Da te volim duša zna, draga moja BiH · Riječ, dvije...

Teško je opisati osjećaje koji su prošli kada je 14 sekundi do kraja bilo jasno da će Gruzijci odustati od odbrane i "pustiti" Bosnu i Hercegovinu da sa treće pozicije ide u nokaut fazu EuroBasketa.

Suze radosnice, slavlje u kućama, na ulicama, i samo jedan riječ kojoj je toliko dugo trebalo da izađe iz naših usta - Konačno.

Živimo u najčudnijoj zemlji na svijetu, ali našoj zemlji. Zemlji koju milioni osjećaju svojom, koji su ponosni kada čuju stihove iz naslova ovog teksta.

Ovo nije klasičan novinarski tekst, niti treba da bude. Ovo je jedna ispovijest mladića koji je odrastao na sličan način kao i dječaci sa fotografije. Ovo je pismo onima što su još uvijek u Limassolu, a za koji dan će biti u Rigi.

Vjerovatno bi bilo puno lakše i jednostavnije sve skratiti u dvije riječi: "Hvala Vam". Međutim, ne može se tako završiti jedna od najljepših priča u historiji bh. sporta.

Prije koji mjesec kada je KK Bosna osvojio ABA 2 ligu u prepunoj Skenderiji Adin Vrabac je dao izjavu koja će ostati sasvim sigurno upamćena u historiji sporta Bosne i Hercegovine.

"Tako nam malo treba", rekao je Adin. Isti osjećaj je danas prošao, osjećaj ponosa i onoga da kada se malo stvari poklope, kada naši momci zaigraju onako kako znaju - da je upravo to ono što nam malo treba.

Dugo u Bosni i Hercegovini nismo imali pravilan doček sportaša i euforiju od koje se živi, ali i umire. Ovo bi mogla biti jedinstvena prilika bez obzira šta se desi u Rigi.

Ovi momci mogu igrati protiv svih! Jasno i glasno je to i selektor poručio na današnjoj press-konferenciji. "Mi idemo da pobjedimo protiv koga god igrali."

Upravo je taj pobjednički mentalitet ono što vjerovatno fali svim drugim nacionalnim selekcijama, a ono što su košarkaši izgradili kroz brojna posrtanja, ali i brojne uspjehe u svojim karijerama i svojim životima.

Bosna i Hercegovina je na sebi svojstven način potvrdila da je zemlja košarke. Niti jedan drugi sport ne može se mjeriti sa onim što su postizali naši košarkaši.

Tako da, veselimo se što ćemo kroz narednu goditi pratiti ovih 12 sjajnih momaka u njihovim sredinama, ali ih isto tako molimo - za državu, za narod, za sebe i svoje porodice, za sve ono što predstavljate - hrabro do samog kraja.

Neka prvenstvena ideja je bila istaći i pojedinačne partije danas, ali to je praktično nemoguće, te će svaki od ovih pojedinaca sasvim sigurno u dogledno vrijeme biti tema nekog novog teksta.

Atićeve emocije i popunjavanje svih kolona, a posebno onih defanzivnih i asistencija. Gegićeva odbrana u tijelo, te čuvanje pozicija od pozicije jedan do pozicije četiri. Nurkićeva požrtvovanost i nevjerovatna defanzivna uloga u pobjedama protiv Grčke i Gruzije.

John Roberson ili možda da ga ipak nazovemo Džemal? Kakve dvije utakmice, za počasni pasoš Bosne i Hercegovine. Partije za koje odgovorno tvrdim da niko nikada nije očekivao da će se desiti nakon svega što se desilo u pripremama.

Pojavu Aleksandra Lazića u današnjem meču, kada je najteže i kada se susret "lomi", treba ogromna doza hrabrosti da šutnete trojku. Kao kap je to danas bilo, a udaljenost, ma iz njegovih voljenih Milića!

Kakav turnir igra i naš Adin Vrabac, njegova defanziva je oduvijek bila elitna na svim nivoima košarke, ali kakav napadački doprinos. Danas je Vrabac fulio samo jednu loptu.

O borbi Kenana Kamenjaša i njegovoj sposobnosti da jednim zakucavanjem podigne kompletnu dvoranu na noge treba posebno jedan tekst napisati, a ništa manje nisu zaslužili ni Amar Alibegović, kao ni Ajdin Penava koji danas možda iznenađujuće nije dobio minute, ali je pokazao da se na njega može ozbiljno računati.

Da li ste uspjeli pronaći kadar u kojem Miralem Halilović ne bodri ove momke dok su uz njega uvijek Adnan Arslanagić i Tarik Hrelja? Mi nismo. Njihova moralna podrška u ovakvim mečevima je od velikog značaja, a Hreljino vrijeme tek dolazi, to je već svima jasno.

O svemu ovome i magiji bh. košarkaša trebamo nastaviti pisati u narednim danima, a sjetite se - svi oni su nekada bili dječaci koji su maštali samo jedno - da zaigraju u dresu jedne jedine - Bosne i Hercegovine.

U sportu historija isključivo pamti pobjednike - dame i gospodo, Bosna i Hercegovina je danas pobjednik. Vama momci koji ste spomenuti, kao i cijelom staffu na čelu sa selektorom Bećiragićem dugujemo za kraj jedno veliko hvala.