Izrod i krivda: Klonirajmo Emila Tedeschija · Kolumna

U fudbalu, kad u šest sekundi trojica prelete pola terena i naprave zbrku. U rukometu pogotovo. Najlakši golovi padaju iz kontre, dobra odbrana je ključ. Protivnik se iskilavi da nađe pukotinu u odbrani, a onda samo sijevne krila trk i za tili čas protivnik gleda loptu kako se u vlastitoj mreži koprca.

Posebno je milo, kao odraz vrhunske inteligencije, kada neko iz hobija pravi asocijativne negacije i semantičke vratolomije. Nije to više, međutim, ni hobi, već neodoljivo simpatična udešenost.

Neprevaziđen u tom kontekstu je jedan dugogodišnji bard koji je regrutirao desetine novinara samo svojim postojanjem i koji je svakodnevno briljirao u tom smislu.

Bezbrojne floskule premetao je s takvom lakoćom, čekao se samo pogodan momenat. Pa bi tako kada na terenu postoji igrač koji "meda ne može" trenutno, on bio "rješiva enigma" - suprotnost od nerješive enigme.

Kada ekipa dovede igrača, a on ne trenutno već kontinuirano "meda ne može" onda se radi o oslabljenju. Umjesto pojačanja doveli ljudi oslabljenje...

Tri NBA igrača hoću ja, neću jednog, neću dva

Za Džanana Musu, mnogi u BiH (a ni širi prostor planete Zemlje ne treba isključiti), smatraju da bi mogao biti "oslabljenje" za Brooklyn Netse. Nije to - to, gdje će se on tamo gombati...

Džanan je međutim preksinoć debitirao u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi, vjerovatno najjačem sportskom takmičenju na svijetu u kojem je podvig ako uspiješ njemu i primirisati. Isto su mu tako rekli, da se ne može gombati kada je sa 16 otišao u Zagreb... Ili barem, šta ćeš u Cedeviti, pored raznih dobrih klubova.

Džanan je u NBA zabio i prve poene, kao treći igrač iz BiH kojem je to ikada uspjelo. Nekoliko minuta odigrao, još nekoliko skokova upisao... nije to više ni bitno, niti je to poenta. Poenta je u Emilu Tedeschiju i ljudima koji su skloni kontrirati, suprotstavljati se nekada čak i zdravom razumu.

S prvim Musinim minutama u NBA ligi, Emil Tedeschi, vlasnik KK Cedevita, ugledni biznismen, jedan od rijetkih kojem ne možeš naći mrlju u karijeri, vrlo drag, urban i pristupačan kosmopolita (ujedno čak i DJ koji u slobodno vrijeme i iz vlastitog ćeifa pušta muziku kakve se ne bi stidjeli u Londonu), postao je zvanično kum bh. vrhunskog sporta.

Koautor dva najveća paradoksa našeg sportskog podneblja dobio je svojevremneo počasno Srce Sarajeva. Zasluženo, ali da postoji Sport kao figura, ili institucija, a ne samo kao riječ, ili evo da postoji institucija koja se o tom nedonoščetu brine, taj bi titan dobio barem plaketu. Da je 'sport' fakultet, Tedeschi bi morao biti počasni doktor.

BiH ovakva kakva je ima trenutno dva NBA igrača i oba su direktno tamo spičila iz Cedevite. Nemamo mi dvojicu koji su nastali kao plod sistema, ulaganja, selektiranja, stručnosti i kolektivnog mukotrpnog rada, već isključivo talenta i ne baš slučajnosti.

Valja "pogoditi" moj brale

Emil Tedeschi doveo je Musu kada je ovaj imao 15 godina i kad je već dobro naučio sebi praviti da jede i uključiti veš mašinu. Sa 16 Musa je postao deveti najmlađi igrač koji je debitirao u Euroligi i tako dalje i tako dalje. Nije uopće više bitno.

Bitna je ta poduzetnička crta. Zašto je, eto, baš Tedeschi doveo Musu, što ga nije dovela Cibona, Zvezda, Girona, Fuenlabrada...

I dobro, evo pogodio je, ali zanimljivo da je potrefio s Musom netom nakon što je pukim slučajem nabasao na Jusufa Nurkića. Aha, pukim slučajem... Pukim slučajem Tedeschi zabija koševe s centra, jedan, pa drugi.

"Atlantic je odlučio kupiti Cedevitu iako je devet od 10 kolega i stručnjaka u poslu, ljudi sa puno više iskustva nego što smo mi tada imali i ja osobno, rekli da kupujemo biznis koji stagnira, da kupujemo brend naših djedova i baka, da je to nešto što nije moderno. Danas su ljudi promijenili stav pa kažu koji je to idiot prodao Cedevitu Atlanticu, iako ne mislim da je to tako", objasnio je skromno prošle godine u jednom intervjuu Tedeschi svoju odluku o preuzimanju firme po kojoj se zove košarkaški klub. Čovjek koji je prvi milion zaradio prodajući papir i žvake u vrlo turbulentnom periodu nakon što je kao najmlađi direktor jedne ozbiljne korporacije ostao bez posla, 1991.

Dvojici bh. igrača Cedevita nije jedan od devet klubova preko koje su dospjeli u NBA, niti su to oni učinili u 25. ili 27. godini. Obojica sa 19. i obojica iz Cedevite! Nečuveno i nevjerovatno pa makar i za najnevjerovatniju zemlju na svijetu gdje si kriv čim si uspješan. 

Kada ti devet od deset ljudi kaže da griješiš, a ti ih sve razuvjeriš, e to je mangupluk. Vjerovatno su se u Bihaću tako smijali Musi, a u Živinicama Nurkiću kad su sanjali da će sa 19 otići u NBA, no vidi čime urodi ova kolaboracija.

Kažu: Ma, gdje će ko sa Lukom Dončićem. Luka je, sine, u NBA otišao iz Real Madrida. Džanan i Jusuf iz Cedevite.