Gibonni ulazi u KK Split: Legenda hrvatske muzike postaje član Nadzornog odbora!

Pomalo neočekivana, ali za mnoge Splićane prelijepa vijest dolazi s Gripa. Zlatan Stipišić Gibonni postaje novi član Nadzornog odbora Košarkaškog kluba Split, piše Dalmatinski portal.

Popularni pjevač, kojeg mnogi smatraju simbolom splitskog ponosa, emocije i upornosti, odlučio je stati uz klub koji je decenijama srce dalmatinske košarke.

Na Gripama vjeruju da će Gibonni, kao čovjek koji živi i diše Split, svojim imenom i autoritetom povećati ugled Nadzornog odbora, ali i ojačati povjerenje navijača i sponzora.

Vijest je izazvala iznenađenje, ali i val oduševljenja među navijačima. Mnogi vjeruju da će upravo Gibonni biti taj koji će dodatno inspiri­sati igrače, radnike i navijače, svojom iskrenošću, vedrinom i ljubavlju prema gradu i klubu.

“On je oličenje Splita – emotivan, ponosan i iskren. Upravo to treba i našem klubu”, poručuju s Gripa.

Simbolično, među navijačima već se šali da bi na svakoj pobjedi Splita mogla zasvirati njegova himna „Mi smo prvaci“, pjesma koja bi u ovoj priči mogla dobiti novo značenje.

KK Split, trostruki prvak Evrope i klub koji je svojevremeno proglašen najboljim evropskim timom 20. stoljeća, nada se da bi uz ovakvu energiju i podršku Gibon­nija i drugih članova NO-a mogao ponovo vratiti stari sjaj.

Novi Nadzorni odbor broji šest članova, a svi će raditi volonterski. Uz Gibonnija, u njemu su i Ivan Torlak, Domagoj Maroević, Ivica Bašić, Duje Sučić i Ivan Radja.

Ko je Gibonni?

Zlatan Stipišić, široj javnosti poznatiji kao Gibonni, jedan je od najznačajnijih i najvoljenijih muzičara s prostora bivše Jugoslavije. Rođen je 13. augusta 1968. godine u Splitu, gradu koji je odigrao presudnu ulogu u njegovom stvaralaštvu i identitetu. Sin je poznatog pjevača i glumca Ljube Stipišića, pa ne čudi što je odrastao u okruženju ispunjenom muzikom, tradicijom i dubokim osjećajem za umjetnost. Iako se često percipira kao kantautor pop i rock žanra, Gibonni je mnogo više od toga, on je pjesnik, pripovjedač i hroničar emocija dalmatinskog čovjeka.

Svoju karijeru započeo je krajem osamdesetih kao član heavy metal benda Osmi putnik, u kojem je pokazao energiju i harizmu frontmena. Ipak, njegov autorski izraz ubrzo je prerastao žanrovske okvire metala. Početkom devedesetih krenuo je samostalnim putem, i upravo tada počinje ono što će kasnije biti prepoznato kao zlatno doba Gibonnijeve karijere. Njegov spoj poezije, dalmatinskog senzibiliteta i pop melodike brzo je pronašao put do srca publike širom regije.

Albumi poput "Noina arka", "Mirakul", "Unca fibre" i "Familija" postali su neizbrisivi trag u muzičkoj kulturi ovih prostora. Gibonni je autor pjesama koje su postale generacijske himne „Cesarica“, koju je otpjevao Oliver Dragojević, zatim „Libar“, „Oprosti“, „Mirakul“, „Dobri judi“, i mnoge druge. Njegov tekstualni rukopis prepoznatljiv je po simbolici, duhovnosti i melanholiji, ali i po dubokom humanizmu koji zrači iz svake njegove riječi.

Posebno je zanimljivo što Gibonni nikada nije slijedio trendove. Njegova muzika uvijek je bila iskrena i lična, često s temama vjere, ljubavi, prolaznosti i nade. Umjesto da podilazi publici, on joj se obraća s poštovanjem i dubinom, što je rijetkost u savremenoj muzičkoj industriji. Upravo zbog toga, njegovi koncerti nisu samo nastupi, oni su emocionalna putovanja, susreti ljudi s vlastitim uspomenama i osjećajima.

Gibonni je, osim što je vrsni autor, i humanitarac. U više navrata je pomagao djeci, mladima i socijalno ugroženima, ali uvijek diskretno, bez medijske pompe. Njegov odnos prema javnosti obilježen je skromnošću rijetko se pojavljuje u skandalima, a kad govori, to čini promišljeno i s mjerom. Iza scene, poznat je po svojoj duhovitosti i toplini, što ga čini jednako voljenim među kolegama kao i među publikom.

Kroz godine, Gibonni je surađivao s nekim od najvećih imena muzičke scene, od Olivera Dragojevića, s kojim je ostvario nezaboravne duete, do svjetskih muzičara poput Pina Palladina i Manua Katchéa, koji su svirali na njegovim albumima. Te saradnje pokazale su da njegova muzika ima univerzalni jezik, razumljiv i izvan granica Balkana.

Danas, nakon više od tri decenije karijere, Gibonni ostaje simbol autentičnosti i emocije. Njegove pjesme ne zastarijevaju, jer govore o vječnim temama, o ljubavi, gubitku, oprostu i ljudskosti. On je jedan od rijetkih umjetnika koji su uspjeli zadržati dušu Mediterana u savremenom muzičkom svijetu. A možda upravo zato, i dalje, kad zagrmi refren „Ako me nosiš na duši...“, publika zna da je u pitanju Gibonni, čovjek koji piše pjesme kao da piše molitve.