grad Sarajevo."

Mak je danas fudbaler, kao i mlađi sin Dal koji je u velikom Liverpoolu.

"Uključen sam u njihove karijere, trudim se pomoći im maksimalno ukoliko mogu, ali izbjegavam da ih vežem za neke agencije ili menadžere. Ne kažem da ne postoje dobri, no pokušavam da, koliko još mogu, da držim to u svojim rukama i utičem na njihove karijere samo razgovorom. Imam iskustvo i sve što prolaze danas sam nekada prolazio i ja sam, tako da... Vjerujem da su na dobrom putu da sav svoj talenat pokažu i da opravdaju ono što se od njih očekuje. Volio bih da me nadmaše."

"Ćelo Bajramović istinski prijatelj moje porodice"

Prije nego što je Dal otišao na Anfield, još mnoštvo klubova je prepoznalo o kakvom se talentu radi.

"Bilo je kontakta sa Crvenom zvezdom, pa Hajdukom, Dinamom... Zdravko Mamić me u nekoliko navrata zvao, vodili smo razgovore, ali kada se javio Liverpool, onda dileme više nije bilo. Baš kada je otišao tamo imao sam priliku da upoznam i velikog Stevena Gerrrarda koji mu je tada bio trener i moram priznati da me je i on, kao i Zidane, oduševio svojom skromnošću. Otvoreno smo razgovorali o Dalu, njegovoj karijeri i samom boravku u Liverpoolu i bilo mi je žao baš kada sam kasnije pročitao da je prihvatio ponudu Glasgow Rangersa. Za jednog mladog fudbalera je, ipak, velika stvar kada vas trenira takva legenda."

Kakav je Mirza Varešanović privatno? U čemu uživate kada nema treninga, utakmica...?

"Najviše sam posvećen djecom, ali pošto su obojica u inostranstvu, najviše vremena sa svojom suprugom i prijateljima. Puno putujem, često sam u Italiji, Engleskoj kod djece kada nemam obaveza, tako da sam uz porodicu najviše. Volim i skijanje. Godišnje četiri mjeseca provedem na skijama, volim taj sport, opušta me i za mene je najbolji na svijetu."

Postoji anegdota da Vam je Ismet Bajramović Ćelo tražio 50.000 KM na posudbu kako bi se uvjerio jeste li gospodin, kako se pričalo, ili suprotnost. Bilo je to navodno samo iskušenje.

"Ma, sa njim je bilo raznih anegdota (smijeh). Na spomen njegovog imena uvijek ustanem, toliko smo dobri bili... Za mene je uradio puno dobrih stvari, počevsi od toga kada je otet stariji sin, pa nadalje i stvarno ne mogu nikada da mu zaboravim sve to. Bio je istinski prijatelj moje porodice."

Planovi za budućnost, gdje se vidite za godinu, dvije, tri...?

"Teško je u ovom poslu bilo šta planirati. Volim trenerski posao, našao sam se u tome, ali ne želim da radim po svaku cijenu. Najbitnije mi je da od ovog posla ne zavisim i ne živim od njega, tako da mogu birati kada dođu mi ponude, jer ovaj trenerski posao u BiH nije kao svugdje u svijetu. Ovdje su neki posebni aršini. Već sam spomenuo Husrefa Musemića i to što se razmišlja o produženju ugovora... I ja sam kao trener doživio da mi se ljudi petljaju, pametuju, a ako šta ne volim u poslu, onda je to. Ako mi neko ukaže povjerenje, dovede me za trenera, valjda sam ja taj onda koji donosi odluke i koji će snositi odgovornost za ono što napravi."

Za kraj, vratimo se na reprezentaciju BiH. Kako komentarišete današnju generaciju koju vodi Robert Prosinečki?

"Prosinečki je napravio dobar ambijent. U Ligi nacija smo pružali jako dobre rezultate i nadam se da ćemo s tim nastaviti i u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Iskreno, volio bih da su tu i Kolašinac i Begović, jer mi nemamo veliki broj vrhunskih igrača koji igraju u najjačim ligama, tako da je i njima mjesto u reprezentaciji. Zašto to nije tako, ne znam, i ne bih želio ulaziti u to jer nemam prave informacije. Kolašinac je navodno povrijeđen, no činjenica je da je otkako Prosinečki došao za selektora odigrao samo tri utakmice. Sada nas očekuje jako teška utakmica u Finskoj, ne smijemo ih ni jednog momenta podcijeniti, ali optimističan sam. Nadam se najboljem."

I kada smo razgovor privodili kraju, Varešanović nas je zamolio da kaže još nešto...

"Jako lijepo mi je bilo i u Olimpiku s obzirom da smo osvojili i Kup po prvi put u klupskoj historiji. Bili smo odličan tim, prava družba, a imali smo i odličnog predsjednika Gracića koji je veliki zaljubljenik u fudbal. Velika je šteta što takav čovjek i dalje nije u našem fudbalu", dodao je na kraju Varešanović.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (6)

Neznam kakav je covjek, ali ovo je bio jedini lik u reprezentaciji koji je mogao u sprintu iznijeti loptu od Gola do Gola, al Ono slalom kao A Tomba

konjnakvadrat

Svi ste kao fini, a sve babini sinovi igraju

Ramoramo

Tako je

bato

Ti sam zoves menadzere hahahahaha mani lafine

mirza24

Ovaj glupan mirza je ocigledno psihicki bolesnik,skace ko majmun sa informacije na informaciju i samo pljuje po ljudima.Imas li marke za kladionicu u dzepu glavonja??

Sabrija

Hajd ne baljezgaj debilu jedan, covjek je uspio sto ti neces ni za 5 zivota... bagro jedna!

Śmeker007
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.