Veoma zanimljiv razgovor za "The Guardian"
Život piše čudne priče: Od vozača autobusa do trenera u ligi petici
U svijetu fudbala često čujemo o talentima koji su od malih nogu bili predodređeni za uspjeh, ali priča Manola Gonzalez je drugačija. On nije stasao na luksuznim terenima, niti su ga vodili menadžeri s utjecajem. Njegov put ka trenerskoj stolici u jednoj od najjačih liga Europe počeo je za volanom autobusa.
Manolo Gonzalez danas vodi Espanyol, klub koji mu je postao druga kuća. Ipak, njegov put do La Lige bio je dug, strm i pun prepreka. Kao mladić sanjao je da će postati igrač velike karijere, ali ubrzo je shvatio da su ga temperament i fizičke predispozicije sputavali.
Rođen u Galiciji, već kao dijete seli se s porodicom u Barcelonu, gdje njegova majka vodi mali restoran. U tom živopisnom kvartu Gonzalez odrasta okružen fudbalom, igrom na ulici i sanjarenjem o profesionalnom dresu. Bio je dovoljno talentovan da ga uspoređuju s Hristom Stoichkovim, no on danas sa smijehom priznaje da mu je plafon bio "Segunda B".
Nedostatak discipline i česte suspenzije obilježile su njegove rane godine. "Dobivao sam previše crvenih kartona. Nisam imao nekoga ko bi mi rekao da usmjerim energiju na pravi način", prisjeća se. Upravo ta iskrenost, bez uljepšavanja, postala je zaštitni znak njegove trenerske filozofije.
Već sa 16 godina počinje razmišljati kao trener. U tom periodu upoznaje trenera Antonija Sancheza, koji mu otvara oči i pokazuje da fudbal nije samo instinkt i talenat, nego i znanje, struktura i strategija. Od tada, Gonzalez polako shvata da je njegov pravi poziv - s druge strane aut-linije.
No, prije nego što će ući u svijet profesionalnog fudbala, morao je preživjeti. Radio je kao vozač autobusa na relaciji između Badalone i Barcelone. Svakog dana ustajao bi u pet ujutro, vozio do popodne, a onda žurio na treninge i predavanja. "To je bilo iscrpljujuće, ali vrijedilo je svake minute", kaže danas.
Oglasi
Taj dvostruki život trajao je godinama. Dani za volanom, noći na trening terenima, vikendi posvećeni analizama utakmica. Sve dok jednog dana nije donio odluku - napustiti siguran posao i u potpunosti se posvetiti fudbalu. Rizikovao je sve, svjestan da uspjeh nije zagarantovan.
Njegov uspon bio je postepen. Vodio je timove u nižim ligama, radio s mladima, trudio se da iz svakog tima izvuče maksimum. Nije imao velike budžete, ali imao je viziju i posvećenost. Godinama je učio iz grešaka i gradio svoj prepoznatljiv stil.
Kada je 2023. preuzeo Espanyol B, malo ko je očekivao čudo. Ipak, pod njegovim vodstvom tim je krenuo u seriju od 12 utakmica bez poraza i izborio povratak u elitno društvo. To mu je otvorilo vrata prvog tima, a u martu 2024. Espanyol mu je ukazao povjerenje da vodi seniorsku ekipu.
U tom trenutku klub je bio u krizi, pred provalijom između Segunde i La Lige. Gonzalez je stigao tiho, bez velikih obećanja, ali s jasnim planom. Njegov pristup - rad, poštenje i zajedništvo brzo je promijenio atmosferu u svlačionici. Espanyol se preporodio i izborio povratak među najbolje.
Oglasi
Danas, kada stoji na trenerskoj klupi u La Ligi, Gonzalez priznaje da ponekad još ne vjeruje koliko se njegov život promijenio. "I dalje se nerviram svakog četvrtka, kao da vozim svoj stari autobus", kaže kroz osmijeh. "Samo što je sada moj autobus - Espanyol."
U modernom fudbalu, gdje se uspjeh često kupuje, njegova priča djeluje gotovo nestvarno. U vremenu superzvijezda i milionskih ugovora, čovjek koji je nekada vozio gradske linije sada stoji rame uz rame s trenerima poput Simeonea i Flicka.
Ipak, on ostaje isti. Na konferencijama govori jednostavno, bez floskula, često s dozom samoironije. Njegov stil komunikacije osvojio je navijače, ali i igrače koji u njemu vide vođu koji razumije život izvan fudbalskih reflektora.
Za Gonzaleza, uspjeh nije samo u rezultatima. "Najvažnije je ostati normalan", kaže. "Fudbal je igra koja povezuje ljude, a ne samo biznis." Ta jednostavna filozofija podsjeća da iza svake velike priče stoji čovjek koji se nije predao.
Od vozača autobusa do trenera u ligi petici - Manolo Gonzalez danas je simbol ustrajnosti i vjere u vlastite snove. Njegov put pokazuje da čak i kada život krene u nepredviđenom smjeru, ponekad baš ta skretanja vode do najvećih odredišta.
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
