Wagner se prisjetio starih dana PLBIH: Najopasniji protivnik mi je bio sudija · Intervju

Brazilac Wagner Santos zaslužuje posebno mjesto u historiji Premijer lige naše zemlje. U NK Široki Brijeg je proveo 13 godina, a zvanični kraj karijere i oproštaj od Širokog Brijega, Pecare i Premijer lige desio se 13. 05. 2018. godine.

Aplaudirali su mu i navijači Željezničara na susretu na Pecari, a sa klubom iz Širokog Brijega Wagner je osvojio je dva trofeja. Bio je i prvi strijelac lige, najbolji stranac koji je ikada igrao elitni rang bh. nogometa.

'Uhvatili' smo ga u Sportskom centru u Međugorju nakon što je završio razgovor sa šefom struke Željezničara Amarom Osimom.

“Amara dugo poznajem. Sada radim malo sa igračima iz Brazila, pa sam želio od Amara saznati šta je njima potrebno, koje su im pozicije da kažem problematične u timu. Reko mi je koje su to pozicije, pokušat ću da nešto nađem na nivou koji je njima potreban. Vidjet ćemo za par dana“, priča Wagner na početku razgovora za SportSport.ba.

Ne krije da se vidi kao posrednik u transferima, preporukama igrača...

“Nisam sto posto u tome, ali tu sam. Usput to radim, teže je sada putovati zbog ove situacije, ali preko interneta to može“.

Priznaje da je pričao i sa drugim bh. klubovima oko mogućih pojačanja, odnosno igrača koje bi on doveo.

“Ima par klubova s kojim imam kontakte. Preferiram mlade igrače, ali tu je problem naknada za treniranje, registracija, itd.,.. Uvijek tražim nešto što odgovara svima i da svi budu zadovoljni, sve strane“.

Otkrio je da se radi o igračima iz Brazila. Problem pri transferu su naravno i finansije.

“Najveći je to problem, barijera. Npr., druga liga Brazila puno bolje plaća nego Premijer liga. Želim mlade igrače koji će se dokazati i ići dalje“.

Već odavno je u trenerskim vodama. Uskoro će upisati i program za PRO trenersku licencu.

“Učenik sam, već treću godinu. Radio sam sa juniorima, sada sam opet sa U-12 do šestog mjeseca. Volim uvijek reći da je lakše biti igrač nego trener. Naravno da je san preuzeti neku seniorsku momčad, ali želim da idem korak po korak. Ko brzo leti, brzo i padne. Želim graditi karijeru postepeno, pa vidjet ćemo“.

Prisjetio se perioda kada je došao u Široki Brijeg, bila je to davna 2002. godine. Ni zamisliti nije mogao da će postati legenda kluba sa Pecare, Premijer lige, te i ostati u našoj zemlji poslije karijere.

“Došao sam sa 26 godina i rekao sebi da mi je to zadnja prilika što se tiče nogometa. Ako ne bude išlo, vraćam se kući u Brazil i tražim posao. Nisam sanjao da ću ostati ovako dugo, a ni planirao. Planirao sam sezonu-dvije, pa ići dalje, ali to se nije desilo. To je božija volja. Godine su bile problem, povrede, sama liga, a imao sam i problema sa jezikom“.

Ističe da je danas puno lakše otići iz Premijer lige nego u tom periodu. U Premijer ligi je oborio sve rekorde, a povezivao se i sa klubovima iz naše zemlje. Ističe da je samo jedan bio klub konkretan sa željom da ga dovede.

“Jedina ekipa iz Premijer lige koja me je ikad tražila bio je Čelik. Ostali nisu, iako je to sigurno čudno. Oni su vjerovatno mislili da previše dobro zarađujem, te da me ne mogu platiti. (u pozadini Osim nevoljko vrti glavom) Čelik je jedini zvao, a nisam prihvatio jer sam već dogovorio sve sa Širokim Brijegom oko novog ugovora. Oni su imali dobru finansijsku situaciju, dobru ekipu i borili su se za Evropu. Raspitao sam se malo, rekli su mi pojedini ljudi da je tamo fino, ali da se pazim ako budem nešto dogovarao. Nije se ništa desilo“.

Iz tog perioda ističe ekipu koju je posebno cijenio.

“Slavija je jedna od najboljih ekipa protiv kojeg sam igrao. Što se tiče igrača, izdvojio bih Škoru, Ihtijarevića, Muharemovića, a svaka ekipa je tada imala dva-tri top igrača“.

Kao najvećeg protivnika ističe sudije. Kaže da su pobjednika vrlo često odlučivale stvari koje nemaju veze sa nogometom.

“Najveći protivnik? Sudija. Sve je bilo dopušteno tada, liga je bila divlja. Ko dobije  tri-četiri utakmice u gostima prvak je. Mene su ljudi poštovali na stadionima, kao i protivnički igrači, nisu me 'tukli'. Imao sam i taj karakter da nisam prigovarao, zakuhavao i slično. Znate, kako se ponašaš na terenu, tako te drugi gledaju. Tereni su isto tada bili problem, ni danas nisu bajni. Žao mi je, ali to je istina. Ovdje ima talenata, ali uvjeti su problem“.

Dugo je 'trajao' kao igrač. 'Wagner je kao vino', često se moglo čuti.

“Pazio sam se, a i danas se pazim. Nisam izlazio, porodični sam čovjek, to mi je zakon. Noćni život za mene nije postojao. Imao sam dvije teške povrede, ali eto trajao sam dugo i baš mi je drago“.

Znanje sada prenosi na mlade nogometaše.

“Njima kažem da nogomet zahtjevan,  da treba biti uporan i raditi na sebi, te da se mnogo toga treba poklopiti da budu pravi igrači. Danas se samo traži rezultat, a kažem da djeca trebaju da uživaju u utakmici, treningu... Djeci nedostaje strasti, vidim da im je svejedno da li su izgubili ili dobili. Tako je i kod ostalih kolega, priznaju mi to. Govorim generalno. Svi bi da budu igrači, misle da to mogu, a nisu u tome sto posto“.

U BiH je još nosio i HŠK Posušje, danas jesenjem prvaku Prve lige FBiH.

“Drago mi je zbog toga. To je sredina u kojoj ljudi vole nogomet. Moj kolega Denis Ćorić radi sjajno. Imaju iskusnih igrača, ali i mladih, te im dobro ide. Idu korak po korak, nije im baš cilj bio da odmah budu prvi, ali bit će mi drago ako izbore plasman u Premijer ligu. Zaista su lijepa priča“.

Priznaje da se poželio rodnog Brazila.

“U Brazilu sam bio sa porodicom prije godinu dana, te sam uspio doći prije korone. Tamo su mi roditelji, kao i  trojica braće. Baiano koji je nosio dres Širokog Brijega, te jednom čak i nastupao za reprezentaciju BiH je i dalje oko nogometa, drugi brat je imao opasnih problema sa koronom, ali sada je dobro i oporavlja se“.

Nije tajna da su u Brazilu pomno pratili njegove sjajne partije. Kada je tek dolazio nisu mnogo znali, jedini sinonim je bio rat.

“Danas je lakše sve saznati o nekoj zemlji preko interneta. Kada sam dolazio ovdje znao sam jedino da je u Bosni bio rat. Jedino to. Kada je brat Baiano otišao u Široki Brijeg, on je rekao da ide u Hrvatsku, ne u Bosnu i Hercegovinu. Ista priča je bila i kod Jefthona koji je igrao za Posušje i Široki Brijeg. Kada je brat mami javio da smo ustvari u Bosni, ona je rekla da idemo odmah nazad. Bilo je to baš zanimljivo, ali eto snašli smo, ja sam ostao najduže“, dodao je na kraju razgovora za SportSport.ba legendarni Brazilac, živa legenda Širokog Brijega i Premijer lige BiH Wagner Santos Lago.