Jedno piće u noćnom klubu zauvijek je promijenilo život bivšem igraču Arsenala

Bivši igrač Arsenalove akademije Daniel Cain (23) ostao je tetraplegičar nakon što su mu "pomiješali" piće u noćnom izlasku. Dogodilo se to 9. juna 2020. godine. Daniel je bio jako spreman i zdrav nogometaš i kvalifikovan električar, ali mu se život promijenio nakon što je zbog srčanog zastoja ostao bez kisika u mozgu.

Tokom izlaska u tragičnoj noći Danielovi prijatelji primijetili su da se ne budi i pokušavali su da ga ožive i spase dok su čekali da dođe hitna pomoć.

Kada je hitna pomoć stigla, trebalo im je oko 20 minuta prije nego što su mu ponovo pokrenuli srce, ali njegov mozak i leđna moždina bili su bez kisika što je uzrokovalo ozbiljne povrede.

Njegova porodica pokušavala ga je satima probuditi, a narednih 25 dana proveo je u komi. Uspio se probuditi, te mu se postupno kognitivna funkcija počela vraćati.

"Kad se probudio nije mogao ništa učiniti, nije se mogao pomaknuti - bio je kao novorođenče, ali medicinske sestre su rekle da ih je pratio pogledom, pa su rekle da je 'neko unutra'", opisala je njegova majka.

Njegovo kratkoročno pamćenje bilo je značajno oštećeno povredama, ali njegovo dugoročno pamćenje još uvijek je netaknuto, rekla je majka.

"Postupno se vraća i stalno se popravlja", istakla je gospođa Cain. “Njegovo dugoročno pamćenje, stvari iz djetinjstva, on se toga još sjeća", dodala je.

Nakon dvije i po godine "skakutanja" po raznim bolnicama i staračkim domovima, konačno je uspio doći kući, ali sada koristi invalidska kolica i potrebna mu je 24-satna njega.

"Opet, budući da sam ja njegova mama, jednostavno ću to prihvatiti i učiniti što mogu, ali to je bio pravi napor", rekla je. “Zbog Covida zapravo mi nije bilo dopušteno u bolnicu da od medicinskih sestara učim o različitim stvarima poput podizanja i rukovanja, a kod povreda leđne moždine postoje stvari poput upravljanja crijevima i mjehurom, a koža je također vrlo osjetljiva. Bila je to samo potpuna promjena načina života", kazala je majka stradalog bivšeg nogometaša.

Nakon više od godinu dana čekanja, Danielova porodica preseljena je u odgovarajući dom, ali je morala prijeći iz trokrevetnog u dvokrevetni dom što je značilo da se njegova sestra Natalie morala iseliti.

Daniel je sada dobio priliku ponovo hodati i stajati preko organizacije Neurokinex koja mu pruža intenzivnu rehabilitacijsku terapiju. NHS ga samo djelomično financira i košta više od 60 funti po satu, što ukupno iznosi između 1008 do 2016 funti mjesečno.

Danielova porodica pokrenula je GoFund Me kampanju za pomoć u plaćanju liječenja, što je bivšem nogometašu ponovo dalo nadu.

"Bilo mu je jako teško, na različitim neurološkim odjelima bio je u blizini žrtava moždanog udara koje su uglavnom imale više od 50 godina, tako da nije bilo mnogo ljudi njegove dobi s kojima bi se mogao poistovjetiti", rekla je gospođa Cain.

“Išao je na savjetovanje gdje su rekli da ima PTSP i sada mu je dijagnosticirano loše raspoloženje, depresija i anksioznost. Skočit će na najmanju stvar, treba mu puno uvjeravanja. Mora znati što se sada događa i što će se sljedeće dogoditi", dodala je.

Daniel željno ide na redovne rehabilitacijske sesije kako bi ponovo započeo svoj život. Predviđeno je da sesije traju najmanje dvije do tri godine i produžuju se nakon toga, ali po cijeni od 12 do 24 hiljade funti godišnje.

“Vaša donacija bit će značajna za Daniela do kraja njegova života i može se dati putem GoFundMe stranice za bilo koji iznos. Čak će i 1 funta pomoći Danielsovom oporavku”, napisala je Danielova sestra Natalie.