Željina laka konjica · Komentar

Sve što je trebalo reći o Želji, pretpostaviti kako će igrati i da će to ličiti na nešto, rečeno je nakon imenovanja Milomira Odovića za novog šefa stručnog štaba.

Svaki naredni komentar poslije tog izlišan je. Što je trebalo napisati, napisano je. Makar i da Željo izgubi od nekoga 0:4 ili da uveže 17 poraza zaredom, šta? Isto je kao i kada na proste faktore rastavi Široki Brijeg. U prevodu to je to, konačno su se lampice upalile, konačno pravi čovjek na pravom mjestu.

Oni koji su prštali od bijesa zbog kritika kako je nebuloza dovoditi krčmareviće i kostiće sada su svoji na svome ne znajući da su svoji na svome mogli biti i u prethodne tri godine. Ali nije im bilo pravo kada se "kritikovao klub". Sada znaju da nije isto kada je tu normalan trener, doživjeli su "otkrovenje".

Nešto se ipak promijenilo od 2015. kada je Željezničar bio na "sramotnom" drugom mjestu u prvenstvu sa 90 posto svojom dječurlijom, "osramotivši" se kasnije u Evropskoj ligi, posebno protiv stotinjak puta bogatijeg Ferencvaroša.

Naime, Milomir Odović, iako stariji, sada djeluje energičnije, drčnije pa čak i odlučnije nego u prethodnom mandatu. Ostavlja dojam čovjeka koji drži stvari pod kontrolom. Čvrst je i zna šta priča.

Odlučan je da ne forsira uvijek istu ekipu. Krajnje razumljivo, da slučajno možda ne bi neko pomislio da je nedodirljiv i bogomdan. Pod njim nekidan prosječni igrači izgledaju kao da nisu isti igrači.

Zna Odović i da pobjesni. Prema medijima je direktan i nema razloga da puči usne poput uvrijeđene mlade, a Željo nikad, pa čak ni onda kada su istovremeno za njega igrali Vladavić, Pelak, Štilić, Dialiba i Jahić nije igrao ljepše nego sada. Gledljivije, bez da igra vrijeđa elementarnu inteligenciju, plus što ima i ima i rezultat.

Da ne bi bilo ovo-ono, gro pojačanja ovog ljeta, prije svega Krpić, Čurjurić, Pavić i Rodin, kao rijetko kad u zadnjih pet-šest godina, mogu se smatrati istinskim pojačanjima.

Ne treba sumnjati da će Odović vremenom istrenirati svoj tim da igra još bolje nego sinoć jer počinje da radi ono što bi svaki zdrav razum uradio: Počinje da se rješava starih isluženih i poludebelih igrača s perspektivom obodinove veš mašine.

Milomir Odović sinonim je za fudbalsku ljepotu i trebao je Želji kao voda čovjeku u pustinji, da sa istom ekipom koju je Čelik nedavno posramio igra fudbal koji se kod nas rijetko doživljavao.

P. S. Pošto je kod nas teško naći nešto a da nije apsurdno, Željo igra kao sat bez doprinosa igrača koji je dočekan s većim oduševljenjem nego što se proslavio ijedan gol Jure Guve, dodavanje u prostor Ivice Huljeva, kamoli lažnjak Semira Štilića ili protrčavanje i egzekucija Dialibe Boubacara, igrača od kojeg se očekivalo da će "sažvakati" ovu ligu.