Ispravka kosmičke nepravde: Toni Kukoč u Hall of Fameu? · Komentar

Na listi koja broji čak 210 imena našli su se i Vlade Divac, Peđa Stojaković, Andrej Kirilenko, Zydrunas Ilgauskas, Rik Smits, Hidayeth Turkoglu, Mehmet Okur, Detlef Schrepmf koji skupa s čovjekom o kojem ćemo napisati nekoliko rečenica ispod i s kojim spisak europskih košarkaša i završava.

Po šesti put za Hall of Fame nominiran je i Toni Kukoč, čovjek koji ulazi u sve legitimne priče o najboljem europskom košarkašu svih vremena. Splićaninu u nevjerojatnoj kolekciji trofeja i medalja koje posjeduje nedostaje samo zlato s Olimpijskih igara, a ovaj nevjerojatni košarkaš koji je uz Magica Johnsona jedini u povijesti NBA lige startao na svih pet pozicija u svojoj kolekciji ima apsolutno sve ostalo.

Legendarni "Pink Panther" jedan je od onih košarkaša koji je mogao dominirati igrom a da ne zabije nijedan koš. Kukoč je svoje suigrače činio boljima, njegova košarka je bila vizionarska i doslovno rečeno, Toni je igru vidio nekoliko poteza unaprijed, a njegove asistencije još su osamdesetih punile špice sportskih emisija. U svijetu košarke se još nije zabilježio presedan da čovjek visok 211cm igra na poziciji playmakera. Od početaka svoje karijere bilo je jasno da se radi o rođenom pobjedniku te košarkašu koji je drukčiji od drugih. Jedan tekst bio bi premalo da u njega stane nabrajanje svih njegovih indivudualnih trofeja i svih njegovih medalja. Tri puta europski klupski prvak s Jugoplastikom, Svjetski juniorski prvak, Svjetski prvak, dva puta nosioc olimpijskog srebra i u konačnici tri puta NBA prvak s najvećim timom koji je kročio Zemljom - Chicago Bullsima. Bullsima iz ere Michaela Jordana, najvećeg košarkaša svih vremena. Nekako prikladno za Tonija je da je bio član najboljeg europskog tima ikada - što Jugoplastika s njim, Dinom Rađom, Velimirom Perasovićem, Duškom Ivanovićem, Zoranom Sretenovićem, Zoranom Savićem i Josipom Sobinom svakako, te spomenutih Bullsa o kojima bi bio grijeh reći nešto više osim da su iz svih šest velikih NBA finala iz svih šest izašli s pobjedničkim prstenom na rukama.

Bio je nezamjenjivi član reprezentacije Jugoslavije koja se osamdesetih i početkom devedesetih, kako je to nedavno Dino Rađa rekao, doslovce rugala protivnicima i koja je na Europskim prvenstvima 1989 i 1991 gazila svoje protivnike s više od 20 razlike u prosjeku te koja je istu stvar napravila na SP u Argentini 1990 godine. Možda je jedini veliki poraz te generacija doživjela u finalu OI u Seoulu kada su reprezenativci Jugoslavije ušli kao veliki favoriti u finale sa Sovjetskim Savezom, ali su pukovnik Gomeljski i tada nezaustavljivi Arvydas Sabonis spustili rampu iako ih je Jugoslavija još u grupi raštimovala s nekih 15-ak razlike.

Pet puta proglašavan je najboljim europskim košarkašem. U sva tri Jugoplastikina uspona na Mt.Blanc proglašen je najkorisnijim košarkašem. Najbolji šesti igrač NBA lige 1996 godine. MVP Europskog i Svjetskog prvenstva. Četiri naslova prvaka Jugoslavije u ligi koja je prije rata slovila za daleko najjaču ligu izvan NBA. Sve je to samo dio njegovih individualnih priznanja, a rekli smo, košarkaš je to koji nikada nije bio gladan koševa. Kada je trebalo Toni je znao isporučiti 40 bez problema. Kao u Bormiju 1987 u finalu juniorskog SP kada je Amerikancima sasuo 11 trojki iz 12 pokušaja. Košarkaš čija je igra bila čista umjetnost, košarkaš koji je u 1991 godine u vrijeme kada je bivšom državom već snažno zveckalo oružje ispraćen ovacijama iz beogradskog Pionira nakon što je po ko zna koji put sjajnu generaciju Partizana ostavio bez trofeja. Košarkaš koji je s loptom mogao što je htio, a on je bivao sretan najviše kada je svoje suigrače činio boljima. 

Novi članovi Hall of Famea bit će poznati u proljeće. Tamo ga čeka njegov suigrač s kojim je mogao igrati vezanih očiju i koji će prvi priznati da nikada ne bi bio tako dobar da nije bilo Tonija. Dino Rađa ga je spomenuo u svom prijemnom govoru u springfieldsku kuću slavnih i ponovio upravo to. Kada čovjek baci oko na listu nominacija za 2019 godinu, čistom košarkaškom logikom i dedukcijom doći će do zaključka da na toj listi nema mnogo boljih igrača od Tonija Kukoča. A trofejnijih - vjerojatno nijedan. Ovo će biti već šesta nominacija za legendarnog Splićanina, ako ima imalo kosmičke pravde, njegovo ime će se u idućoj godini naći tamo. A mi se nadamo da će neko napokon i ispred našeg Saveza nominirati i našu najveću legendu koja je tek ove godine posthumno dočekala da se nacionalni Kup nazove po njemu. Mirza Delibašić Kinđe bi također trebao zauzeti svoje mjesto u Springfieldu, mjestu rezerviranom za najbolje. Što su Toni i Kinđe svakako bili.