Ava Karabatić: Prve prilike oblačim dres Ivana Perišića i snimam video klip · Intervju

Svjedoci smo bili svega što se u posljednje vrijeme dešavalo na relaciji HNK Hajduk - Ivan Perišić. Stala si u njegovu odbranu na Instagram storyju.

"Prošle sedmice sam imala jednu gažu u Križevcima i iznenada, pošto sam neko ko se razumije u sport uz književnost i jezike, moja najveća strast je košarka i ostali naravno sportovi... Objavila sam story, nacrtala crtež, koji će se naći na izložbi "Ava Innovation" u 11. mjesecu i biti će posvećena sportistima koji su mene dotaknuli i koji su mi bili uzor, od košarke, rukometa, fudbala, vaterpola, tenisa... Svako će imati svoje mjesto.

I došla mi je vijest, pošto sam ja splitsko dijete, navijam za Hajduk i pratim svaku utakmicu, naročito otkako je došao Gattuso jer je to generacija Talijana koju sam ja najviše pratila. Svi koji me poznaju znaju da volim igrače kao što su Totti, Buffon, Pirlo, Del Piero, Maldini... Naravno da sam stala u odbranu Perišića jer mnogi zaboravljaju da je Ivan dokapiten naše reprezentacije uz Luku Modrića koji je kapiten. Ne treba gledati samo jedan nečiji kiks.

Ja to dobro znam, kao mlađa sam na svojoj koži sam osjetila da se pravo i pravda ne poklapaju. I naravno da sam stala u odbranu jer čovjek koji je do prije pet mjeseci kada je došao u Hajduk bio ikona, odjednom sad ne smije, ne baš doslovno, ne smije proći Splitom što je za mene sramotan čin za jednog takvog igrača koji je igrao u Italiji, Engleskoj... Svako normalan bi trebao stati uz Ivana Perišića bez obzira šta ljudi kažu. Ne idem u čoporu kao ovce, imam svoje vlastito razmišljanje i ja ću baš kad budem u prvoj prilici obući dres Perišića i napraviti jedan kratki video klip."

Kako će to izgledati?

"To će izgledati samo onako kako ja znam kad navijam, a ja kad navijam mnogi prijatelji me zezaju da kažu da sam pravi mali kočijaš jer sam jako bučna. Pogotovo kad je neka bitna utakmica... Imam tri ljubavi, ljubav prema književnosti i jezicima, bijeloj boji, a uz to sport je nešto što je usađeno. Dolazim iz sportske porodice. Rođaci drugo koljeno s tatine strane su mi Luka i Nikola Karabatić, a ja sam se i sama kao mlađa okušala u košarci i rukometu gdje sam bila lijevo krilo.

To su neki tinejdžerski dani, 13. - 14. godina, a i zbog visine u košarci. Kad navijam, navijam iz srca, kao što mnoge navijačke pjesme kažu, navijam s emocijama uz to što pratim svaki kiks i svaki ofsajd, penal... Kod mene je navijanje... Svi bi poželjeli da budu tada u mom društvu i ne samo kada je fudbal u pitanju, nego i kada je košarka i rukomet. Imali smo ovo ljeto prilike uživati i u EURO-u i u OI koje su bile u Parizu."

Želja meč s Novakom Đokovićem

Jesi li bila u Parizu?

"Želja mi je bila ispratiti naše rukometaše i vaterpoliste. Trebala sam da idem na tenis, velika želja mi je da pogledam meč Novaka Đokovića i da odigram, pošto znam igrati tenis, s Đokovićem i naravno svaka čast svima koji su donijeli medalju, Sandri Perković na bronzi, braći Sinković u veslanju i naravno Barbari Matić, vrsnoj džudašici koja je donijela zlato, kao i Donni Vekić koja je donijela sprebro, to smo isto popratili. Naravno da sam bila uz svoje rođake jer se Nikola Karabatić oprostio od reprezentacije, ali evo Francuska nije briljirala u rukometu, kao što zna. Moram priznati da uz Francusku uvijek navijam za Dansku. Obožavam jednog čovjeka, njegov karakter, njegov stil, a radi se o Hansenu. Tako da, drago mi je da je Danska odnijela zlato u rukometu."

Spomenula si Luku i Nikolu Karabatića. U kakvim ste odnosima?

"Već dugo vremena žive u Francuskoj, u odličnom smo odnosu. Oni imaju kuću blizu Trogira. Tjeraju me da pričamo što više hrvatski haha, a ja pošto specifično izgovaram slovo r insistiram da pričamo što više francuski. Poliglota sam. Kako nemam talenta u kuhanju, tako imam talenta za jezike. Meni je dovoljno pet-šest sati da jezike poput njemačkog, francuskog, ruskog, naučim perfektno kao da sam odgojena u tim zemljama. Naravno da se čujemo, oni imaju porodicu, a ja sam jedinica i volim se igrati s njihovom dječicom. Volim djecu i voljela bih se i ja jednog dana ostvariti kao majka. To je jedan poziv koji bih rado voljela.

Mnogi znaju da sam imala težak period, prošla kroz fazu koju nikome ne bih poželjela, ali sada sam i mentalno i fizički sretna žena. Naravno, radi se o alkoholu. Dva mjeseca sam se liječila i godinu i mjesec dana je da sam trijezna. U pripremi je knjiga "Konačni obračun", voljela bih se fokusirati na tu fazu kako sam bila u kandžama pelinkovca, a sada me niti malo ne privlači. To je još jedan poticaj i za izložbu i za drugu strast mog života, a to je sport. U sportu je zdrav duh. Još jedino mi ostaje, sve je krenulo dobro, od zdravlja i karijere... Mnogo puta sam naglašavala da sam radila u Beogradu na dvije televizije. Radila sam jutarnji program, showbiz, a moja najveća želja je okušati se u novinarstvu kao analitičarka ili kao sportska novinarka. To uživam, to je moja strast, a nema ništa ljepše nego kad radiš posao koji voliš."

Malo ko zna da si završila sportsko novinarstvo u Sarajevu.

"Mislim da niko ne zna, ne samo u Sarajevu, nego niko na prostoru bivše Jugoslavije... Ja sam pobijedila 2012. godine u jednom rijalitiju u Kostarici. I tu je glasala Makedonija, Crna Gora, BiH, Albanija, Srbija, Hrvatska i niko ne zna jer su se bavili time, mojim izložbama slika, knjigama... Baš u Sarajevu sam završila sportsko novinarstvo 2013. godine, ali sam mnoge poslove sam odbila jer se radilo o nečemu što nikada u životu ne prihvatam."

Šta je to?

"Ne samo u sportu, nego ne prihvatam ponude koje su hajmo reći nelegalne. Kad kažem nisu legalne, mislim da ne treba ljudima puno objašnjavati da se radi o ponudama koje su nemoralne. Ali mi je, sad pogotovo s 36 godina, želja da neko prepozna moj pravi kvalitet i potencijal pri analizi svih sportskih događanja i utakmica. Vidim se uz ove neke druge hobije, kao lice sportskog programa i kao analitičar. Voljela bih se, pošto sam završila latinski, grčki i italijanski, percipirati u dramu, komediju...

Okušati se u glumi, u bosanskohercegovačkim i srpskim komedijama, sapunicama. Još uvijek popratim i jako volim seriju "Lud, zbunjen, normalan." Beograđani imaju baš dobre filmove, serije, koje sam ja milion puta pregledala poput filma o Tomi Zdravkoviću. Naravno, tu su i sarajevski filmovi. Imala sam želju otići na Sarajevo Film Festival, ali imala sam malih problema u porodici, tj. tata je nešto bio bolestan. I majka i otac su mi velika podrška bez obzira što su rastavljeni već osam godina, uz najbliže prijatelje. Bili su mi velika podrška i tokom liječenja od alkoholizma i uvijek kažem ljudima da se jave dok je vrijeme, da traže stručnu pomoć. Nema bolje osobe za dati savjet, od osobe koja je to prošla."

Vidjeli smo i da dobro crtaš sportiste. Spremaš izložbu... 

"Neću da se hvalim, ali pošto je moj tata završio školu s Dinom Dvornikom... To se tada zvala škola likovne umjetnosti, što bi danas bilo visoki aranžerista. Tako da sam to naslijedila od oca. Mnogi su to popratili na mojoj izložbi 2019. godine "Java Natale", ali tada su bili drugi motivi poput mora, brodova, Egipta, Tutankamona, konja i to je bila tehnika ulja na platnu. Prodala sam 24 slike, a izložbe su bile u Karlovcu, Zagrebu, Beogradu, Skoplju i Dubrovniku.

Ova sportska događanja su me potakla, kao EURO u Njemačkoj. Navijača sam pored Hrvatske za Srbiju, Španiju i Italiju. Jako sam ponosna i na Sloveniju i na Keka kojeg sam imala priliku upoznati kada je bio trener Rijeke. Divan čovjek s kojim se može popričati. Veliko iznenađenje su mi bili Turska i Austrija pored Slovenije. Kao što si vidio sprema se izložba koja će se zvati "Ava Innovation" u saradnji s djevojkom Nikolinom Klarić koja je mlada i perspektivna, jako talentovana i humana. Djevojka od 20 godina koja ima potencijal i samo joj treba da je neko pošteno progura. Ja radim realizam i skidam sportiste onakve kakvi jesu, ona je malo više na avangardi i nadrealizmu.

Do sada sam nacrtala neke i izabrala meni omiljene sportiste kao Karabatića i Hansena u rukometu, što se tiče fudbala tu je Francesco Totti, Zlatan Ibrahimović, Iker Casillas koji mi je najbolji golman svih vremena, nacrtala sam Lea Messija i ono što je i tebi zapalo za oko... Cristiana Ronalda. Poštujem ga za igre u 38. godini, a najteže mi ga je bilo nacrtati jer ima proporcije lica koje su savršene, a savršenstvo je nekada najteže uraditi.

Nacrtala sam Luku Modrića, ikonu Hajduka Marka Livaju, tu je i Ivan Perišić, Maradona, još će biti Zidane, Pele, tu je Đoković što se tiče tenisa, biti će Donna Vekić, Goran Ivanišević, Iva Majoli. Crtam Dražena Petrovića i Marija Hezonju koji je u Madridu, a nacrtala sam i Hamiltona jer volim i Formulu 1, veslače braću Sinković... Tiger Wooda u golfu, a tu su još u vaterpolu Jerko Marinić Kragić i drugi, a tu je i Barbara Matić. I zaboravila sam u atletici, bez obzira što se povukla, Blanku Vlašić. Ovo je nešto posebno, jer je prva izložba bila ulje na platnu, a ovo je grafika.

Drago mi je da si primijetio za Ronalda da nije savršeno, a rekli su mi još neki ljudi stručni u tom polju. Jako veliki problem mi je Cristiano Ronaldo. Cijenim ga, nije moj tip muškarca, ali ono što radi... Pogotovo 2016. godine kada je Portugal uzeo zlato na Evropskom prvenstvu."

Izbacio je i Hrvatsku golom u 117. minuti...

"Da, tako je. Ja sam prva bila skeptična. Onda sam gledala finale i oduševili su me i tako da se nikad ne zna. Kao što se nikada ne zna, možda i ja za dvije sedmice budem na televiziji i budem radila kao sportska novinarka. Sjajno baratam jezicima i ako se mene pita, jako volim Španiju i govorim španski i voljela bih se u Madridu okušati. Pratim i kako su se progurali i Džeko i Pjanić i mnogi drugi. Voljela bih da moj kapacitet vidi i Španija i Hrvatska, a o Italiji da ne govorim. Bezbroj puta sam obišla San Siro.

Bila je 2006. godine kada je Italija postala svjetski prvak, ja sam imala 18 godina tada. Cijelo ljeto sam tada skupljala da zaradim da odem na ekskurziju. Jedina sam u tom kafiću gdje se pratila utakmica među Nijemcima, digla sam se na noge i rekla: "Amore mio calcio, Francesco Totti." Inače sam vjerna nečemu što volim, a u sport sam se zaljubila 1998. godine kada smo osvojili bronzu na Svjetskom prvenstvu. Nacrtala sam i Šukera koji je tada osvojio Zlatnu kopačku. Tad sam imala 10 godina i gledala sam apsolutno sve.

U Njemačkoj je bio Ballack, Klose... Casillas u Španiji nije još ni počinjao, Ronaldo je bio u Brazilu i tad sam se zaljubila u sport. Uz Nikolu sam počela pratiti ostale sportove. Ovog ljeta sam imala priliku raditi intervju sa Zubcem, sa Šarićem i to mi je jako drago. To je bila prijateljska utakmica u Opatiji između Hrvatske i Brazila i žao mi je što nismo prošli na OI. Tako je počela moja ljubav, a onda sam 2002. godine  se zaljubila u Tottija kada mi je postao faca i ikona i otada navijam za Romu. Roma je meni Roma.

Znači mi kao što i Real u Španiji. Kada dođem u Madrid, nema toga šta se može desiti da ne odem na Santiago Bernabeu. Raul mi je bio jedan od najdražih španskih igrača, a Casillas i danas najdraži golman. Što se tiče Njemačke, voljela sam Klosea, dok je igrao Ballack, ima tu još igrača koje bih mogla izdvojiti. Portugal, naravno se uz njega uvijek veže Ronaldo. Argentina, znamo, Maradona je Maradona bez obzira je li Messi osvojio više nagrada ili nije iako i njega cijenim.

Engleska kao Engleska, imala sam čast da sam bila gošća u Manchesteru 2019. godine, ugostio me Sol Cambpell, igrač kojem su neki zamjerali što je igrao za Arsenal pa u Tottenham koji su veliki rivali. Imam čak sliku, to ću ti pronaći, gdje drži moju knjigu. On me upoznao s Davidom Backhamom koji je meni legenda, ikona. Vidim ga kao kompleksnu osobu koja može raditi sve, reklamirati Adidas, parfeme, ma za sve. Tu je i Rooney iako su se mnogi bavili njegovom kilažom. Engleska mi je malo, sada je bila u finalu, nekako je solidna, probiju se, ali mi nije to ta Engleska kao kada je bila Beckhamova generacija. Kao što mi Francuska nije kao prije."

Tu smo završili razgovor s Avom Karabatić, a što se tiče nje, ostaje da sačekamo 11. mjesec i vidimo izložbu koju sprema, kao i to da li će se ostvariti na polju sportskog novinarstva koje joj je, kako kaže, velika strast.

Velika je stvar vidjeti da jedna žena može da bude ovako svestrana i da se razumije u dosta oblasti, a Ava Karabatić to zasigurno jeste.